Recenzija – “Gangsterski odred”: Ryan Gosling je sve, a Sean Penn je i više od toga!
Uskoro, vrlo uskoro u kina stiže jedan od sigurno deset najiščekivanijih filmova u pet dana staroj nam godini. Akcijski krimić s elementima drame – “Gangsterski odred” (Gangster Squad), film koji ima sve predispozicije da postane pravi blockbuster i kinohit. Već preko šest mjeseci najavljivani i prije više od godinu dana snimljeni uradak malo poznatog redatelja Rubena Fleischera (“Zombieland”), stiže na velika platna 11. siječnja (SAD i većina svijeta), dok će se dan ranije početi prikazivati u hrvatskim kinima. A gledatelji će, zasigurno, gledajući ovaj film imati što vidjeti.
Gangsterski odred je visokobudžetni (75 milijuna dolara) holivudski uradak sa sjajnom i danas vrlo popularnom glumačkom postavom, odlično adaptiranim scenarijem od strane Willa Bealla, koji je scenarij napisao prema knjizi “Tales from the Gangster Squad” Paula Libermana, te najkraće i najjednostavnije rečeno – film koji je odlično osmišljen, snimljen i koji ima vrhunsku glumu svih svojih likova.
Međutim… Ima i nekoliko zamjerki, pogreški, klišeja…
Brolin i Gosling protiv Penna i mafije
Radnja Gangsterskog odreda je smještena u poratni Los Angeles krajem 40-ih i početkom 50-ih godina prošlog stoljeća, vrijeme kada je SAD-om vladao nemoral, prohibicija, teška ekonomska situacija i ljudska depresija. Napravljen prema istinitoj priči o borbi policije protiv mafije, koja se tada odvijala na čitavom sjevernoameričkom kontinentu, a ne samo u L.A.-u, film nudi akciju i napetost, pametno ispričanu priču, zanimljivosti i intrigu, sporedne ljubavne, ali važne zaplete i naravno – vrlo dobar završetak.
Priča se vrti oko Mickeyja Cohena (stvarna povijesna ličnost i gangster… Ali samo to), židovskog bivšeg profesionalnog boksača s istočne obale, koji se svojim umijećem “šaketanja” probio do vrha talijanske mafije i od nje napravio svoju te preuzeo Los Angeles. On je apsolutni vladar u Gradu Anđela, najmoćniji i najbogatiji čovjek u gradu kojeg se svi boje dirati kao i njegove poslove. Međutim, nakon nekog se vremena beskompromisni narednik LAPD-a i odlikovani ratni veteran John O’Mara odvaži “pokazati zube” Cohenu što se svidi načelniku policije Billu Parkeru (vrlo vrlo jako i ružno ostarjeli Nick Nolte), koji O’Mari predloži da mimo zakona, papira i birokracije oformi tim ubojica, nekorumpiranih policajaca, odnosno Gangsterski odred koji će krenuti u rat protiv Cohena za vraćanje grada u ruke zakona.
Nakon što O’Mara pristane i okupi odred, kreće rat s Cohenom, koji ima velike planove o preuzimanju cijele Kalifornije i koji polako postaje najmoćniji gangster zapadno od Chicaga. U početku sve to biva neorganizirano i nespretno, no s vremenom O’Marin tim sve više ruši Cohenovo carstvo koje dolazi do kolapsa i konačnog kraha…
Fantastični Sean Penn!
Premda glavnu ulogu Johna O’Mare igra odlični Josh Brolin (“Nema zemlje za starce”, “True Grit”), film zapravo “drže” i obilježavaju druga dva glumca. Maestralni Sean Penn (“Mistična rijeka”, “21 Gram”) koji igra glavnog negativca Mickeyja Cohena zaista je fantastičan, užitak ga je gledati i ovim je filmom, nakon uloge u “Mističnoj rijeci” za koju je dobio i Oscara za najbolju mušku ulogu, još jednom dokazao da trenutno u Hollywoodu nema boljeg glumca od njega za ulogu gangstera i/ili mafijaša. Također, u filmu je ponovno onaj stari dobri Penn, nakon što se malo bio izgubio posljednjih godina u filmovima poput “Milka” (u kojem je također izvrstan) ili pak “Drva života” Terencea Malicka. No, ulogom Cohena u ovom filmu Penn je definitivno ponovno skrenuo pozornost na sebe – jer, taj govor, ti izrazi lica, kretnje, simpatični i u isto vrijeme zastrašujući osmjesi i ljutnja te cjelokupna figura Seana Penna kao gangstera u odijelu… To ne može nitko. Nenadmašivo nakon što su ostarjeli Pacino, De Niro i slični.
Osim Penna u filmu je ponovno, kao i obično, briljantan Ryan Gosling (“Bilježnica”, “Blue Valentine”). 32-godišnji Kanađanin, koji je već dugo, dugo, gotovo deset godina ozbiljno na sceni, još je jednom prepoznat kao pravi čovjek za ulogu hrabrog, inteligentnog, ekstravagantnog i nadasve karizmatičnog policajca Jerryja Wootersa. Njegova nonšalancija i uglađenost te crni humor koji podsjeća na zlatna vremena kriminalističkih filmova, uz maestralnu glumu emocija licem besprijekorni su, a kemija koju ima s Emmom Stone (“Crazy, Stupid, Love”, “The Amazing Spider-Man”, 2012.) još je jednom, nakon “Crazy, Stupid Love”, vidljiva i gotovo opipljiva. Gosling je definitivno savršen za ulogu Jerryja, policajca koji se odaje alkoholu, kojem gotovo ništa nije sveto i koji neodoljivo podsjeća na lik i djelo Doca Hollidaya (uz dašak Willa Smitha iz “Zločestih dečki”) u filmovima o Wyattu Earpu, dok je njegov Earp u ovom filmu John O’Mara, odnosno Brolin.
Popratni je ansambl glumaca također fenomenalan, svi su likovi odlično produbljeni i karakterno izgrađeni gotovo do detalja. Osim Brolina i Wootersa koji predvode odred (iako Wooters prvo odbije poziv pa se tek nakon ubojstva bliskog mu prijatelja, dječaka Petea, u obračunu Cohenovih ljudi s talijanskom mafijom, pridruži odredu), članovi istog su još i Anthony Mackie (“Narednik James”, “Djevojka od milijun dolara”) kao beskompromisni Rocky Washington, ostarjeli Robert Patrick (“Terminator 2”, “Hod po rubu”) koji je glavni revolveraš Max Kennard, genijalni Giovanni Ribisi (“Nestali u 60 sekundi”, “Spašavanje vojnika Ryana”) kao “mozak” ekipe Conway Keeler te simpatični Michael Peña (“Shooter”, “Fatalna nesreća”) u ulozi Navidada Ramireza (da, da, frajer se zove “Božić”), koji je još jednom dokazao da se odlično snalazi u ulogama policajaca, unatoč babyfaceu. Svi oni imaju svoje razloge za ulazak u ekipu i borbu protiv Cohena, svi se žrtvuju za viši cilj i svi postignu isto, no nažalost ne prežive svi rat protiv bande Seana Penna…
Također, uz sve njih treba istaknuti prije svega glavnu žensku ulogu Emme Stone, koja igra Grace Faraday, Cohenovu učiteljicu bontona i jednu od njegovih djevojaka, koja se zaljubi u Wootersa te ima golemu važnost za sam film. Zašto? Nećemo otkriti. Ona se isto uklopila u vrhunski ukomponiran film, gluma joj je izvrsna te savršeno pristaje Goslingu, dok je i Mireille Enos (“WWZ”) kao Connie O’Mara, supruga protagonista, također izvrsna.
Definitivno zadovoljiti, teško impresionirati…
Sve u svemu kad se pogleda, film “Gangsterski odred” definitivno je više od prosječnog ostvarenja i nije bez veze napuhavan i najavljivan kao sjajan krimić. Dobre strane su mu glume svih glumaca, humor, glazba koju potpisuje Steve Jablonsky, učenik Klausa Badelta i Hansa Zimmera, odlične scene borbe, pucačine i natjeravanja automobilima, koje su snimane uglavnom kamerom iz ruke, što daje dodatnu dimenziju, realnost i naturalizam filmu. Nije pretenciozan, vrlo je jasan i inteligentno snimljen; vrvi moćnim i pamtljivim scenama i monolozima glavnih likova (vidi foršpan). Napet od samog početka do kraja, bez dosadnih dijelova, s nekoliko povećih iznenađenja premda ima i predvidljivih dijelova. Specijalni efekti su također vrlo dobro odrađeni, dok je i kostimografija bez premca…
Lošije strane filmu su nekoliko klišeja s previše metaka koji promašuju “dobre momke”, dok u isto vrijeme “loše momke” skida samo nekolicina istih. Neke su scene borbe previše jednostrane ka Odredu, dok i sam Sean Penn – nešto kao Bane u TDKR-u – prelako i previše mlakonjački padne na kraju za lika koji žari i pali cijelim filmom i koji tjera strah u kosti kad god i gdje god se pojavi. Također, film je samo inspiriran istinitim događajima jer osim obračunavanja policije i mafije u tim 50-ima u SAD-u te činjenice da je Mickey Cohen bio stvarna osoba, i nema previše povijesnih točnosti. Pogotovo što se Cohenovog životopisa tiče.
No, film ipak ima mnogo i daleko više “pluseva” od “minusa”, neodoljivo podsjeća na neke ranije filmove iste tematike – prije svega na “Nedodirljive” Briana de Palme i “L.A. Confidential” Curtisa Hansona, ali i na “Američkog gangstera” te “Gangstere” (“Public Enemies”, 2008.) s kojima dijeli mnogo toga – od radnje do same realizacije i sličnosti u režiranju filma. Također, može ga se proglasiti ponajboljim ostvarenjem žanra u posljednjih desetak do petnaestak godina, iako su barem “Opaki igrači” (Lucky Number Slevin) mnogo bolji film. S “Goodfellasima” i prva dva navedena filma Gangsterski odred ipak ne može u istu rečenicu (nije dovoljno lucidan i genijalan).
Stoga se nameće zaključak kako je ovaj film isplativ za gledanje, budući da je napravljen za mase, ali na način da ne razočara obožavatelje žanra. Neće mnogo ljudi impresionirati, ali će veliku većinu definitivno zadovoljiti. I to jako… Napokon, vrlo dobar kriminalistički film (otprilike ocjena 7.0 do 7.5/10) koji apsolutno spada u elitu krimića ovog tisućljeća.
