Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Glazba

RECENZIJA: Gore (Deftones) – najmračnija psihologija u najozbiljnijem izdanju dosad

10.05.2016. Ema BašićFoto: facebook.com/deftones

Već devedesetih mogli smo shvatiti da s Deftonesima neće biti lagano. Ne samo zbog varirajućeg, ponekad pop vokala China Morena, već zbog besramnog amorala oblijepljenog underground metalom i eksperimentirajućim rockom. Album “Gore” nosi ime najbrutalnijeg krvoprolića najčešće prouzrokovanog nasiljem, a istovremeno je jedan od uvjetno rečeno ‘najmirnijih’ albuma Deftonesa dosad.

Ponešto zasluga navedenom morali bi pridodati njihovom postojanju koje datira još iz 88., pa je i ozbiljnost zasigurno primirila glazbena jedra Morena i ekipe, no dio otpada i na činjenicu da Moreno  eksperimentalno voli uskakati u big boys hlače sporednih bendova Crosses i Palms koje zasigurno utječu na njegovo stvaranje u Deftonesima.

Možda nimalo manje važno za spomenuti je i strahopoštovanje koje sam bend ima prema Bob Dylanu, PJ Harvey i svim onim velikim glazbenim igračima koje ne bismo na prvu mogli povezati s Deftonesima. Samim time bend nikada nije potpao pod etiketu grupe koju je progutala samosvjesnost o unikatnosti pristupa. Sam Chino u nedavnom intervjuu za Vice music  potvrđuje isto, ne bojeći se priznati da tekstovi pjesama koliko god zvučali prokalkulirano i provokativno, zapravo su nusproizvod njegove skromnosti i želje da prvo riješi melodiju, a onda ubacuje umjetnički dojam i liriku. Pritom se on sam divi većim glazbenicima koji imaju upravo obrnut pristup.

A sad bacanje na onaj komad mesa koji smo najduže čekali. Ustvari, njih 11 točnije. Iako su izašli s Prayers/Triangles kao naj “catchy” pjesmom albuma, dugogodišnji fanovi okreću se Phantom Bride. Ne samo zbog autentičnosti, nego i zbog distorziranosti zvuka koji za svakog, pa makar i fahgitarista predstavlja umijeće i gušt sviranja gitare. Sviranja koje u četvrtoj minuti solaže poprima svoju malenu, spomena vrijednu metal katarzu (stoga je i link izdvojen s naglaskom na minuti). A i Jerry Cantrell, gitarist Alice and Chainsa, sudjeluje na spomenutoj stvari.

Možda onda i griješim kada kažem da bi bilo koga upoznala s novim Deftonsima preko Pittura Infamante. Upravo zato jer gotovo da i nema veze s njihovim dosadašnjim radom, čak ima i neki pop-rokerski start. Vokal Morena neopisivo poprima doze iritacija koje on nekada tako i zna otpustiti u svom radu, no pjesma je istovremeno toliko stvorena za soundtrack koliko i apsolutno neprilagođena za pozadinski zvuk. Prljava i kompleksna. O tekstu nemam pojma, to ćemo ostaviti za samostalne interpretacije jer kao što rekoh, Moreno se potrudio od Pittura Infamante stvoriti najbolju i najiritantniju stvar ikada.

A onda dolazimo do Hearts/Wires. Petu stvar od pet minuta čistog gušta. Stvar koja bi i najvećeg Bon Iverovog fana natjerala da barem kaže – “Ohoho čuj ti to ” (ili barem ušutka svoj hipsterski ego i pokunji se u kutu *disclaimer – Bon iver je uznemirujuće depresivno divan ako ste pomislili suprotno trenutak prije).

Namjerno nisam izdvojila njihov teaser i prvu stvar albuma Triangles kao poveznicu jer je a) možete sami poslušati, b) ujedno i najbezličnija stvar albuma, koliko god Deftonesi mislili drugačije. No izdvojila bih stvar stariju od novotarije zvane “Gore”. You’ve seen the butcher.

Zašto? Jer u vremenima silnih odlazaka koji nas trenutno potresaju na glazbenoj sceni, koji su možda s jedne strane generacijski logični, a s druge tragični – ponekad je potrebno podsjetiti se što predstavlja jedan umjetnički paket i koncept. To podsjećanje ne bi smjelo razbiti dozu kritičnosti, no trebalo bi ublažiti osjećaj zasićenosti trenutačnom glazbenom scenom i promjenama koje izostaju. Možda bismo onda na kraju dana mogli ocijeniti Deftonse i “Gore” sa 3.3 od 5.

Ili jednostavno zaključiti: “The  less is more, and more is sometimes gore.”

(Visited 148 times, 1 visits today)
Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 2.800 out of 5)

Komentari