Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Film

Recenzija – Clouds of Sils Maria: Glumačka borba unutar nepotpunog koncepta

14.04.2015. Edi Ćelićsilsmariamovie.blogspot.com

Uramljen u laskav okvir švicarskih Alpa, film Clouds of Sils Maria iznosi tematsku mnogostrukost s izraženim fokusom na strah. Ustrajnim promjenama smjera, Olivier Assayas nejednako duboko ulazi u svaku upisanu dramaturšku krivinu plasirajući tako samo fragmente različitih sukoba, svojstvenih po svojoj nedostatnoj zaokruženosti. No, unatoč impresiji (moguće) namjerne nedovršenosti, isprekidanošću se istovremeno postiže stanovit doživljaj nesređenosti života glavnog lika, veoma zaraznog u svojoj tjeskobnosti, dok se naizmjeničnim sudaranjem iskonstruirane stvarnosti i glumačke igre podebljava dojam hotimične i vješte režijske manipulacije. U ostvarenju pomalo predvidljivog ishoda, ipak postoji izvjesna napetost očitovana tenzijom polu-definiranih odnosa dvaju cjelovitih ženskih lica, ali nažalost i nemogućnost kreiranja željene emotivne reakcije kod publike koja upravo zbog specifičnosti priče teško dolazi do katarze.

Ishodište događaja ove svaštare ljudske nesigurnosti je (pretežno) samoživa glumica Maria Enders (Juliette Binoche) oko koje se poput koncentričnih krugova širi množina strahova – od prolaznosti, samoće, sporednosti, starenja, te gubitka talenta. Umjesto na predviđeno sretnu dodjelu nagrade za umjetnički doprinos (fiktivnom) dramaturgu i redatelju Wilhelmu Melchioru, Maria odlazi na sada posthumnu ceremoniju preminulog autora i prijatelja. Radnja se nezadrživo započinje pokretati kada Maria, neposredno nakon svečanosti, pristane ponovno glumiti u drami Maloja Snake – uspješnom kazališnom, a kasnije i filmskom ostvarenju kojim započinje njena profesionalna glumačka karijera. U izolaciji seoskog imanja Maria uz pomoć prisne, osobne asistentice Valentine (Kristen Stewart), ovog puta priprema ulogu Helene, starije ljubavnice nezrele, manipulativne Sigrid – lika kojeg je Maria utjelovila dvadeset godina ranije, a sada ga igra devijantno dijete Hollywooda, Jo-Ann Ellis (Cloë Grace Moretz).   Nenaglašeno tretirana smrt umjetnika zapravo je dominantan povod svake kasnije krize dive, glasno odzvanjajući u nemilosrdnoj smjeni generacija i poteškoćama izazvanim realizacijom njihove neočekivane mijene.

silsmariamovie.blogspot.com

silsmariamovie.blogspot.com

Ponovno preuzimajući ulogu pisca, Assayas konstruira priču koristeći kontrast kao učestalo sredstvo tvorbe događaja, primjetno gradeći prvo oprečnost lica, a tek onda radnju i ideje koje sukladno postupku ostavljaju utisak nepotpunosti. Podjednako filozofska i poetična obilježja sastavljenih dijaloga odražavaju redateljevu meta-istinu o kazalištu, međuljudskim odnosima i životu općenito, upisanu u likove koji zbog spomenutih karakteristika pisma povremeno djeluju stvarnije od stvarnosti, te čak i pomalo izvještačeno. Često pozicionirajući sukob u izuzetno zbiljske planinske predjele, distancirajući se takvom realnošću od drugačije realnosti vlastitog teksta, dolazi do zbunjujuće percepcije cjeline koja zbog nedostatno izgrađene nad-ideje, te elemenata što je čine, djeluje neujednačeno. Assayasova konvencija prožimanja kazališnog života i svakodnevice je zanimljiv koncept, ali ga narušava njegova polovičnost. Unatoč kvalitetno napisanom tekstu, specifičnošću interijera i eksterijera, te monotonim tretmanom kamere i kadriranja dolazi do poništavanja izvrsne zamisli o naizmjeničnosti dvaju supostojećih svjetova.

silsmariamovie.blogspot.com

silsmariamovie.blogspot.com

Iako manjkav, Clouds of Sils Maria svejedno posjeduje distinktivne filmske i dramaturške atribute. Sastavljajući svoje protagoniste, Assayas uspijeva postići svojevrsnu začudnost. Naime, uz uočljivo raspisanu okosnicu filma – višeslojan lik Marie Enders – postoje i dva namjerno falična ženska lica koja iako kontrastna stanju glavnog, istovremeno odražavaju sve osobine koje ono također posjeduje, ali i koje razvojem radnje shvaća da gubi. U svojim egocentričnim emotivnim slomovima, Maria podivljalo pokušava ugrabiti ostatke svoje negdašnje ličnosti, razvijajući nezdravu ovisnost o svojoj pomoćnici i aktualnoj mlađoj kolegici koje, sukladno njenom kasnijem prihvaćanju nove verzije sebe, neprimjetno iščezavaju poput aveti njezine prošlosti. Iako literarno upisane kao zamagljena refleksija centralnog lika, posredstvom glumačke igre sporedne Valentine i Jo-Anne povremeno svijetle jačim sjajem od (predviđene) zvijezde uratka. Sam spomen imena Juliette Binoche izaziva određenu dozu automatskog uvažavanja, dok se Moretz i Stewart (u najvećoj mjeri) još uvijek bore s predrasudama javnosti izazvanim prvenstveno pomanjkanjem iskustva, a zatim i lošim odabirom uloga tipičnih u njihovoj plošnosti. Samouvjerena Binoche podjednako je suzdržana i teatralna u ulozi koju obilježava izražena emotivna iskričavost, a iskrenost kojom Juliette komunicira strahove ne samo svog lika, nego i njoj sličnih glumaca, pravda svu upisanu antipatičnost samoljubive žene u krizi. Kako je uspješna uloga uglavnom posljedica predanog i podrobnog rada, izuzetno bi bilo teško oduzeti Kristen Stewart prominentnu filmsku nagradu César za najbolje glumačko ostvarenje u sporednoj ženskoj ulozi. Iako sekundaran lik, njezin kvalitativan umjetnički skok premeće Valentine u podjednako važnog nosioca priče. Polazeći od predvidljive rezerviranosti i hladnoće, sukladno profesiji osobne asistentice, Stewart gradira ulogu kroz privatni odnos Marie i Val, bivajući istovremeno neposrednom, neusiljenom i ranjivom. Assayas stavljanjem većeg fokusa na lica svog uratka stvara film više pamtljiv po glumačkom doprinosu, nego po redateljskoj inventivnosti.

Svi propusti Clouds of Sils Maria svejedno nisu dovoljni kako bi se on mogao nazvati lošim. Otvorenost njegovih odnosa, sukoba i radnje (čak i završetka) izazivaju u gledatelju onu posebnu vrstu neizvjesnosti koja potiče na formiranje nerežirane istine, te rastvara prostor promišljanju o svim načetim pitanjima i nakon što se posljednji kadar filma zacrni.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(9 votes, average: 3.889 out of 5)

Komentari