Istaknuto
11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

08.10.2017.

Zadnja tri mjeseca 2017. godine očekuje nas veliki broj raznolikih glazbenih sadržaja, od premijernog koncerta kultnog islandskog sastava Sigur Ros u Domu sportova do novih sezona popularnih programa kao što su MIMO, ZEZ, Good Vibrations, Začarana Močvara i drugi.

Film

Recenzija – Dugometražna srijeda na Animafestu: “Čarobna planina” i “Psihonauti, zaboravljena djeca”

12.06.2016. Dinko Štimacfoto: www.psiconautaslapelicula.com/ (Psihonauti, zaboravljena djeca)

U srijedu 8. lipnja 2016. na dvadeset i šestom je po redu Animafestu u natjecateljskom programu dugometražnog animiranog filma prikazan japanski Sklad (Harmony, Takashi Nakamura, Michael Arias, 2015) o kojem možete pročitati u rubrici Anime-Ai Marije Vukšić, Čarobnu planinu (La montagne magique, Anca Damian, 2015) u francuskoj, poljskoj i rumunjskoj koprodukciji, i španjolski film Psihonauti, zaboravljena djeca (Psiconautas, los niños olvidados, Alberto Vázquez, Pedro Rivero, 2015). Ovaj će se tekst baviti potonjima.

Čarobna planina neobičan je biografski film o životu poljskog antikomunista Jaceka Winklera. Damianin film prati razvoj antikomunističkih i proturuskih sentimenata kod Winklera od masakra u Katinskoj šumi, pa do sovjetske invazije Afganistana i Winklerovog uključivanja u rat na strani pobunjenika. Winkler je pomalo mitomanska ličnost, osobenjak i probisvijet koji će nakon bijega iz Poljske djelovati iz pariške dijaspore, nastojeći iznaći modus postajanja protusovjetskim „vitezom“ suvremenoga doba. Autorica bogatstvo i raznovrsnost ove ličnosti u vizualnom smislu uprizoruje pravim katalogom različitih animacijskih i likovnih formi (animacija na staklu, ugljen na papiru, kolažiranje, itd.), dok je za razvoj same fabule zadužen pripovjedački glas Winklera u offu, tj. njegove kćeri Anne  kojoj Winkler prepričava svoj život i prenosi joj teško stečenu životnu mudrost.

foto: Animafest press

foto: Animafest press (Čarobna planina)

Međutim, korištena umjetnička metoda gledatelju ne uspijeva približiti Winklera, već ga, naprotiv, odalečuje. Njegova ličnost omotava se uvijek sve novijim slojevima artističkog diskursa koji mu oduzimaju svaku potenciju i pretvaraju ga u šarenu atrakciju i preparirani šablonski izložak „divljeg čovjeka“ koji bi valjda trebao zapanjiti blazirane europske gledatelje. Nadalje, Winklerovo iskustvo Afganistana dvostruko je posredovano: naime, povijesni Winkler fotografirao je i vodio bilješke o svojem afganistanskom ratnom putu, a Damian koristi ove izvore da bi konstruirala verziju događaja koji su već ranije filtrirani činjenicom da se Winkler u općenju s autohtonim stanovništvom ponaša kao beznadno izgubljeni turist. Iz svega toga proizlazi impotentni kvazidokumentaristički i kvaziartistički film o ratnom izletniku koji odlazi fotografirati neeuropski svijet, malo pucati u obranu  poludefiniranih „ideala“, a pritom se neizbježno diveći „nepatvorenosti“, „iskrenosti“ i „jednostavnosti“ domicilnih „divljaka“. Sporadični pokušaji autorice da Winklerove afganistanske doživljaje poveže s aktualnim sukobima na ovome području, konfuzni su i nedorečeni – što ovaj film čini dvostruko impotentnim – i u smislu neuspješnog posredovanja jedne osobne ljudske priče, ali i u smislu neostvarenog poopćavanja ove partikularne priče na eventualni širi opseg.

Film Psihonauti, zaboravljena djeca Alberta Vázqueza i Pedra Rivere, posvemašnja je opreka Čarobnoj planini. Radi se o jednostavno sjajnom filmu kojem po iskrenosti, ozbiljnosti i preciznosti izvedbe u ovogodišnjoj dugometražnoj konkurenciji može konkurirati tek Anomalisa Dukea Johnsona i Charliea Kaufmana (2015) (a o kojoj je već pisala Lucija Klarić). Psihonauti, zaboravljena djeca ekološki je film o postapokaliptičnom otoku na kojem zajedno žive razne antropomorfne životinje, boreći se naći sreću u svojem devastiranom okolišu. Protagonisti su tinejdžeri, krhke osobe čvrsto vezane uz svoje autoritativne roditeljske figure. Dinky, Birdboy, Sandra i ostali nastoje se oprijeti djelovanju degeneriranih tradicionalnih struktura i uspostaviti vlastite i nove obrasce koji će biti prikladniji aktualnosti u kojoj odrastaju.

Osnovni problem Psihonauta, zaboravljene djece pitanje je aktivnog angažmana u očigledno bolesnom društvenom okruženju. Protagonisti su zarobljeni u izoliranom i bolesnom otočkom mentalitetu koji ih guši i frustrira. Da bi izbjegli ovome pogibeljnom utjecaju, mladi se isprva nadaju emigrirati. Međutim, pokušaj bijega propadne, i otočki svijet prestaje biti jednostavna metafora zatvora nacionalne države, šireći metaforu na planet u cjelini. Stoga, kada poražena Dinky otkrije sadnice i cvijeće društvenog angažmana koje su joj svojom krvavom borbom zaviještali predšasnici, ona nadilazi svoju želju za bijegom u neka druga, tobože savršena društva, i odlučuje se na nastavak borbe protiv memljive društvene atmosfere koja je okružuje.

foto: http://www.psiconautaslapelicula.com/

foto: www.psiconautaslapelicula.com (Psihonauti, zaboravljena djeca)

Naročita osobitost ovoga filma sastoji se u bogatstvu motiva koje nudi, tj. sposobnosti da se ti motivi ponekad i iznimno labavo povežu s glavnom fabularnom niti – uspostavljajući tako makropripovjednu strukturu koja bez ikakve sumnje zna što želi reći, ali izbjegavajući pri tome doslovnost i preveliku rigidnost u povezivanju svojih podelemenata. Ovo omogućuje iznenadne humoristične provale kao što je primjerice motiv gumene lutke malog Isusa koji plače krvave suze kada ga stišće majka strašeći svoju kćerku: „Vidiš što si uradila, rasplakala si malog Isusa!“

Zabavnost, dirljivost, preciznost i discipliniranost u razvijanju osnovnih metaforičkih struktura, ali i istovremena sposobnost da se u jednoj čvrstoj cjelini omogući postojanje čitavog pregršta ponekad naoko posve suvišnih ili tek načetih pripovjednih niti, čini film Psihonauti, zaboravljena djeca jednim od apsolutnih dragulja ovogodišnjeg natjecateljskog dugometražnog programa Animafesta i filmom koji se ne smije zaobići.

 

Komentari