Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Film

Recenzija: Bowie kao vječna inspiracija („The Man Who Fell to Earth“; Nicolas Roeg)

14.06.2016. Filip KušterFoto: facebook.com/art.kino.croatia

Jučer je u riječkom Art kinu počeo ciklus filmova u kojima je neprežaljeni David Bowie ostvario zapažene uloge. U trajanju od 13. do 15. lipnja na repertoaru će se, uz jučerašnjeg Čovjeka koji je pao na Zemlju, još naći Sretan Božić, gospodine Lawrence i Prestiž. Osobno nisam bio previše upoznat s filmom, osim kratkog pred prikazivačkog upućivanja u radnju i saznanja da je Bowie za ulogu T.J. Newtona dobio nagradu Saturn. Redatelj Roeg imao je prije ovog filma par priznatih izdanja u obliku Walkabout i Don’t Look Now, ali prava zainteresiranost postigla se viješću da će u ovoj znanstveno-fantastičnoj drami glavnu ulogu igrati cijenjeni i inovativni engleski glazbenik. Godina je 1976. i svijet je mjesto u kojem se stvari kreću naprijed velikom brzinom. Tadašnja radna snaga većinom su još bili ljudi, televizori i razni kućanski uređaji vrhunac su koji građanstvo koristi, a polijetanja u svemir su moguća, ali uz puno veći vremenski odmak nego za što je to potrebno danas.

Bowie se nalazi u ulozi T.J. Newtona koji dolazi na Zemlju u potrazi za vodom kako bi spasio svoj rodni planet na kojem su mu ostali supruga i dvoje djece. Njegov planet je pustinjski i preostalo mu je malo vremena da poduzme nešto da ga vrati u život. Moguća solucija je i dolazak njegove obitelji na Zemlju, ali u tom slučaju treba još brže djelovati kako bi se probio u društvu i stekao povjerenje. Svoju poslovnu karijeru započinje znanjem i tehnologijom koju prenosi Oliveru Farnsworthu i Nathanu Bryceu. Svoju zemaljsku družicu nalazi u sobarici Mary-Lou s kojom ima, u najmanju ruku, čudan odnos. Mary-Lou je tipična južnjačka Amerikanka koje ne pronalazi sreću u svjetovnim, koliko u fizičkim stvarima pa su dijalozi između Newtona i nje na granici smiješnoga. S obzirom da je Newton matematički genij i vrlo dobar poznavatelj onoga što se događa sa Zemljom, svjestan je i svih negativnosti koji boravak na njoj nosi.

U početku se opire porocima, pokušava ostati dostojanstven i smiren, ali uvučen u svijet poslovnih previranja, ljubavnih zbrka i zle ljudske naravi, ne ostaje imun na tok ljudskog života kojim je sada prisiljen živjeti. Newton na Zemlji ne stari, godine prolaze, prijatelji i žene se mijenjaju i sve teče prema konačnom saznanju da neće uspjeti spasiti svoju obitelj, koja je udaljena nekoliko svjetlosnih godina. Tijekom radnje možemo primijetiti kako se kadrovi izmjenjuju ponekad prebrzo i nelogično, teško je pratiti neku dublju priču u kojoj će zaplet odraditi svoje i staviti stvari na svoje mjesto. S obzirom na godinu snimanja, to nije ni čudno, ali zanimljivo je kako su neki drugi SF filmovi prenijeli izvanzemaljski entitet postojanja na puno bolje načine. Nećemo se zadržati na specijalnim efektima jer su oni sasvim nebitni za priču koja nam se postavlja.

Ovo je višesložni uradak koji sasvim utjelovljuje ono što je Bowie s jedne strane u svom životu i bio. Čovjek koji je donio inovacije u glazbenu industriju, čovjek koji je svojom pojavom plijenio pozornost i nevjerojatnu karizmu te čovjek koji je imao svemirski vizualni identitet. Čovjek kojeg glumi, T.J. Newton, pada pod porocima, postaje ovisan o televiziji, zaboravlja pravi razlog dolaska, ali i na trenutke, kada se sjeti, to ga ujedno i proždire iznutra jer shvaća da je obuzet ljudskim duhom. U ovom slučaju taj ljudski duh puno je nemirniji od onoga na što je on bio naučen i u jednom trenutku sasvim je logično promiješati piće s pištoljem.

Tko je vlasnik ljudskih života? Tko zapovijeda smrću? Korporacije koje su „uzele dušu“ čovjeku zbog njegovih vlastitih očekivanja da će unaprijediti sebično društvo te na taj način pomoći sebi i svojoj obitelji. Lik koji je u početku naivan i dobroćudan, kasnije postaje presamouvjeren i ravnodušan te u tom procesu vidimo cijeli spektar emocija koji nam Bowie pruža kao glumac. Ne znajući na što će naići, pokušava ostati svoj i savršeno utjeloviti lik s kojim je poklonio svijetu još jedno zadivljujuće djelo nakon kojeg ne znate biste li se prvo nasmijali ili kasnije shvatili da nema razloga za smijeh, već za ozbiljno preispitivanje jesu li ljudi, uz sav tehnološki napredak, ostali isti zatvorenici u svojoj srži.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari