Recenzija – Gozba Johna Saturnalla o kuhanju i ljubavi (prema kuhanju)
Autor knjiga Lempriereov rječnik, Papin nosorog i U liku vepra, Lawrence Norfolk, nakon dvanaest godina dovršio je i Gozbu Johna Saturnalla. U izdanju Frakture i prijevodu Mirne Čubranić knjiga već od početka oduševljava primamljivim koricama, dizajnom preuzetim sa stranih izdanja.
Gozba je povijesni roman smješten u Englesku Karla I., proteže se Cromwellovim usponom na vlast i dočeka novog kralja nakon Cromwellove smrti. Fokus je na životu Johna Sandalla (koji promijeni ime u Saturnall), i počinje bijegom njega i njegove majke iz kuće u dolini u kojoj su živjeli, gdje su je lokalni puritanci optuživali za vještičarenje. Kasnije ga majčina smrt odvede u kuriju Buckland i pratimo njegovo uspinjanje kroz rangove u kuhinji, koja zauzima centar događanja u ostatku knjige.
Naime, Johnova majka poučila ga je čitanju i kuhanju, otkrila mu legendu o Gozbi i poslala ga neka pronađe svoju vlastitu. Ono što John naziva svojim „demonom“ pomaže mu da nanjuši sastojke najrazličitijih jela i impresionira kuhare u kuriji.
U kuriji John se zaljubljuje u gospodarevu kćer, a Norfolk preleti kroz godine i provede nas kroz njene zaruke, kroz bitke građanskog rata i političke sukobe kralja i parlamentaraca. No provodi nas na neočekivan način – kroz kuhinju. Uz vrlo precizne opise jedne kuhinje sedamnaestog stoljeća, sve strke oko pranja posuđa za cijelo imanje, kuhanja za plemstvo i kuhanja za služinčad, Norfolk kuhinjom prati vojskin odlazak na bojno polje, praznim smočnicama i traženjem kestena u snijegu siromaštvo za vrijeme Cromwella, bogatim gozbama ugošćivanje kralja.
Upravo to daje poseban šarm ovoj knjizi, čije svako poglavlje počinje receptom i crtežom jela koje je spravljao John Saturnall. Opisi tadašnjeg života kuhara, kućepazitelja, upravitelja imanja, plemstva i seljaka su plastični, a trpeza koju autor opisuje je fascinantna i atmosferična.
Čak ni glavni lik nije posebno razrađen u ovoj knjizi, makar je opisana većina njegova života, niti je priča originalna, što može zasmetati tu i tamo, no mislim da kao cjelini ne smeta. Povijesno okruženje, neobična legenda koja vodi sve do Rimljana i poganskih običaja te detalji koje Norfolk vješto ubacuje kompenziraju sve greške.
Da sam bliže upoznata sa svim namirnicama koje likovi ove knjige spravljaju, vjerojatno bi mi sline curile po svakoj trećoj stranici. Ovako, ostaje jako ugodno iskustvo čitanja, i ponukana sam dati još jednu šansu podugačkom Lemprierovu rječniku.
