Istaknuto
22.04.2018.

Iza imena Tyger Lamb stoji zagrebačka četvorka čiji je prvijenac "Born Into This" na putu. Album još nije vani, no mnoga vrata već su im otvorena. Upoznajte se s njima dok su još polu-anonimni i nepoznati, prije koncerta 3. svibnja u Vintage Industrial Baru.

13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

Glazba

Recenzija – “Apokalipso” (Darko Rundek): Jedinstven u različitostima

15.12.2017. Anamaria MaričićFoto: "Apokalipso" [cover]

Činjenica je da sam u više navrata u životu izjavila da volim glazbu Darka Rundeka, bilo da sam to izrekla u obliku potvrdnog odgovora na pitanje o njemu ili da sam ga samostalno izdvojila kao glazbenika hrvatske scene čiji rad cijenim i poštujem te u čijim pjesmama uživam. No činjenica je i da sam do tog zaključka došla gutajući najfrekventnije i najemitiranije pjesme, one koje su već prošle kroz filtere osjetljivih i onih manje osjetljivih ušiju, pjesme koje su već osvojile publiku i kritiku te za koje ti preostaje da ih, s njihovim utvrđenim kredibilitetom, ili voliš ili mrziš. Hipijevski uvijek više naginjem ljubavi zbog koje vjerojatno i lakše prihvaćam popularne i pomodne stvari. Iako nemam onaj inat i bunt hejtanja onoga što većina voli i preporučuje, filteri za takve podražaje posebno su istrenirani, zapravo svakodnevno se treniraju, kako se ne bi izgubio osjećaj za kvalitetu. Iako se u glazbenoj i zvukovnoj okupaciji svakodnevice i to dogodi.

Blast from the past; Apokalipso u vremenu

Darko Rundek. Iz poštovanja mu ime zaslužuje vlastitu rečenicu kao zaokruženu smislenu cjelinu unutar koje je informacija koju ona prenosi sljedeća: Rundek je veteran hrvatske i regionalne glazbene scene koji je na istoj aktivno prisutan još od kraja 70-ih kada je stvarao unutar pionirske new wave grupe Haustor. Na krilima reggaea, ska te svjetske i domaće folk glazbe taj netipičan rock bend nosio je titulu jednoga od najboljih bendova bivše Jugoslavije. Nakon četiri objavljena albuma bend se krajem 80-ih raspao, pomalo pomodno prateći svjetska politička zbivanja zbog čega je rad na petom albumu obustavljen i odgođen za neka druga vremena. Rundekov odgovor na pitanje “Gdje si bio ’91.?” je Pariz u kojemu je, stvarajući većinom glazbu za kazališne komade, boravio sve do 1997. A onda je došao “Apokalipso“. Prvi solo album kojim se vratio u velikom stilu, među publiku i kritiku, osvojivši čak pet Porina i četiri Crna mačka.

Godine ’97. postala sam stabilna na svoje dvije noge. Ili sam počela smislenije sklapati rečenice. Ili što god već radi dijete od dvije godine. Proći će puno vremena dok ne otkrijem Haustor i Darka Rundeka kao kantautora i glazbenika, a 20 godina će proći prije nego što se ozbiljnije zainteresiram za njegov rad. A bila je potrebna slavljenička turneja ApoCalypso Now i dvanaesto izdanje INmusic festivala da se prekine višegodišnje odugovlačenje i unutarnja rasprava: “Ajme, Rundek ima koncert! Baš bih htjela ići! Ali…” koja je bez iznimke završavala neodlaskom na koncert. Dovoljan je jedan koncert. Jedan koncert kojim ste uvučeni u poetično obojenu svakodnevicu Rundeka s kojom se tematski tako lako poistovjetiti. Čak i onda kada nije, njegova je glazba kulisa prave male predstave svakodnevnih motiva. Glazba je dovoljan medij za prijenos osjećaja hladnih jesenskih jutra, tjeskobe i mraka željezničkih stanica, jačine različitih socijalnih problema pojedinih likova, ljepote odmora uz more, vesele atmosfere uz prisustvo alkoholnih pića pa sve do divlje, gotovo životinjske požude.

