Recenzija – “Coolaid” (Snoop Dogg): Povratak OG lajavca s okusom zapadne obale
Nakon raznih izleta u reggae, country i funk, Snoop Dogg nakon pet godina vraća se svojim korijenima i izdaje hip-hop album „Coolaid“. To je ujedno impresivni četrnaesti album u produktivnoj karijeri legende hip-hop kulture. Reper, glumac, redatelj običnih i porno filmova, svodnik, trener američkog nogometa, glasovni glumac u nekoliko video igrica, biznismen, aktivist za legalizaciju marihuane (navodno kaže da podimi i do 50 blantova dnevno) – još samo fali da postane guverner kao Schwarzenegger. Diskografija mu je fascinantna i opsežna. Od kad ga je Dr. Dre uzeo pod svoje i od debitantskog albuma iz 1993. godine “Doggystyle”, koji je dosegnuo platinastu tiražu, do danas ima četrnaest albuma. Rekorder je u najviše nominacija za Grammy (17), ali nikada ga nije osvojio. Hodajuća legenda, naklon do poda.
„Coolaid“, nazvan po njegovom omiljenom piću, povratak je korijenima hip-hopa. Podsjetio je na neke svoje stare dane stilom repanja i muzikalnošću glazbene podloge. Kopanjem po bespućima interneta naletio sam na zanimljive podatke da su Kool-Aid u šezdesetima miješali s LSD-om (knjiga „The Electric Kool-Aid Acid Test“). ‘Drinking the Kool-Aid’ izraz je koji je nastao nakon što jedna religijska sekta počinila masovno samoubojstvo miješajući napitak s cijanidom. Na predstavljanju u emisiji Jimmy Kimmel Live! voditelj ga je pitao zašto se album ne piše s K već sa C, na što je The Doggfather odgovorio: “I’m cool, you know and I’m laid back.”. S obzirom da su oba nazvana po piću rekao je da naziv nema nikakve veze s Lemonade albumom koji je napravila Beyonce, iako sam možda našao referencu u jednoj pjesmi. (recenziju “Lemonade” pročitaj ovdje).
Ilustracija za cover u stilu je njegovih albuma “Doggystyle” i “Tha Last Meal”. Album ima 20 pjesama i traje 77 minuta i mogao bi ga opisati u tri riječi. Ima jedna poznata uzrečica jednog našeg poznatog glazbenika: Ku***, janjetine, Vuco. Ovdje bi se moglo isto tako napisati: Ku***, ganja, Snopp Dogg. Onaj njegov nadaleko poznati sufiks -izzle rijetko je zastupljen u pjesmama, skoro pa nikako. Baš me zanima kako bi to moglo ispasti na hrvatski pa ću nabacit neki freestyle na Snoop Doggie stajl.
—
Dok sam slagal puzzle usfalile mi rizzle
Vrećica mi se smrzla a ruka promrzla
Baš si mala zla kaj si me jučer ugrizla
Kad si me u svoj stan odvezla
—
Ali zato sam se naslušao derogativnih izraza bit** i nig*** (neću napisati do kraja iz pristojnosti). Već mi je na pola albuma bila muka slušati preveliki broj seksističkih izraza. Podržavam teme koje je zastupao, kao što su socijalna pobuna i crnačka prava, ali prevelika upotreba po meni degutantnih riječi je gadljiva. U ono vrijeme čak je i mainstream hip-hop imao težinu i dubinu u temama ljubavi, smrti, politike i religije. Danas je to plitko ispisivanje lirika o zlouporabi propisanih medikamenata i pretjerana mizoginija. Glazba je jak medij i nosi poruke mlađim generacijama i neke od lirika na ovom albumu ne podržavam.
Album kreće s pjesmom Legend u kojoj opisuje svoje početke i odmah daje do znanja da je živuća hodajuća legenda, što i jest. Podsjetnik na zlatne dane G-Funk stila pružaju pjesme Ten Toes Down, Oh Na Na, Two or More i Double Tap That. What If. Super Crip čistokrvni gangsta rap. Crip je termin za pripadnika ulične bande u Los Angelesu, a stvar je takva da si odmah zamisliš drive-by shooting scene u filmovima. Baladaste i bez ritamske pjesme su Light It Up i Side Piece u kojoj podlogu daje klavir. U Coolaid Man nekoliko puta izbacuje tekst: „ You bit*** drinkin’ lemonade, I’m the Coolaid Man“. Moguće da je to referenca na Beyoncé i njemu limunadu? Puno toga se na ovome albumu može iščitati dvosmisleno. Ono što je definitivno jest da je ugrizao za guzicu ostale kolege repere u ovoj pjesmi. Daje im do znanja da je on OG i da je on taj koji je oblikovao hip-hop kulturu.
Kush Ups bila je jedna od singlica za album. U kolaboraciji s Wiz Khalifa donosi beat iz zlatnog doba koji potiče ritmično klimanje glavom. Glazbeni temelj je pjesma Life od Machine Gun Kelly pa se nadam da su autorska prava plaćena na vrijeme. Kush ups je inače termin za konzumaciju trave dok radiš sklekove. Bavim se aktivno sportom i to mi zvuči zeznuto, ali opet neću suditi jer nisam probao.
Nekada davno sam i ja bio konzument hip-hop glazbe dok su u moje vrijeme pržili Tram 11, 2Pac, Coolio, Wu-tang, Cypress Hill i naravno Snoop. Danas mi više odgovara grime jer današnji mi je hip-hop slab i mlak u odnosu na one dane. Osobno sam ostavio samo Kush Ups, Super Crip, Oh Na Na i Two or More u svom privatnom folderu gdje su mi najbolje njegove pjesme a ostalo sam izbrisao, ali samo zato jer su mi te najbolje sjele. Neki njegov veći ljubitelj ostavlja cijeli album i preslušava ga do iznemoglosti. Njegov super ležeran i opušten izričaj izbacivanja rima i dalje je njegov zaštitni znak. S-N-double-O-P, rekli bi neki, vraća se tamo gdje je sve počelo a još nije završilo. Od raznih izvedenica njegovog umjetničkog imena zaista je nebitno kako ga zoveš. Snoop Rock, Snoop Doggy Dogg, Snoop Lion, DJ Snoopadelic, Snoopzilla, Bigg Snoop Dogg, Snoop Scorsese, The Doggfather ili njegovim pravim imenom Cordozar Calvin Broadus Jr. Sa svoje 44 godine i osebujnom glazbenom karijerom on je legenda. Bez njega hip-hop definitivno ne bi bio ono što je danas. Njegovi gangsta korijeni, pogotovo u današnje vrijeme miješanja EDM glazbe u sve, ipak su se malo izgubili. To se definitivno čuje u albumu, a pogotovo je jasan utjecaj producenata Just Blaze i Timbaland. Genijalnost je ta što je tekst za svaku pjesmu pisao samo Snoop. Album ima okus stare škole zapadne obale i OG agresivnosti repanja. Ovim albumom htio je pokazati da je legenda i da to znaju svi oko njega. Možda neće biti klasik kao njegov debut album, ali je definitivno uspješan povratak korijenima.
