Istaknuto
22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

21.03.2017.

1. travnja u Glazbeni lonac dolazi Lika Kolorado, i to u akustičnom izdanju. Ili barem tako tvrdi ekipa iz Lonca.

Glazba

Recenzija – “Didn’t He Ramble” (Glen Hansard): Prijateljstva i životni izazovi nakon propalih veza

06.03.2016. Antonio TimkoFoto: facebook.com/GlenHansardMusic

Iako je album „Didn’t He Ramble“ izdan krajem prošle godine, činilo se prikladnim napisati koju riječ uoči nastupa ovog iskusnog irskog glazbenika. Glen Hansard počeo je glazbenu karijeru poprilično rano te je s 13 godina ostavio školu iza sebe i počeo svirati na cesti. Od 1990. godine dio je benda The Frames te je u međuvremenu imao par izleta u glumačke vode (The Commitments, Other Voices). Međutim široj javnosti poznat je po suradnji s multiinstrumentalisticom Markétom Irglovom na sada već kultnom filmu i glazbi za isti koji je okrunjen Oscarom – Once.

Potonje zapravo i nema pretjerane veze s ovim albumom jer su se nakon albuma „Strict Joy“ razišli i okrenuli solo karijerama što je vjerojatno bila posljedica obostrano lošeg prihvaćanja novonastale situacije. Slava i novac došli su preko noći te je to bilo previše za oboje. No da ne duljim, dokumentarac „The Swell Season“ iz 2011. pravo je štivo za detaljniji uvid u njihovu borbu s pritiskom popularnosti i kako se to odrazilo na njihov odnos.

Put koji je prošao i lekcije koje je naučio svirajući s Eddie Vedderom i Bruce Springsteenom postepeno su ga doveli do ovoga albuma. Sam kaže kako je teško bilo snimiti ove pjesme i s koliko je napora tražio inspiraciju kako bi kanalizirao sve želje u koherentno izdanje. Nakon preslušavanja albuma nema osjećaja težine ili mukotrpnog rada i snimanja na brojnim lokacijama. Misli su mi obojane mirom i skladom koji me ispunjavaju prilikom listanja Ikeinog kataloga ili promatranja zalaska sunca. Osjećaj da sam doživio nešto istinski lijepo i estetski impresivno. Godine nose svoje te su kumovale zaista dobro promišljenom i odmjerenom albumu na kojem se izgleda „pomirio sa svitom“.

S obzirom da je jedan od najuspješnijih predstavnika irskog folk rocka, neizostavne su male minijature „irskog napjeva“ već na uvodnoj Grace Beneath The Pines te s lakoćom mogu zamisliti kako je pjevuši neki starac dok odrađuje svakodnevne obaveze. Slične minijature osjete se i na McCormack’s Wall i Lowly Deserter. Između spomenutih pjesama našle su se i folk rock izvedbe poput Winning Streak, Her Mercy i Wedding Ring gdje se osjeti pomno tkanje pjesama.

Tekstovi više nisu primarno fokusirani na veze, propale veze i razočaranja već piše i o prijateljstvima i životnim izazovima. Bez obzira koja vam pjesma više zapne za uho, oko jednoga je lagano složiti se – na ovom albumu nema loše pjesme. Neke su ogoljenije dok druge obiluju sjajnim orkestracijama, ali sve su protkane emocijom koju Glen prenosi u svom izričaju. Emocijom kojom se proslavio i oduševio fanove diljem svijeta. Emocijom koju i dan danas možemo čuti u njegovom glasu, vidjeti u brojnim potrganim žicama za vrijeme izvedbe i u već poprilično trošnoj gitari od koje se ne odvaja. S godinama je sve oštećenija, ali i dalje predivno zvuči te je nosi ponosno na ramenu kao simbol svega što je prošao. Oni se zapravo ne razlikuju. Život je ostavio traga na oboje, ali ih je učinio snažnijima i nikada nisu bolje rezonirali.

Potvrda snage i izvrsnog zanatlije te ujedno vrhunac ovog albuma po mom mišljenju je My Little Ruin. Dinamički savršeno posložena polako kreće s popratnim gudačima koji stvaraju zvučnu pozadinu kišnog dana koja raste svakim trzajem žica te prerasta u emotivnu borbu za „malu ruševinu“ potpomognutu jednako emotivnim dionicama violina. Iznimno upečatljiva, neodoljivo podsjeća na emocije koje je prizivao u svima nama dok je svirao s Marketom (čak je i na setlisti pored When Your Mind’s Made Up što dodatno potvrđuje jačinu pjesme).

Ukoliko bih morao išta prigovoriti ovom albumu, utoliko bi to bila homogenost skladbi. Iako su pomno konstruirane nije pretjerano inovativan ili drugačiji od onoga na što smo navikli. Kompromis nije loša stvar (pogotovo u ovom slučaju), ali ne ostavlja bez daha. Međutim, moram priznati kako je meni teško odvojiti Glena od Markete, odnosno od The Swell Seasona. „Didn’t He Ramble“ prelijepo je ostvarenje, ali po mom mišljenju neusporedivo s pjesmama koje su napisali zajedno. To dvoje vjerojatno nikada ne bismo niti trebali uspoređivati, ali očigledno se savršeno nadopunjuju stoga još više raduje njeno gostovanje u Lisinskom. Bez obzira na sve, ovo je zrelo i zaokruženo ostvarenje nadarenog glazbenika i emotivnog izvođača u što se možete uvjeriti ove srijede.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 4.333 out of 5)

Komentari