Istaknuto
25.07.2017.

Prošlog tjedna prisjetili smo se deset godina starih albuma, a sada je red došao na deset pamtljivih i dragih nam filmova starih deset godina. Možda to nisu najbolji ili najuspješniji filmovi, ali svakako su ostali u sjećanju i vrijedni su (ponovnog) gledanja.

18.07.2017.

Prije deset godina izašlo je mnogo albuma koji su nam ostali u privremenom sjećanju. Ovo su neki koji su nam sasvim sigurno ostali u trajnom i sumnjamo da ćemo ih prestati slušati.

Knjige

Recenzija – ‘Drugi spol’ (de Beauvoir, S.): Kako se postalo ženom

23.05.2016. Filip DračaFoto: facebook.com/ljevak.hr

Simone de Beauvoir predstavlja prijelomnu točku u povijesti feminističke teorije. Prvi val feminizma, za kojeg možemo reći da počinje malo prije Francuske revolucije, se najčešće bavio partikularnim atributima žene dok je ženstvenost naprosto podrazumio. Mary Wollstonecraft je, primjerice, govorila uglavnom to da žene nisu ni intelektualno ni moralno inferiorne muškarcima i da mogu biti jednako odgovorni i slobodni građani poput njih. S drugim valom feminizma, čija teorija u kontinentalnoj Europi počinje objavom Drugog spola, se po prvi puta počinje postavljati pitanje o ženi kao takvoj: što je žena? Postoji li uopće nekakva bit žene po kojoj bi žena mogla postojati samo tako kako postoji sada?

Prvi val feminizma je pobijedio: nitko s tri čiste danas ne bi kontrirao argumentima koje je iznosila Mary Wollstonecraft, jer bi to značilo biti protiv prava glasa za žene, protiv obrazovanja žena, te brojnih drugih stvari koje danas shvaćamo kao sasvim prirodne pa i ne znamo da su se ljudi za njih morali boriti. Dobro je vidjeti da su se njeni stavovi toliko ukorijenili. Međutim, ženstvenost se i dalje doživljava kao činjenična datost umjesto kao povijesni proces i društvena situacija, što znači da borba drugog vala još nije gotova. Na svu sreću, naklada Ljevak i prevoditeljica Mirna Šimat nam donose novo izdanje Drugog spola, ključnog i utemeljujućeg teksta drugog vala feminizma, te nam time daju još jedan povod da tu temu malo revitaliziramo.

Drugi spol je duboko razrađena i sistematizirana rasprava o ženama, možda najiscrpnija koja je ikad napisana, i dotiče se velikog mnoštva tema. Biologija, psihologija, povijest, marksizam, književnost i umjetnost općenito, majčinstvo, zaljubljenost, prostitucija, (ženska) homoseksualnost, djevičanstvo – sve se od navedenog stavlja pod kritički uvid u jednoj od najutjecajnijih filozofskih knjiga dvadesetog stoljeća. Da je Hegel bio žena, feminist i Francuz, njegova bi Fenomenologija duha bila uvelike nalik na ovu knjigu. Jednostavno – knjiga o ženi. Simone de Beauvoir ju i sama tako naziva, i ne laže.

Prvi svezak (Činjenice i mitovi) je općenita i neosobna rasprava o teorijama koje su povijesno legitimirale žensku podčinjenost, o povijesnoj praksi ženskog života kroz zadnjih nekoliko tisuća godina civilizacije, te o umjetničkim, filozofskim i mitološkim percepcijama žena od strane muškaraca koje su bile odraz ženinog podređenog stanja, ali istodobno i njegova potpora. U njemu Simone de Beauvoir stupa u dijalog s biologijom, psihoanalizom i marksizmom; istražuje postupan razvoj ženskog podčinjenog položaja kroz antički svijet, pa sve do njenih dana. Konačno, stavlja pod kritički uvid velike i dugo preživljavajuće intelektualne doživljaje o samim ženama koji su prisutni u književnosti, mitovima starih kultura, i tako dalje.

