Recenzija – “Awaken, My Love!” (Childish Gambino): Komplicirana oda glazbi
Childish Gambino, pravim imenom Donald Glover, pisac je, komičar, glumac, producent, pjesnik i glazbenik. Pisao je za seriju “30 Rock” s Tinom Fey i objavio tri studijska albuma, ali i veliku količinu EP i mixtape uradaka. Sve u svemu, čovjek stvara, a zadnje što je stvorio zove se “Awaken, My Love!” i priča se po hollywoodskom kvartu da je dobro.
Šuma referenci
Nije loše. Puno je, složeno i zanimljivo. Ali je previše. Od samog početka je jasno da djetinjasti Gambino voli glazbu. Voli je slušati i vjerojatno ima impresivnu kolekciju vinila u kojem god domu da obitava. Svaka pjesma na ovom albumu nastala je po uzoru na sve što je Gambino čuo, slušao i preslušavao. Sve na “Awaken, My Love!” je zanimljivo, čudno i zabavno, ali se ne možeš oteti dojmu da si sve to već čuo. A bojim se da bi, da imam veću glazbenu knjižnicu u mozgu, šuma referenci kroz koju slušatelj prolazi preslušavajući ovaj album bila još i veća.
Cijela priča kroz koju se album kreće smještena je na kraj 60-ih, početak 70-ih godina prošloga stoljeća, a kao najzastupljeniji na albumu su Prince, Pharrell Williams i mjuzikl “Kosa”. Ima tu i utjecaja Michaela Jacksona i njegovo albuma “Thriller”, grupe Queen, Bee Geesa, Bauhausa, Georgea Michaela i filma “Goonies”. Nažalost, jedina inovativna i nova stvar je vokal, koji se ne čuje svaki dan i ide do granica ismijavanja, ali je nikada ne prelazi. Glas je vrlo teatralan, ali na krajnje dobar način. A ako ćete nešto s albuma čuti po gradu, to će vjerojatno biti najzabavnija stvar California. Jedina pjesma koja ima neku notu inovativnosti je posljednja, Stand Tall.
Drinking game
Childish je napravio dobar, vrlo čvrst album koji ima zajednički predznak i temu, što je uvijek dobro, pogotovo u ovom slučaju jer nije nimalo monotono niti predvidljivo. Ali Gambino je skupio sve pjesme i pjevače koje je ikada čuo i kojima se tijekom života divio u eklektični mix. Kao da je upotrijebio mikser i u njega stavio rolšuhe, one s četiri razdvojena kotača, trake za kosu duginih boja, uske roze majice, ploče najboljeg soula, lizalice i Snoop Dogga (bez Marthe Stewart) te to sve zavrtio. Na momente se slušatelj umori pokušavajući se sjetiti gdje je već to čuo i na koga ga ovaj dio podsjeća. Mogla bi to biti zabavna društvena igra.
