Recenzija: Dragi Olivere – Dječji roman za sve generacije koji budi ono najbolje u nama
Usprkos potpunoj ljubavi koju prima od mame, tate, djeda i bake, Vrcko nije sretan. On je, kako sam kaže, jedino njihovo dijete. “Bez brata, bez sestre i skoro bez igdje ikoga”. Pronaći će prijatelje u parku, no nisu mu to baš neki prijatelji, jer ga samo uvlače u nevolje. Baš kao i Maslinku, koju su kao bebu neki umirovljenici pronašli u parku. Boja njezinih očiju podsjeća na masline, a danas ona živi u dječjem domu i želi doznati tko su joj roditelji (ili barem jesu li joj ostavili kakvo blago).
Svoju svakodnevicu, svatko iz svojih razloga i svog malog svijeta, Maslinka i Vrcko prepričavaju Oliveru Twistu, junaku Dickensova romana. U devedeset pisama iz pera dječaka koji ima sve i djevojčice koja nema ništa, upoznat ćete dva različita svijeta, bizarne likove, zločeste ljude, “izgubljene” dječake, psa tartufara, beskućnike, pa čak i jednog pečenog jarca.
Priče Vrcka i Maslinke koje će se ispreplesti u sretan kraj u roman naslovljen Dragi Olivere objedinila je zadarska autorica Mirjana Mrkela, a ilustracijama ukrasila osnovnoškolka Hana Šinković. Mirjana Mrkela rođena je u Beogradu 1955., a od gimnazijskih dana živi u Zadru. Studirala je kroatistiku, od mladosti pisala poeziju, a radila kao učiteljica. Nakon što je oslijepila, posvetila se književnosti, pišući u početku samo za djecu, ali su je osobito ohrabrile pozitivne ocjene njenih putopisali su je osobito ohrabrile pozitivne ocjene njenih putopisa, koji su pod zajedničkim naslovom “Putovanje naslijepo” objavljivani u časopisu Riječ slijepih. Tako se, kako sama često priznaje, našla u rijeci književnoga stvaranja, bez kojega bi joj sada život bio nezamisliv. Tekstovi su joj objavljivani u svim relevantnim dječjim časopisima, a desetak ih je i u čitankama. Godine 2004. imala je autorsku večer na Međunarodnom festivalu djeteta u Šibeniku, 2012. na Hrvatskome radiju objavljena je njena prva radio-igra Kornjača bundašica, a nedavno je objavila i zbirku pjesama Ljubavne pjesme.
Dragi Olivere Mirjana je napisala o dvjestotoj obljetnici rođenja književnog velikana Charlesa Dickensa. Svojevrsna posveta Oliveru Twistu, najpoznatijem siročetu i sinonimu za napuštenu i nesretnu djecu osvojila je nagrada “Grigor Vitez” za najbolji dječji tekst 2012. godine. Pa ipak, iako je riječ o priči za djecu, radi tematike kojom se bavi, ovaj epistolarni roman knjiga je u kojoj će možda još i više uživati stariji čitatelj, ukoliko se prepusti. Mirjana Mrkela kroz likove Vrcka i Maslinke progovara o gradskoj svakodnevici i velikim brigama koje more malene. Roman Dragi Olivere dotiče se socijalne tematike, neugodne, tužne stvarnosti, ali svejedno je prepun optimizma, možda baš zato jer ga je autorica ispričala iz perspektive djeteta. Sve – od nestašne igre preko bullyinga do crne kronike – prepričano je direktnim dječjim jezikom koji propituje i čiji jednostavni šarm ne ostavlja ravnodušnim. Pisma dvoje djece u svojoj čarobnoj jednostavnosti nose važne poruke o razlici dobra i zla i, kao što autorica sama kaže – “uče dobre da budu još bolji, a loše da se poprave”. Štivo je to koje će u čitateljima svih generacija uspjeti dotaknuti ono najbolje, probuditi suosjećanje i želju da se svijet učini boljim mjestom. Ako ne za nas, onda za one koji će nas (na)slijediti.
“Bilo je hladno, pa nisam ni pomišljao na odlazak u park. Ali o djeci koja se pokrivaju kartonima neprestano sam razmišljao. Objasnili su mi da neki roditelji ne znaju ili ne mogu ili ne žele priskrbiti toplu postelju ni sebi, ni vlastitoj djeci. Zaključio sam da su odrasli nepravedno uredili svijet” (Mrkela, 2012: 53).