Cilj prve knjige je bio napraviti jednu renarativizaciju ženskog sužanjstva. Njen je prvi segment niz kritika koje Simone de Beauvoir upućuje biološkim, psihoanalitičkim i marksističkim tumačenjima ženske povijesne ‘sudbine’. Biološka opravdanja postojećih odnosa između muškaraca i žena ne idu dalje od trivijalne činjenice da postoje fiziološke razlike između spolova, ali ona nikako ne objašnjavaju sustave društvenih vrijednosti koji prioritiziraju jedne posebnosti na štetu drugih; psihoanaliza je imanentno centrirana na mušku psihu, te joj pojam žene kao subjekta ne može organski pripadati; historijski materijalizam uvelike izbjegava kompleksnost tog pitanja svođenjem istog na pojavu privatnog vlasništva.

Međutim, ostaje činjenica da je svijet oduvijek (neopravdano) pripadao muškarcima čak i ako ponuđene teorije iza te pojave nisu dostatne, te stoga slijedi njezina vlastita analiza patrijarhalnih društvenih odnosa: kako su se oni prvi puta pojavili, te još važnije od toga, kako su se nanovo uspostavljali nakon perioda u kojima bi slabili. Naime, de Beauvoir ne smatra, i po tome se značajno razlikuje od mnogih ostalih koji su o tome pisali, da je postojao jedan primordijalni događaj koji je podredio žene muškarcima za sva vremena, već da je taj odnos bio podložan brojnim sitnim promjenama, koje su katkad koristile ženama, a katkad još produbljivale njihov položaj.

Foto: facebook.com/SimonedeBeauvoirAuthor

Foto: facebook.com/SimonedeBeauvoirAuthor

Konačno, prvi se tom okončava kritikom esencijalističkog i primordijalističkog mita o vječnoj ženstvenosti. Pod tim se mitom podrazumijevaju mnoge stvari: jadikovke o velikom Prokletstvu (ženi), koje su stare kao i mitovi sami, prisutnost velike Majke u mnogim religijama, kao i dugovječnim seksističkim, patronizirajućim ili otvoreno neprijateljskim portretima žena u književnosti i filozofiji. Međutim, mit o ženi nije samo skupina bezazlenih muških percepcija; on igra važnu ulogu u svakodnevnom životu muškaraca i žena, te je prisutan kroz tu životnu praksu sasvim neovisno o tome koliko je pojedini muškarac ili žena upoznat/a sa mitovima, filozofijom ili književnošću. Žene se u praksi ponašaju, misle i govore na različite načine, ali ih mit o ženi uvijek sažima cijele, pretendira na njihovu bit – koja možda i ne postoji. Na taj je način mit o ženi podupirao represiju žene postavljanjem granica svim mogućnostima njezine egzistencije. Dakle, mit o ženi je de Beauvoirina, ženska inačica Sartreovog pojma loše vjere.

Drugi svezak (Proživljeno iskustvo) prelazi s općeg, povijesno-teoretskog nivoa na razinu konkretnog ženskog života. On se bavi pitanjem toga kako je biti ženom, unutar svih uvjeta koji su opisani u prvom dijelu. Tu se nalazi slavna i svima poznata formulacija distinkcije između spola i roda: one tri rečenice koje su izuzetno bombastične i izravne, koje pogađaju čitatelja/icu direktno u oči odmah na početku prve stranice prvog poglavlja. ‘Ženom se ne rađa. Ženom se postaje. Nikakva biološka, psihička, ekonomska kob ne definira oblik koji u društvu poprima ljudska ženka.’ Sve tvrdnje koje se može citirati posve izvan konteksta a da ipak budu jasne (kao što je ova) imaju poseban status unutar svega što je neki autor napisao; one su same jedna knjiga unutar knjige.

Ovaj je dio opsežna i sveobuhvatna ekspozicija svakog aspekta ženskog života koja kulminira zaključkom koji je ujedno i manifest ženske emancipacije. Govori o ženskom životu od rođenja i rane dobi, ženskoj adolescenciji, prvim seksualnim iskustvima i njihovom psihičkom utjecaju, o majčinstvu i braku, te o starosti. Sva su ta iskustva tako banalna i svakidašnja, no ipak su različita ovisno o tome proživljava li ih žena ili muškarac. Roditeljstvo je očiti primjer, budući da ono zbog trudnoće i dojenja uvijek ženi predstavlja veći teret nego muškarcu, no razlike su prisutne u gotovo svakom aspektu života, i to uvijek razlike na štetu žena.