Da, koncert je dovoljan da uklonite i zanemarite onaj nametnuti filter, asocijacije i strahopoštovanje prema umjetniku pred vama te da se prema vlastitom ukusu i kritičkom mišljenju prepustite čitavoj emociji u glazbi koju glazbenici stavljaju pred vas.

Apokalipso sviraju ili “Mama, zašto se on kupa u jabukama?”

Nemoguće je album ne gledati kroz prizmu jednog od ključnih albuma hrvatske diskografske povijesti. Jednako tako nemoguće je u razgovoru o albumu preskočiti njegovu prvu pjesmu koja je po izlasku proglašena pjesmom i hitom godine (čija je titula potvrđena Porinom te Crnim mačkom): ApokalipsoSuludo je uopće poricati veličinu ovakvog jednog netipičnog hita čija popularnost ne jenjava ni danas. Od uvijanja bokova uz senzualno zavodljivi ritam bubnjeva preko skakanja uz param pam param pam param do oponašanja vrhunske dionice violine koja svakom notom pogađa točno u središte bića, nije teško priznati da smo svi barem jednom teatralno iznijeli ovu pjesmu u jednom od pohoda noćnih klubova. Hit je prvenstveno netipičan zato što ne igra na sigurno, nemamo finu glazbenu liniju niti zaraznu i pamtljivu melodiju. Ali ima ritam, ogoljeni i strastveni ritam koji zahvaljujući kosturu koji grade trubači i bubnjevi pjesmi donosi dozu sirove grubosti u koju emociju utkaje gypsy izvedba violine. Kao da sama glazba nije dovoljno senzualna, erotično-provokativni spot zaokružuje čitavu priču dojmom: da, trenutak je prolazan, kratkotrajan, ali kada se ispuni životnom strašću, trenutak prerasta u nešto više.

Nekih slika, trenutaka pa i nekih pjesama iz djetinjstva sjećate se jasnije od drugih. Tako se jasno sjećam osjećaja koji su ova pjesma i popratni videospot izazivali u meni. Tada nisam osjećala i shvaćala visoku razinu erotičnosti prisutne u pjesmi,  ali sam bila svjesna posebnosti onoga što gledam (možda ne baš posebnosti, ali barem različitosti od svega dotad viđenog). I danas, kada god je čujem, sjetim se svojih dječjih promišljanja, doživljaja te grube melodije i ogoljenog spota, kao i jednog od bezbrojnih i besmislenih zapitkivanja majke: “Zašto se on kupa u jabukama?”.

Album kao kolaž svijeta

Pjesmom Apokalipso album dobiva pompozno otvaranje, što i zaslužuje prvi solo album umjetnika kao što je Rundek. Svjestan prostora koji će jedna tako snažna, dinamički čvrsta pjesma zauzeti, drugom pjesmom albuma, Tranzitdoslovno pravi prijelaz, tranziciju na ostale pjesme albuma. Kao da pjesmom Apokalipso želi doći u spotlight, skrenuti pažnju na sebe i svoj novi album, a zatim vam se obrati: “Imam li vašu pažnju? Imam? Slušajte dalje.”.

Koliko god je veliku ulogu Rundek odigrao u Haustoru, mnogo je puta u intervjuima istaknuo da je umjetnički, zbog definicije Haustora kao rock benda, bivao sputan težeći i naginjući rock zvuku, premda je on uvijek bio obojen i drugim glazbenim stilovima. Solo projekti i solo karijera dali su mu slobodu eksperimentiranja sa svim onim stilovima koji su ga godinama okruživali i okupirali mu pažnju.

