Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Glazba

Recenzija – Foals: Sveta vatra iliti najnovija pasivno-agresivna indie igra

22.02.2013. Tim Hrvaćanin
Foto: facebook.com/foals

Foto: facebook.com/foals

Debitantski album “Antidotes” iz 2008. godine predstavio nam je jedan originalni i svježi bend Foals, mladiće koji su odustali od studiranja na Oxfordskom sveučilištu kako bi uspjeli u glazbenom svijetu. Upravo taj faktor donosi albumu energiju, prirodnost i autentičnost kakvu susrećemo npr. na albumima prvijencima Arctic Monkeysa, Vaccinesa ili MGMT-a. Njihov gitaristički indie-math-rock upotpunjen elektronskim efektima i puhačkim aranžmanima, iznio je pjesme potpuno nekonvencionalnih struktura , lagano besmislenih egzistencijalističkih tekstova te zapanjujuće autorske i sviračke kreativnosti te virtuoznosti.

Uspjeh prvog albuma donio im je bolje studijske i produkcijske uvjete, što je prva primjedba kad se uspoređuju njihov prvijenac i drugi studijski album, “Total life forever” iz 2010. godine. Organski i sirovi zvuk prvijenca postao je topao i mekan, a matematički riffovi postali su umilni i sanjivi. Pjesme su im se produžile te poprimile klasične strukture, ali podosta oscilirale međusobno. Dva singla su definitivno briljantna, Spanish Sahara i This Orient, nekoliko pjesama je poprilično dobrih, ali neke su jednostavno neprimjetne i neupečatljive. Svejedno, album je dobio vrlo pozitivne osvrte i nominaciju za prestižnu Mercury prize, što im je otvorilo daljnja vrata.

Ove kratke osvrte napisao sam kako bih što bolje predstavio njihov novi album “Holy Fire”, koji se produkcijski nadovezuje na prethodni album, no dečki su pronašli malo stare inspiracije te se poigrali strukturama, zvukom i instrumentima, kao što su to fantastično radili na prvijencu. Pritom mislim da je važno naglasiti da je album zvukom novi korak u njihovom glazbenom opusu, ne ponavljaju se niti slažu album kao kompilaciju, već kao zaokruženu cjelinu s glavom i repom.

Foto: facebook.com/foals

Foto: facebook.com/foals

Album otvara poduži instrumental Prelude koji zvukom najavljuje sadržaj cijelog albuma. Poprilično brzo ulazi u uho, doduše smatram da su se mogli još više zaigrati s ovom pjesmom, čine se nekako suzdržanima u svirci.

Na Prelude se vežu dva najavna singla, Inhaler i My Number, obje genijalne stvari koje spadaju u sam vrh njihova opusa, a prikazuju dvije različite strane njihove glazbe. My number je izrazito melodiozna i zarazna indie-pop numera, s refrenom koji pri prvom slušanju ulazi u uho i ne izlazi iz glave, a cijela stvar te tjera na ples. S druge strane, Inhaler predstavlja svojevrsni novi pravac u njihovu izrazu. Pjesma jednostavne strukture, od nekoliko zaista efektnih dijelova koje spaja riff, a u sebi ima neku sirovu i snažnu energiju kakvu smo nalazili na pjesmama s prvijenca.

Nažalost, uz Inhaler je još samo jedna takva pjesma na albumu, Providence, koja me na prvo slušanje apsolutno oduševila i osvojila, gotovo kao da je izašla s albuma “Antidotes”. Jedna strofa se ponavlja kroz čitavu pjesmu uz varijacije glazbene podloge, te sve kulminira agresivnim outro-om. Pjesma sigurno spada u jedne od vrhunca albuma te vjerujem da će postati jedan od live favorita. Također bih još izdvojio pjesmu Late night koja završava gitarističkom solažom, element koji dosada nije bio prisutan u glazbi Foalsa, te baladu Stepson, u kojoj se lijeno Yannisovo pjevanje ljepi uz orkestralni aranžman.

Ostale pjesme zvukovno balansiraju između prethodno opisanih obrazaca, a pritom se, kao i na prošlom albumu, našlo nekoliko neupečatljivih stvari koje više-manje monotono i nezanimljivo ponavljaju elemente boljih pjesama s albuma.

Unatoč promjenama od albuma do albuma, i dalje su zadržali svoj prepoznatljiv zvuk, a ovim albumom dodatno učvrstili utvrdu britanskih indie bendova kojoj pripadaju npr. Bombay Bicycle Club i The Maccabees. „Holy fire“ je, uz pokoju slabiju pjesmu, koherentna i zanimljiva cjelina koja je dečkima zasluženo donijela drugo mjesto na britanskoj ljestvici albuma, a od prije poznati status odličnog live benda osigurati će im uspješnu turneju i brojne ljetne festivalske nastupe.

Komentari