Recenzija – Bernays Propaganda: Vraćanje new wave/post punka na pravi put
Bernays Propaganda je nastala 2007. godine iz onoga što je ostalo raspadom kultnog makedonskog straight edge hc/punk benda FxPxOx-a (forever positively obsessed). Potonji su bili jedan od najaktivnijih balkanskih bendova ikad, vrišteći angažirane socio-političke stihove, prošli su cijelu Europu, a koliko se sjećam ondašnjih scenskih priča, birokratske zavrzlame i vanjska politika SAD-a ih je spriječila da otiđu na turneju po sjevernoj Americi. I dok su FPO svoje ideje ispoljavali u oblik beskompromisnog DIY hard core punka i blatili sistem izvana, Bernays Propaganda je mekša inačica tih ideja koja svojim plesnim new wave/post punkom djeluje iznutra. Naziv benda je sinteza imena Edwarda Bernaysa (nećak Sigmunda Freuda) i njegove knjige Propaganda, koju zbog svog ekstenzivnog bavljenja psihologijom masa smatra Biblijom svakog manipulatora, masa od Goebbelsa pa do današnjih PR agenata. Iako kod nas nisu toliko poznati, Bernays Propaganda je na međunarodnoj sceni već etabliran bend što vidimo po suradnji sa post punk teškašima Gang Of Four i nizozemskim anarho punkerima The Ex.
Glazba koju sviraju, za razliku od riječi, nije pretjerano revolucionarna. Čvrsti bubnjevi ko’ stvoreni za jammanje u garaži, guste i groovy bas dionice, noisy gitara koja ako ne roka u prvom planu, zuji disharmonično u pozadini, i na sve to ženski vokal. I dok je taj vokal na prošlim albumima prštio od FPO punk ostavštine sa onim „in your face“ štihom, na ovom albumu je puno suptilniji te se na mahove pretvara u šapat. Pjevačica Kristina kao da je čitala Bernaysovu Propagandu jer vokal ostaje negdje u pozadini, u nesvjesnom dijelu mozga sugestivno prenoseći poruku. Možda bi poruka pjesama bila i jasnija da su svi tekstovi na engleskom. Naime, od 9 pjesama samo su dvije (Ordinary Toy i A Bone to the Dog) na engleskom, dok su ostale na makedonskom. Naravno, na njihovoj bandcamp stranici uz svaku pjesmu stoji i prijevod riječi na engleski jezik, no mišljenja sam da si današnji konzumenti glazbe sve rjeđe daju truda pogledat riječi benda, čime politička angažiranost, na kojoj Bernays Propaganda toliko inzistiraju, prođe nezamijećena što je zbilja šteta jer ovi Makedonci imaju puno toga za reći.
Njihova kritika je rafinirana i promišljena, pljuju našu balkansku kulturu koja vrhunce svoje živosti doživljava vikendom u birtiji, pljuju apatičnosti modernog čovjeka (The first funeral is when They kill your willpower. That’s how ‘the state’ is born), pljuju po krizi identiteta država sa našeg podneblja (Waiting to be bought. I’ve lost my way home. I have an eastern heart, Now give me western blood!). Da, nemaju baš neke bezbrižne pjesmice inače karakteristične za bendove koji sviraju taj plesni indie/post punk, no ipak se ovdje radi o bendu koji djeluje van okvira tih trendi hipster gluposti.
„Zabrana Planeta“ je treći studijski album i donosi puno zreliji zvuk. Ima tu i noisa, garaže, Fugazija i još štošta dobroga. Izuzevši jezičnu barijeru, album je pravi mali soundtrack pobune. Iako inače zaobilazim taj new wave/post punk podžanr jer je postao suviše uniformiran, Bernays Propaganda mi je vratila nadu i ovaj album dobiva i više nego prolaznu ocjenu.
