Istaknuto
11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

08.10.2017.

Zadnja tri mjeseca 2017. godine očekuje nas veliki broj raznolikih glazbenih sadržaja, od premijernog koncerta kultnog islandskog sastava Sigur Ros u Domu sportova do novih sezona popularnih programa kao što su MIMO, ZEZ, Good Vibrations, Začarana Močvara i drugi.

Glazba

Recenzija – Delphic: Silovanje Manchesterovog zvuka

08.03.2013. Ivan Delić
Foto: Facebook

Foto: Facebook

Elektronsko-melodiozna reinkarnacija Joy Divisiona, prvijenac je oslonila na ostavštini industrijskoga Manchestera, kao nepresušnog izvora. Tužno sivo nebo, romantičarski stihovi na tragu Woodwortha i Poea samo su neki od elemenata koji prizivaju duše nadnaravnog u ovaj svijet post rock bendova te njihovih kasnijih generacija.

Englezi vole svoj zvuk, što objašnjava činjenicu da poneki engleski velikani nemaju izniman uspjeh u Americi kao u rodnoj zemlji. U prijevodu, što prolazi u Engleskoj može se vrlo lako odbiti u Americi. Ista priča vrijedi i u obrnutom slučaju.

Ziheraška emocionalnost

Delphic je na novome albumu pokušao ubaciti u manju brzinu i odigrati na emocionalnost, koja je zapravo ispala vrlo površna i neafektivna što ju, nažalost, baca u red pop izdanja jednako prozirnih izvođača. Osim što “Rick” Boardman pokušava biti “revolucioniran” te ubaciti hip-hop u nešto nespojivo, izgubio je štih onoga po čemu su publici, ali i sebi bili prepoznatljivi. Rezultat navedenoga je blizu katastrofe.

Prisjetimo se, Coldplay je nekoć pokušao “duboko kopati” ispod svoje glazbene ostavštine, no nisu uspjeli ništa iskopati (ne možeš iskopati nešto što ne postoji). Stanje ponekih bendova se može iskristalizirati tek nakon nekoliko albuma. Kada ponavljajući elementi iz prvoga i drugoga albuma budu i bogu i vragu dosadni, valja promijeniti smjer kretanja te raditi na novoj glazbi. Ray Charles je imao country, Nick Cave nakon Birthday Partyja balade, Primal Scream elektroniku, no Delphic je tu daleko spušio.

Priča ljepotice i zvijeri

Klasična priča ljepotice i zvijeri je, sada već, često ponavljana priča – njihova je zvijer neukrotiva i leži prljava poput iskorištene prostitutke koja je obavila posao pored instituta Ive Pilara. Općenito se izvođači nakon prvoga albuma katapultiraju u zvijezde,  no drugi i treći album su često klizave naravi, a bend se izgubi u oceanu s ostalim bendovima.

Konkretno, Delphic pokušava previše bježati od svoga zvuka, a krajnji je rezultat novi zvuk ili ono što pokušava nalikovati na isforsirani novi zvuk. Kreštave gitare su sada zamijenjene preslatkim pianom, a bubnjevi imaju prizvuke svega, samo ne mehaničke energije u koju je do smrti bio uvjeren Tony Wilson. Ovakav Delphic je isprostituirao Manchester scenu.

Komentari