Istaknuto
14.12.2017.

"Star Wars: The Last Jedi" osma je epizoda iz najpopularnije svemirske sage o obitelji Skywalker, ali sve više i nekim novim likovima koji pokušavaju donijeti ravnotežu sili.

06.12.2017.

Ganz novi i Dance_Inn festival udružuju snage u fokusu na suvremenu izvedbenu umjetnost i live art. Festival će donijeti dvije premijeri, nekoliko radionica, tribina i rezidencija, a uoči festivala u Zagrebu gostuje Matthias Lilienthal, producent, kustos i ravnatelj Munchner Kammerspiele.

Glazba

Recenzija – “DAMN.” (Kendrick Lamar): Album za kojim je poludjela Amerika

28.06.2017. Petra ModlicFoto: "DAMN." [cover]

Jedan od rijetkih mainstream hip hop izvođača kojeg obožavaju i publika i glazbeni kritičari – Kendrick Lamar – objavio je svoj četvrti studijski album. Nakon turbo uspješnih “Good Kid, M.A.A.D. City” i “To Pimp A Butterfly”, u travnju ove godine izašao je i dugoočekivani album “DAMN“. Kendrick Lamar je zadnjih par godina nezaustavljiv, sa sedam dobivenih Grammy nagrada očigledno je level iznad svojih trenutačno popularnih žanrovskih kolega. Album “DAMN” ostvario je platinastu nakladu tako što se prodao u više od milijun primjeraka u nešto manje od mjesec dana od kada je objavljen.

Na prvo slušanje “DAMN” ostavlja dojam dobro promišljenog i konceptualno ostvarenog albuma. Po nazivu i redoslijedu pjesama na albumu vidimo da ništa nije ostavljeno slučaju. Nazivi pjesama su religijskog karaktera s motivima introspekcije i s vrijednostima kojima Kendrick kao čovjek i umjetnik teži. Teme koje se provlače kroz gotovo cijeli album su samopoštovanje, vjera, rasna i politička pitanja. Kako je Kendrick poznat kao vrsni liričar, na ovom albumu nam je vješto prenio svoju sirovu i intenzivnu emociju, nemir, ljutnju, pa čak i depresiju s kojom se bori u utopijskom beznađu Trumpove Amerike.

Na drugo i treće slušanje albuma gubi se osjećaj reda i album poprima pomalo bipolaran i šizofren oblik. Glazba, zapravo beatovi prolaze i mijenjaju svoje oblike kroz sve moguće glazbene pravce. Za tu glazbenu raznolikost i obilje zaslužni su producenti albuma i kreativan tim ljudi koji je Kendrick okupio oko sebe. Kultni hip hop producent The Alchemist kao i popularni Mike Will Made It našli su se u društvu talentirane mlađarije poput Stevea Laceya iz benda The Internet i jazz fusion benda BADBADNOTGOOD. Od tvrdih hip hop bengera poput pjesama DNA i HUMBLE, preko čudnih svemirskih dionica u stilu Tame Impale, do momenata instrumentalnog jazza i neo-soula na pjesmama PRIDE i LUST, ovaj album čini se kao čarobni ljuti čušpajz.

Gostovanja na albumu su i te kako vrijedna spomena s obzirom na to da se radi o sveprisutnoj Rihanni na pjesmi LOYALTY za koju trenutno snimaju video uradak i ni više ni manje nego legendarnom U2-u. U2 i hip hop? Već sam se pripremila na glazbenu kalvariju, a kad ono iznenađenje! Pjesma XXX zaista je dobra, na njoj Kendrick dublje ulazi u političke i vjerske teme koje se prožimaju kroz cijeli albuma. Tekst pjesme je negativno kritički nastrojen prema post-Obaminoj Americi i vrijednostima koje se uživaju u kolijevci kapitalizma.

Kendrickov stih koji svjedoči navedenome – “It’s murder on my street, your street, back streets, Wall Street, corporate offices, banks, employees, and bosses with homicidal thoughts” – sasvim je suprotan Bonovom poimanju Amerike i njegovom refrenu na pjesmi. Amerika je oduvijek za europske glazbenike bila velika inspiracija, pogotovo za rock glazbenike kao mjesto rođenja bluesa. Bono kao promatrač i glazbeni turist ima prigodan refren: “It’s not a place, this country is to me a sound of drum and bass”.

