Recenzija: Devedesete su bile godine („The X-Files“, C.Carter 1993-2016)

Serija The X-Files počela se prikazivati 1993.godine i trajala je devet sezona, sve do 2002.godine. Autor serije je Chris Carter, a legendarni duo Scully i Muldera utjelovili su glumci Gillian Anderson i David Duchovny. Serija je tijekom svojeg emitiranja nagrađena s 15 Emmyja, a njezini glavni glumci proglašeni su najboljima u svojim kategorijama. Serija je također osvojila i 5 Zlatnih globusa, a tri je puta proglašena i serijom godine. Radnja desete sezone koja je započela emitiranje u siječnju 2016.godine, smještena je četrnaest godina nakon završetka devete sezone i sedam godina nakon filma The X-Files: I Want to Believe. Mnogi se sjećaju kad su se The X-Files počeli prikazivati na hrvatskoj televiziji, uvijek je to bilo u nekom kasnonoćnom terminu, a od uvodne pjesme ledila se krv u žilama. Stoga je za visoka očekivanja po pitanju desete sezone vjerojatno uvelike kriva nostalgija koja se godinama potencirala i zbog koje je ljestvica za nove X-Filese bila postavljena izuzetno visoko.

Mulder i Scully u novoj sezoni vode zasebne živote, ali i dalje su u kontaktu, a glavni je pokretač radnje i njihovog ponovnog susreta paranoični desničarski novinar Tad O’Malley (Joel McHale). Tranziciju iz prašnjavih devedesetih u moderna vremena naglašava razgovor između Muldera i Scully u prvoj epizodi u kojoj Scully primjećuje da se Mulder dovezao u Uberu, nešto što je bilo donekle nezamislivo mlađem paranoičnom Mulderu koji je volio “posuđivati” FBI-jeva službena vozila za udaljene i često neopravdane istrage. Naglasak na modernim vremenima ponekad je pretjeran pa tako prva i ostale epizode naglašavaju već klišejizirane teme poput Edwarda Snowdena, GPS trackinga i internetskih hoaxova, koje bi bile šokantne da su Mulder i Scully  nedavno ispali iz neke crvotočine, ali pošto se vrijeme nastavilo u kontinuitetu od devete sezone, pomalo je nemoguće zamisliti da bi im takve današnje pojave i događaji toliko plijenili pažnju i okupirali um kao što je to napravljeno u novoj sezoni. U tome se donekle izgubila realnost njihove sadašnje situacije, a teorije zavjera na kojima se bazira nova sezona odjeknule su praznije nego što su trebale.

Glavna je mana nove sezone ta da je zapravo stil epizoda ostao u potpunosti vjeran stilu prijašnjih epizoda, što je svakako pohvalno, no to ne funkcionira u tako malom formatu od svega šest epizoda. Od šest epizoda, prva i zadnja nastavak su mitologije (priče o izvanzemaljcima), a ostale četiri na tragu su „monster of the week“ epizoda. Takva je raspodjela obrade tematika tipična za The X-Files, novu epizodu koja prati mitologiju dugo se čekalo i trebalo je proći nekoliko “monster of the week” epizoda da bi se dogodio pomak u glavnoj priči, no u ovome slučaju, to je mnoge učinilo nezadovoljnima jer su očekivali da će napokon, nakon četrnaest godina čekanja, dobiti neke konkretne odgovore ili barem konkretan daljnji razvoj glavne priče (iako isto tako svi dobro znamo da X-Files ne funkcioniraju na taj način).

Zbog toga se čini kao da je sve nekako isforsirano, zbrzano i naglo napravljeno, a stari se bend okupio samo zato da dožive djelić stare slave i skupe malo novaca za penziju. Možda su glavni krivac upravo devedesete godine jer se i Mulder i Scully čine nekako izmaknutima u modernome svijetu gdje se više ne koriste faks mašine i ciglasti prastari mobiteli, a sve su informacije dostupne klikom miša. Na taj je način Mulderu i Scully donekle oduzeta romantika detektivskog dijela njihovog posla koji nije uvijek imao veze s identifikacijom glavnog krivca, a kristalno čista slika na ekranu s vrhunskim bojama i oštrom pozadinom ubila je čar devedesetih. U novoj sezoni, napetost strašnih situacija podebljana stalnim očekivanjem glavnih negativaca donekle blijedi prema, primjerice, odlično odrađenoj te beskrajno mračnoj i tjeskobnoj epizodi Squeeze, ujedno i prvoj “monster of the week” epizodi franšize, u kojoj je glavni negativac Eugene Victor Tooms, spodoba koja se mora hraniti ljudskom jetrom da bi preživjela.

“Moraš postaviti kameru na određena mjesta ako želiš uplašiti ljue, a ne smiješ je staviti na druga mjesta jer ih onda nećeš uplašiti. Bilo je mnogo ponovljenih scena. Heather McDougall puno je truda uložila u montažu, a Jim i Glen neumorno su radili,” rekao je Chris Carter o postupku snimanja te epizode, a u novoj sezoni upravo nedostaje taj osjećaj strasti i gotovo maničnog truda, iako je to možda pomalo nepravedno reći. Stare su epizode X-Filesa također bile napravljene s puno manje CGI-ja i moderne tehnologije, a zbog tehnike snimanja bile su u mnogočemu puno napetije i strašnije.

Bez obzira na to, ima i mnogo toga što je zadržalo prijašnju kvalitetu u novim X-Filesima. Kemija je između Muldera i Scully možda još i jača nego prije i njihov je odnos donekle dublji nego što je bilo slučaj u originalnim X-Filesima, a Anderson i Duchovny odlično su se prebacili u svoje nekadašnje uloge. Stari je humor vidljiv i u novim epizodama, a čudovišta su i dalje vjerna starim modelima čudovišta koji su danas možda pomalo neuvjerljivi, ali upravo je u tome čar starih (i u ovom slučaju, novih) X-Filesa. U svakom je slučaju bilo ugodno vidjeti da se uložio trud u obnavljanje franšize, iako sam rezultat nije bio onoliko zadovoljavajući koliko su se mnogi nadali.