Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Film

Recenzija – Izdaleka: Venecuelanski dijamant čiji je sjaj u njegovoj nebrušenosti

23.11.2015. Valent PavlićFoto: Desde alla - screenshot

U ponešto razočaravajućoj konkurenciji 72. izdanja Mostre, kao iznenađujući pobjednik iz venecijanskih kanala je isplovio Desde allà (Izdaleka), debitantski dugometražni film Lorenza Vigasa, venecuelanskog redatelja školovanog u SAD-u. Ipak, Leone d’oro je i ove godine bio na nišanu svjetskih filmskih teškaša; u lovu su bili etablirani redatelj Tom Hooper (The King’s Speech, Les Misérables) proslavljeni scenarist Charlie Kaufman (Being John Malkovich, Eternal Sunshine of the Spotless Mind), kao i pobjednik festivala 2011. Aleksander Sukurov (Russkij Kovcheg, Faust). Stoga razumljivo da je odluka Alfonsa Cuaróna, predsjednika deveteročlanog žirija, da pobjednikom festivala proglasi nepoznatog latinoameričkog redatelja podigla nekoliko obrva i spustila nekoliko vilica. Vijest da je venecuelanski film po prvi puta u povijesti Mostre osvojio glavnu nagradu odjeknula je u svijetu filma kao teroristički napad u zapadnoeuropskoj metropoli, a u trenutcima kada ga je publika na 13. ZFF-u imala priliku vidjeti, prašina se još nije slegla.

Armando je introvertirani muškarac u svojim 50-im godinama koji emotivne ožiljke iz djetinjstva liječi erotskim nastupima siromašnih mladića u svome domu, a jedan u nizu je i Elder čiji buntovan temperament i neobuzdana priroda neodoljivo privlače Armanda. Suprotnosti koje se u početku čine nepremostivima počinju se zanemarivati, a zbližavanje muškarca i mladića suđeno je okončati tragičnim posljedicama.

Ova spora razvijajuća, ali nadasve intrigantna psihološka drama po svom realističnom stilu i provokativnoj tematici jednako se oslanja na europsku, kao i sjevernoameričku kinematografiju, međutim pritom ostaje do grla uronjena u latinoamerički bazen egzistencijalnog naturalizma. Snažan i kompaktan scenarij oduševljava svojim preciznošću pritom prepuštajući gledatelju da samostalno dešifrira motivaciju protagonista, a uz Vigasa na njega se potpisao i Guillermo Arriaga, genijalni autor scenarija za Amores perros, 21 Grams i Babel. Upravo atmosfera Amores perros na momente neodoljivo podsjeća na Vigasov film. U oba slučaja asfalt latinoameričkih metropola predstavlja živu i dinamičnu scenu za tragedije koja se ondje uprizoruju, a s istančanim osjećajem za urbano okruženje i kadrovima snimljenim iz ruke Vigas nas za ruku vodi kroz uzavrele ulice Caracasa prikazujući njihovu najmračniju stranu.

Foto: screenshot - Luis Silva

Foto: screenshot – Luis Silva

No jednako dojmljive, pa i emotivno snažnije, statične su scene interijera u kojima je od samog početka prisutna velika napetost između glavnih likova. Bez glazbene podloge i s dijalogom koji je sveden na nužni minimum ovaj nadasve sugestivan film posve se oslanja na uvjerljive glumačke nastupe. Veteran latinoameričkog filma Alfredo Castro ulogu sredovječnog muškarca prikrivenih homoseksualnih sklonosti igra bez pogreške, dok sama njegova pojava ispijenog i distanciranog muškarca predstavlja svojevrsni prototip antijunaka suvremenog latinoameričkog filma. Istovremeno Luis Silva pruža jednu od najdojmljivijih debitantskih izvedbi u zadnjih nekoliko godina. Njegov naturalistička gluma toliko je uvjerljiva da ostavlja dojam instinktivnog ponašanja, a sirova energija koju donosi na platno posve je u skladu s njegovim temperamentnim korijenima. Već se neko vrijeme nije pojavio toliko prirodno talentirani glumac i bit će pravo zadovoljstvo pratiti u kojem će se smjeru razvijati njegova karijera.

Unatoč velikom uspjehu u Veneciji, Desde allà ipak nije venecuelanski kandidat za Oscara. Bez dubljeg uplitanja u taj paradoks valja pretpostaviti da se razlog te odluke dobrim dijelom nalazi u problematičnoj tematici koji film tako maestralno obrađuje. Prostitucija i kriminal mladih na ulicama Caracasa nešto je pred čime vlasti uporno zatvaraju oči i svakako nije slika koju se rado šalje na najveću svjetsku izložbu. Upravo Desde allà glasno progovara o ”zabranjenoj” temi i (kontradiktorno svom naslovu) pod povećalo stavlja goruće probleme venecuelanskog društva. To je prepoznao žiri u Veneciji, to će prepoznati svaki ljubitelj estetski nepretencioznog filma sa snažnom političkom, ali i životnom porukom.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 4.800 out of 5)

Komentari