Iz tog razloga album djeluje kao najava glazbenih žanrova kojima će se Rundek detaljnije pozabaviti na budućim albumima i projektima. Dotiče se folka, gdje se ne zaustavlja na fokloru i narodnoj baštini samo jednoga područja, već ubacuje elemente Latinske Amerike (Crni dusi), Balkana (Apokalipso i Uajdalalaj) i dalmatinske šansone (More, more), poigravajući se s reggaeom i doo-wopom (Šuvar i varivo), začinjujući čitav album elementima jazza, posebno u pjesmama kojima zatvara album (Senor, Old boy, Grane smo na vjetru). Izmjenom stilski i dinamički različitih pjesama album prezentira svestranost i umjetničku viziju Rundeka, nagovještava smjer kojim će se njegovi budući projekti kretati, ali postavlja i čvrst temelj kojem će se uvijek iznova moći vraćati.

Foto: Monika Bračević / Ziher.hr

U pjesmama se primjećuju i neobični i netipični, ponekad pozadinski, a ponekad i središnji zvukovi koji odaju dojam kao da je slučajno preskočeno njihovo izrezivanje iz pjesama. U pjesmi Štrajk željezničara čujemo zvuk polaska vlaka sa stanice, prvi stih pjesme Old boy, “Bože, kakav dan”, čujemo dva puta, a čitav uvod u pjesmu Šuvar i varivo zvuči kao didaskalija nekakve drame iščitane Rundekovim glasom. Ovi elementi pomažu vizualizaciji njegove glazbe. Sjetimo li se samo da je Rundek diplomirao kazališnu režiju i da je u desetak godina napisao oko 50 radio drama u kojima je i cilj samo zvukom podražiti sva osjetila, približiti kazališnu atmosferu upotrebom samo auditivnog podražaja, puno jasnije postaje zašto je svaki njegov stih tako lako vizualizirati. Birajući svakodnevne elemente i svakodnevne teme, ubacujući u njih repove realnosti, svojom glazbom stvara maksimalan podražaj svih osjetila, stvara glazbu kojoj videospot nije potreban za vizualizaciju.

Apokalipso sviraju. I svirat će!

U lipnju ove godine u izdanju diskografske kuće DancingBear Music pojavio se remasterirani i preimenovani album “Apocalypso”, upakiran u dvostruko vinilno izdanje (s Haustorovim posljednjim albumom Dovitljivi mali čudaci“), kao i u trostruko izdanje s drugim samostalnim albumom Rundeka “U širokom svijetu”. Tu je i knjižica neobjavljenih fotografija i dokumentarnih tekstova. Album “Dovitljivi mali čudaci” sadrži pet pjesama: Hiawatha, Ista slika, Disanje, More more te Senor, Svaka od tih pjesama uključena je na neki od Rundekovih albuma, a pjesme More more i Senor nalaze se baš na albumu prvijencu.

Dvadeset godina. Puno se stvari potencijalno može dogoditi u tako velikom vremenskom periodu. Toliko je potrebno da sazre jedan novi život, da jedna mlada osoba izgradi svoje mišljenje, zauzme svoj stav. “Apokalipso” je od prvoga trenutka zauzeo jasan stav; jedinstven u različitosti, stav koji je zadržao do danas. Proslava njegova postojanja završava u subotu, 16. prosinca u Velikoj dvorani Doma sportova, na mjestu gdje je sve započelo 1997. godine prvom izvedbom prvoga singla albuma, pjesme Apokalipso, na rock festivalu Fiju briju. Pjesma je za remasterirano izdanje albuma iz lipnja ove godine preimenovana u ApoCalypso, naglašavajući time korijene riječi iz kojih je sazdana: apokalipsa i calypso. Veliki utjecaj calypsa kao glazbenog pravca osjeti se na albumu, no riječ Calypso se odnosi i na biće grčke mitologije koje je Odiseja držalo zatočenog na otoku sedam godina. A to ovaj album i radi, zarobljuje, drži i odgaja generacije novih slušatelja. I to će zasigurno činiti još dugi niz godina, a iz svijeta u koji nas Rundek uvlači svojom glazbom nitko ne želi pobjeći.

(Visited 166 times, 9 visits today)
Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari