Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Knjige

Recenzija- „F“: Daniel Kehlmann, pisac kojem se i u kojeg se vjeruje

09.10.2015. Stjepan BajićFoto: facebook.com/Fraktura

Već od početnog traženja svoje poetike u romanima Magičan život Arthura Beerholma, Mahlerovo vrijeme i Ja i Kaminski, pa preko knjige eseja i članaka Izmišljeni dvorci u kojoj na divan način daje svoj sud o graničnim točkama književnog kanona i knjigama općenito, a pogotovo u osobito kvalitetnoj uspješnici Mjerenju svijeta, može se uočiti Kehlmannova hrabrost i želja, te uspješnost u tome da zainteresira i nečemu nauči čitatelja. To je činio obrađujući malo poznate teme i portretirajući neobične i zanimljive likove (matematičari, iluzionisti, fizičari, slikari, istraživači, pisci, itd…), koji tako prevedeni u književno djelo otkrivaju predjele ljudske prirode, što više ili manje neotkriveni postoje u svima nama.

Nakon pet godina šutnje, Daniel Kehlmann se romanom „F“ u Frakturinom izdanju otkriva kao zreliji, a naročito svjesniji autor, praveći nemali zaokret u pristupu i šireći domet svojih interesa. To se već moglo primijetiti u sjajnom romanu u devet priča Slavi. Glavnih likova je više, jednostavnije su okarakterizirani, a proza mu je stvarnosnija (za razliku od npr. faustovske tematike iz Magičnog života Arthura Beerholma i Mahlerovog vremena). Također, još manje se suspreže od odgovaranja na ona bitna pitanja o koja se prije ili kasnije očeše svaki čovjek, pitanja o Bogu, novcu, umjetnosti i obitelji. Iracionalno i u ovom romanu igra bitnu ulogu, ali ovaj put iz prikrajka, većinom probijajući između redaka. Ipak, to je i dalje Kehlmannov glas, samo dublji i razgovjetniji, a teme koje su ga prije zaokupljale, sada potpuno apsolvirane, ostaju u pozadini kao kulisa njegovoj prozi.

„F“ je obiteljski roman podijeljen u šest poglavlja. U prvom se upoznajemo s glavnim likovima, tada dječacima, Martinom, njegovom braćom blizancima Iwanom i Ericom, te njihovim ocem, propalim piscem Arthurom Friedlandom. On ih napušta nakon seanse kod hipnotizera Velikog Lindemanna, potom se ne vidjevši s njima 24 godine. U međuvremenu, Arthur postaje pisac bestsellera, Martin svećenik, Iwan likovni agent i slikar, a Eric poslovni čovjek. Svakome od braće posvetivši po jedno poglavlje, uzimajući reprezentativne uzorke njihovih života, u koja ponekad zaluta i Arthur, Kehlmann dinamično kao puzzle slaže razbijene odnose unutar obitelji Friedland te profile njenih muških članova. Usto, „F“ je vrlo simpatičan roman! Kehlmann ironično i duhovito raskrinkava svoje likove svodeći ih na infantilno (a time i ono što simboliziraju), skidajući s njih sve ono što nisu, a za što se predstavljaju da jesu. Tako preko Martina čitamo odlične stranice o Bogu i vjeri, preko Erica o bespoštednom i stresnom životu poslovnog čovjeka, preko Iwana o mukama suvremenog umjetnika i kulturnog djelatnika, a preko svih njih zajedno o obitelji, koja uz to što spaja, neminovno razdvaja svoje članove.

Da „F“ ne bude jedan od onih vješto napisanih romana, koji nažalost dođu i prođu kroz prebukiranog čitatelja ne ostavljajući u njemu trajniji utisak, Kehlmann se pobrinuo napisavši poglavlje Obitelj. Ono je svojevrsno djelo u djelu, vješto sažeta, modelirana i od Arthura ispripovijedana konstrukcija dvadesetak mikropriča koje prate mušku stranu (uz jednu ženu) genealogije obitelji Friedland, sve do srednjovjekovlja i sjedilačkog života tadašnjih ratara, a i dalje. Ovo poglavlje, doslovce neprepričljivo, napisano je u čast jednoj Povijesti, klimavoj, no jedinoj i postojanoj. Pročitao sam ga mnogo puta, a ne sumnjam da ću mu se često i vraćati.

S obzirom da je tek ušao u četrdesete, a njegova djela dokazuju da napreduju i rastu skupa s njegovim godinama, od Kehlmanna se s pravom i nestrpljenjem mogu očekivati još veće stvari, jer je jednostavno pisac kojem se i u kojeg se vjeruje.

Komentari