novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – Delphic: Silovanje Manchesterovog zvuka

Vrijeme čitanja: 2 minute
Foto: Facebook
Foto: Facebook

Elektronsko-melodiozna reinkarnacija Joy Divisiona, prvijenac je oslonila na ostavštini industrijskoga Manchestera, kao nepresušnog izvora. Tužno sivo nebo, romantičarski stihovi na tragu Woodwortha i Poea samo su neki od elemenata koji prizivaju duše nadnaravnog u ovaj svijet post rock bendova te njihovih kasnijih generacija.

Englezi vole svoj zvuk, što objašnjava činjenicu da poneki engleski velikani nemaju izniman uspjeh u Americi kao u rodnoj zemlji. U prijevodu, što prolazi u Engleskoj može se vrlo lako odbiti u Americi. Ista priča vrijedi i u obrnutom slučaju.

Ziheraška emocionalnost

Delphic je na novome albumu pokušao ubaciti u manju brzinu i odigrati na emocionalnost, koja je zapravo ispala vrlo površna i neafektivna što ju, nažalost, baca u red pop izdanja jednako prozirnih izvođača. Osim što “Rick” Boardman pokušava biti “revolucioniran” te ubaciti hip-hop u nešto nespojivo, izgubio je štih onoga po čemu su publici, ali i sebi bili prepoznatljivi. Rezultat navedenoga je blizu katastrofe.

Prisjetimo se, Coldplay je nekoć pokušao “duboko kopati” ispod svoje glazbene ostavštine, no nisu uspjeli ništa iskopati (ne možeš iskopati nešto što ne postoji). Stanje ponekih bendova se može iskristalizirati tek nakon nekoliko albuma. Kada ponavljajući elementi iz prvoga i drugoga albuma budu i bogu i vragu dosadni, valja promijeniti smjer kretanja te raditi na novoj glazbi. Ray Charles je imao country, Nick Cave nakon Birthday Partyja balade, Primal Scream elektroniku, no Delphic je tu daleko spušio.

Priča ljepotice i zvijeri

Klasična priča ljepotice i zvijeri je, sada već, često ponavljana priča – njihova je zvijer neukrotiva i leži prljava poput iskorištene prostitutke koja je obavila posao pored instituta Ive Pilara. Općenito se izvođači nakon prvoga albuma katapultiraju u zvijezde,  no drugi i treći album su često klizave naravi, a bend se izgubi u oceanu s ostalim bendovima.

Konkretno, Delphic pokušava previše bježati od svoga zvuka, a krajnji je rezultat novi zvuk ili ono što pokušava nalikovati na isforsirani novi zvuk. Kreštave gitare su sada zamijenjene preslatkim pianom, a bubnjevi imaju prizvuke svega, samo ne mehaničke energije u koju je do smrti bio uvjeren Tony Wilson. Ovakav Delphic je isprostituirao Manchester scenu.

Be social

Komentari