Pjesmu ELEMENT ću posve subjektivno izdvojiti kao jednu od boljih stvari na albumu s obzirom na to da je producent pjesme kralj melankolije James Blake. Moram priznati da sam slaba na njegov klavir i prepoznatljivu jeku koja se u ovom slučaju proteže preko gotovo cijelog instrumentala. Sanjivi instrumental i agresivni Kendrickov vokal, iako oprečni, savršeno se slažu.

Stihovi pjesme ELEMENT zaokupili su većinu moje pažnje prilikom preslušavanja albuma. Jasno mi je da se pridjevi bahatosti i arogancije često vežu uz hip hop glazbenike, no nisam očekivala ovoliku količinu hvalisanja od strane Kendricka, pogotovo ne na albumu kojem je prvi singl HUMBLE. Je li Kendrick Lamar hodajući oksimoron? Je li to sve namjerno ili mu se omaklo i ego je učinio svoje? Kendrick nam na ovoj stvari poručuje da je nezaustavljiv i u svom elementu kuka o nedostatku konkurencije na američkoj hip hop sceni i provocira svoje rap rivale.

Proteklih godina za vrijeme rasnih nemira i prosvjeda u Americi zbog ubojstava afroameričkih mladića od strane policajaca zauzeo je vrlo jasni stav. Njegov aktivizam se snažno osjećao u tekstovima na prva tri albuma. Kao borcu za afroamerička prava, socijalne i rasne nepravednosti bile su mu uvijek inspiracija pri pisanju pjesama. No izgleda da su mu motivi na albumu “DAMN” malo drugačiji. U pjesmi ELEMENT referira se upravo na album “To Pimp a Butterfly” iz 2015. pri čemu se mladim afroameričkim umjetnicima obraća u malo drugačijem kontekstu: “Last LP I tried to lift the black artists / But it’s a difference between black artists and wack artists”.

Često prisutna ljubomora, tvorevina današnjeg društva, jedna je od tema koju Kendrick obrađuje na toj pjesmi kroz stihove “Cause most of y’all ain’t real / Most of y’all gon’ squeal / Most of y’all just envy, but jealousy get you killed / Most of y’all throw rocks and try to hide your hand”. Bilo da se radi o ljubomori među kolegama na poslu, u ljubavi, u prijateljstvu ili obitelji, ona je danas prisutna u svačijim životima, češće nego u nekim jednostavnijim vremenima prije rođenja našeg “dragog kapitalizma”. Nedavno sam pričala s prijateljicom zašto danas mlade ljude ljuti tuđi uspjeh.

Foto: Interscope / Top Dawg Entertainment

Zašto tuđi uspjeh vidimo kao naš neuspjeh? Zašto želimo baš ono što drugi ima? Zašto moramo skupiti baš SVE Pokemone? Kada je dosta? I možemo li se stvarno veseliti, ali ono baš iz duše kada nam bliska osoba ima super moment i “život” ga baš krene, iako tebi ništa ne ide od ruke? Kendrick Lamar je mladić iz najsiromašnijeg djela Los Angelesa, Comptona, a nakon što je odrastao u neimaštini ostvario je svjetsku slavu i iznimno uspješnu glazbenu karijeru, no i dalje ga muče odgovori na ista egzistencijalna pitanja, osjećaji nesigurnosti i straha bliski svim dvadesetogodišnjacima koje poznajem.

Album otvoren za različite interpretacije

Kako je Kendrick Lamar sklon u svoje albume ubaciti skrivena značenja, vjerujem da ćemo sa svakim sljedećim slušanjem otkriti nove dimenzije Lamarovog svemira. Kao slušateljima daje nam pravo da slobodno interpretiramo njegove tekstove i vjerujem da je “DAMN.” jedan od onih albuma koji neprestano daje novi stimulans i novi “aha” moment. Je li ovaj album najbolje Lamarovo ostvarenje, ne bih rekla. Od četiri objavljena albuma, “Good Kid, M.A.A.D City” i dalje drži zlato na postolju kao njegov najbolji album, dok je “DAMN” čisto srebro ili ipak platina u ovom slučaju. Bilo kako bilo, Kendricku je pošlo za rukom da ostvari komercijalni i artistički uspjeh te da se već sada zauvijek smjesti među velikane suvremene američke glazbe.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(11 votes, average: 4.455 out of 5)

Komentari