Veliki dio druge knjige zauzimaju rasprave o patrijarhalnom imaginariju tijela i tome kako konvencijom oblikovane percepcije o tome kako bi žena trebala izgledati stvaraju u konačnici probleme jedino ženama, i njima najmanje koriste. Na primjer, zbog društvene slike ženskog tijela starenje nije isto iskustvo obima spolovima; muškarac starenjem možda gubi na fizičkoj lijepoti, a možda i ne, dok svakako zadobiva određeno poštovanje zbog stečenog iskustva i mudrosti, dok žena ljepotu jedino gubi (osim ako ne uloži trud u njezino umjetno i očajničko održavanje) čime gubi zapravo sve, jer unutar patrijarhalnih društvenih odnosa ona ništa drugo niti nema. Ista je stvar i sa ženama koje čak ni u mladosti nisu lijepe prema tjelesnom imaginariju svoje kulture. Njima je zapravo još i gore jer nemaju ni privremenu ljepotu koju bi mogle nekako upotrijebiti prije nego iščezne. Neprivlačna se žena nalazi u mnogo gorem položaju nego neprivlačan muškarac; od nje se za razliku od muškarca ne očekuje nikakva dubina duha, nego da bude slika koja je ugodna osjetilima.

Jedna druga nezaobilazna tema kada je riječ o ženskom životu i svim stvarima koje ga ograničavaju jest brak. Brak je jedna od najstarijih i najtemeljnijih patrijarhalnih institucija, i žene sasvim sigurno neće biti ravnopravne muškarcima dok ga se ne zamjeni nekim drugim odnosom dvaju (ili više) ljubavnika. Ne treba trošiti riječi na to da je de Beauvoir protiv braka; radi se o običaju koji u svojoj biti nije mnogo drugačiji od prostitucije, prakse u kojoj se žena komodificira i prodaje. Usprkos tome što brakovi više nisu dogovoreni neovisno o volji ljudi koji u njega ulaze (a uglavnom nisu bili ni u vrijeme pisanja ove knjige) brakovi postavljaju mnogo veća ograničenja ženama nego muževima, što je i glavni razlog zašto žene čak i danas češće traže njegovu rastavu, iako romantične veze koje nisu brak pripadnici oba spola jednako često prekidaju.

U uskoj je vezi s brakom i regulacija ženske seksualnosti, kojoj on između ostalog i služi; seks je duboko iskrivljen patrijarhalnim konvencijama. On se tumači kao osvajanje, porobljavanje i pobjeđivanje; otuda dolazi posebno divljenje prema djevicama u brojnim religijama, djevica je žena koju nitko nije pokorio. Kada žena pristane na snošaj, ona kapitulira i predaje se. Seks, onako kako ga poima svaka civilizacija centrirana na muškarcu, nikako nije nešto u čemu sudjeluje dvoje subjekata; postoji samo jedan subjekt, i izazov kojeg je nadvladao i porazio.

Fizički izgled, represivna narav braka, teškoće majčinstva, djevičanstvo i seks, i tako dalje – teškoće ženskog života su višeslojne i komplicirane, kao što je i povijesna ženska podređenost multidimenzionalna. Drugi spol je apsolutan pregled i analiza općeg i pojedinačnog stanja žene u svim dosadašnjim društvima, ali nije samo to. Završava poglavljem koje strateški razmatra kako uspostaviti post-patrijarhalne odnose i nudi određena predviđanja toga kakav će u njima biti položaj žene. U društvenom aranžmanu u kojem je majčinstvo slobodan odabir ženi isto kao što je i muškarcu, u kojem je zajedništvo ljubavnika slobodno i raskidivo kad god netko od njih poželi, u kojem je odgajanje djece općenita društvena dužnost i konačno, u kojemu kategorije maskulinog i femininog nisu više esencijalne, već egzistencijalne – to će biti poredak u kojemu nijedan spol neće biti drugi spol.

Trebamo li se zbog tog cilja boriti protiv kapitalizma? Naravno.

Što misliš o ovoj knjizi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(12 votes, average: 4.667 out of 5)

Komentari