Istaknuto
22.04.2018.

Iza imena Tyger Lamb stoji zagrebačka četvorka čiji je prvijenac "Born Into This" na putu. Album još nije vani, no mnoga vrata već su im otvorena. Upoznajte se s njima dok su još polu-anonimni i nepoznati, prije koncerta 3. svibnja u Vintage Industrial Baru.

13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

Glazba

Recenzija – Delphic: Silovanje Manchesterovog zvuka

08.03.2013. Ivan Delić
Foto: Facebook

Foto: Facebook

Elektronsko-melodiozna reinkarnacija Joy Divisiona, prvijenac je oslonila na ostavštini industrijskoga Manchestera, kao nepresušnog izvora. Tužno sivo nebo, romantičarski stihovi na tragu Woodwortha i Poea samo su neki od elemenata koji prizivaju duše nadnaravnog u ovaj svijet post rock bendova te njihovih kasnijih generacija.

Englezi vole svoj zvuk, što objašnjava činjenicu da poneki engleski velikani nemaju izniman uspjeh u Americi kao u rodnoj zemlji. U prijevodu, što prolazi u Engleskoj može se vrlo lako odbiti u Americi. Ista priča vrijedi i u obrnutom slučaju.

Ziheraška emocionalnost

Delphic je na novome albumu pokušao ubaciti u manju brzinu i odigrati na emocionalnost, koja je zapravo ispala vrlo površna i neafektivna što ju, nažalost, baca u red pop izdanja jednako prozirnih izvođača. Osim što “Rick” Boardman pokušava biti “revolucioniran” te ubaciti hip-hop u nešto nespojivo, izgubio je štih onoga po čemu su publici, ali i sebi bili prepoznatljivi. Rezultat navedenoga je blizu katastrofe.

Prisjetimo se, Coldplay je nekoć pokušao “duboko kopati” ispod svoje glazbene ostavštine, no nisu uspjeli ništa iskopati (ne možeš iskopati nešto što ne postoji). Stanje ponekih bendova se može iskristalizirati tek nakon nekoliko albuma. Kada ponavljajući elementi iz prvoga i drugoga albuma budu i bogu i vragu dosadni, valja promijeniti smjer kretanja te raditi na novoj glazbi. Ray Charles je imao country, Nick Cave nakon Birthday Partyja balade, Primal Scream elektroniku, no Delphic je tu daleko spušio.

Priča ljepotice i zvijeri

Klasična priča ljepotice i zvijeri je, sada već, često ponavljana priča – njihova je zvijer neukrotiva i leži prljava poput iskorištene prostitutke koja je obavila posao pored instituta Ive Pilara. Općenito se izvođači nakon prvoga albuma katapultiraju u zvijezde,  no drugi i treći album su često klizave naravi, a bend se izgubi u oceanu s ostalim bendovima.

Konkretno, Delphic pokušava previše bježati od svoga zvuka, a krajnji je rezultat novi zvuk ili ono što pokušava nalikovati na isforsirani novi zvuk. Kreštave gitare su sada zamijenjene preslatkim pianom, a bubnjevi imaju prizvuke svega, samo ne mehaničke energije u koju je do smrti bio uvjeren Tony Wilson. Ovakav Delphic je isprostituirao Manchester scenu.

(Visited 17 times, 1 visits today)

Komentari