novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

“Echo Chamber” (The Strange): Čini se da imamo glavnog favorita za Porin

"Echo Chamber" [album cover]
Vrijeme čitanja: 3 minute

Više od ijednog albuma do sad, dugo očekivani nastavak suradnje Chrisa Eckmana i Bambi Molestersa ujedinio je glazbene kritičare; oštra pera otupila su, svi su kritičari, začudo, za promjenu slatkorječivi i blagoglagoljivi te se čini da smo dobili glavnog favorita za Porina. To nikako ne znači da je “Echo Chamber” mainstream album, dapače radi se o albumu kakvog stilski pa i produkcijski nema na ovim prostorima. Očito, ponekad i alternativa može imati alternativu.

Tri zemlje, dva benda, jedan album

Album je sniman pod producentskom palicom cijenjenog talijanskog producenta Antonia Gramentieria, a miks je, kao i prvi album, povjeren Phillu Brownu (Bob Marley, Led Zeppelin, Roxy Music, Cat Stevens, Dido). Zanimljivost je da je samo snimanje odrađeno na tri lokacije: većinski u Sono studijima u Pragu s dodatnim snimanjima u Morris studiju u Zagrebu i Studiju Zuma u Ljubljani. Već ionako impresivnu muzičku postavu benda pojačali su članovi riječkih My Buddy Moose koji su se stjecajem neglazbenih okolnosti, odnosno raspadom The Bambi Molestersa našli kao osnovica budućih koncerata, a vjerojatno i samog benda. Odlična gostovanja zabilježile su Irena Žilić (Dead End Shore), i Anda Eckman (Lonesome Rider), a poseban pečat albumu dala je praška filharmonija.

“Echo Chamber” donosi deset pjesama stilski baziranim na americani s vrlo glasnim primjesama surfa, rocka, chamber popa, morriconeovske filmske glazbe, tex-mexa, folka… … sjedinjenih u vrlo šaroliku, ali skladnu cjelinu. Otvara ga Lonesome Rider koja kreće s gotovo školskim surf motivom na gitari kojem odmah u kontru uskače gudačka filmsko-orkestralna linija. Uz country-western tematiku (po samom naslovu i očekivano), mariachi trenutke i odlične puhačke dionice odličan je uvid u to kakav
album je pred nama.

Naslovna Echo Chamber neobičan je miks indie versova i country-rock refrena. Orgulje, gitare i puhači boje čas veselo čas sjetno u valovima koji dolaze kao jeka. Nespojivo se spaja u Dead End Shore gdje se rezolutan bariton Chrisa Eckmana spaja s eteričnim vokalom Irene Žilić i na trenutke podsjeća na najbolje momente The Walkaboutsa.

Kad sjedneš u auto, pusti “Echo Chamber” i budi nam zahvalan

Last Summer Song i Killing Time nježne su pop balade u The Strange maniri. Najradiofoničnije su i logično su odabrane za prva dva singla skinuta s albuma. Druga polovica albuma nudi put u mračnije djelove stvaranja. Iako Dime a Dozen tjera na poskakivanje, a ritmičnost dodatno naglašavaju briljante puhačke dionice, tekstom oslikava besmisao života, a ako ga je zamaskirao durski refren, zloglasna podloga električnih orgulja dočarava pravu sliku.

Broken Town Blues donosi dašak nekih prošlih vremena: zadimljenih i mračnih jazz klubova u kojima pjevač nudi srce na dlanu jednako tako slomljenoj publici. Truba donosi možda i ponajbolju frazu cijelog albuma. Da ne bi bilo sve tako crno, Shoot the Bear stavlja u kontru prethodnici nesalomljivi duh bluesera. Fast Train To Nowhere glazbeno je razigrana dok je tekstualno oda duhovnim lutalicama i mogla bi poslužiti za kakav film putovanja. Album zatvara Lights of Red Valley, melankolična balada i epitaf jednoj ljubavi koja slabi i slabi sve dok se ne rasprši u fade-out, prikladno završavajući cijeli album.

Uz bok svjetskim albumima

Mora se spomenuti da, za razliku od prvog albuma koji je većinom djelovao kao Bambi Molesters s vokalom, “Echo Chamber” od prvog je do zadnjeg tona uštiman i usviran bend. Fantastično zaokružena albumska cjelina može poslužiti kao potvrda stare narodne koliko para-toliko muzike. Naime, The Strange su dobitnici natječaja Internacional Hrvatskog društva skladatelja sa svrhom promoviranja domaće glazbe na međunarodnom tržištu. Upravo je ta financijska injekcija omogućila da se koncentriraju samo na to da na albumu sve bude vrhunski: od produkcije, miksa, masteringa, aranžmana… Sve je pomno smišljeno; od dionica svih instrumenata preko odabira glazbenih gostiju do redoslijeda pjesama na albumu.

“Echo Chamber” ni u čemu ne zaostaje za ponajboljim svjetskim izdanjima i potsreh je da se nastavi s natječajem International, čak iako dosad nije uvijek prošao u skladu s očekivanjima. Šteta je da se raspadom Bambi Molestersa na neki način dovela u pitanje buduća zvučna slika The Strangea. Ovaj potencijal valjalo bi do kraja iskoristiti.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari