Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Glazba

Recenzija – „Heads Up“ (Warpaint): Treće poniranje u snove

02.10.2016. Filip KušterFoto: Heads up [Cover]

Službeno možemo reći da su nas žene iz Warpainta naučile na kvalitetu studijskih uradaka i prekoračile neke granice s kojima se mnogi bendovi pri probijanju bore. Sljedbenici dream popa i indiea kao da su čekali dan kada će se pojaviti neki novi Mazzy Star. Pomalo nalik Nicku Drakeu, sličnosti se mogu još pronaći u aktualnim Wolf Alice i Cat Power, a ako ćemo zakopati u „kultnost“, kao vrlo čvrsta podloga će poslužiti PJ Harvey. Ako ste ljubitelj(ica) filmova, ono što Warpaint radi je pandan radovima Jima Jarmuscha. Umjetnički i pažljivo obojani tonovi, višeglasja i spojeni te posve logički prijelazi koji gotovo nikad ne odu u prevelika eksperimentiraju, otvaraju neke nove i zanimljive glazbene staze.

Tečnost i atmosferičnost kao odlike albuma

Neće sve ostati na usporedbama. Novi album „Heads Up“ pokazuje mali, ali vrlo razumljiv i staložen korak naprijed. Glavna pjevačica Emily Kokal ostala je dosljedna svom stilu otužnog pjevušenja na pjesmama sporijeg tempa, dok potreba za iskazivanjem vokalnih mogućnosti dolazi na jednom singlu zasad New Song. Da, pomalo ironičan naslov, ali bend je oduvijek imao vrlo ambivalentne naslove pjesama pa tumačenje ovisi od pojedinca do pojedinca.

Foto: facebook.com/warpaintwarpaint

Foto: facebook.com/warpaintwarpaint

Ono što sjedne na prvu je nevjerojatna opuštenost i tečnost. Protok kroz jedanaest pjesama je vrlo brz, gotovo ne shvaćate uz povremeno plesni bas koliko je eklektičnost instrumenata i njihove uporabe slušna i atmosferična. Možemo se referirati da su svoj stil gradile kroz prvijenac „The Fool“ iz 2010., a posve pažnju skrenule s „Warpaintom“ od prije dvije godine, ali da se njihov talent i dalje razvija na ovogodišnjem izdanju. Sigurno će doći do toga da s ovim albumom mnogi će pronaći svoje favorite u pjesmama poput Whiteout ili Heads Up.

Traženje zvuka u više smjerova

Produkcija je složena. I same su rekle da su dvije godine, uz nekolicinu gostujućih sviranja, bile u procesu snimanja, ali i da su sve ideje međusobno dijelile. Različitost ideja vidi se u vokalnom pristupu kada čujemo prožimanje i ispreplitanje nježnih tonova u Above Controle. Subjektivno jedna od najboljih pjesama s albuma pruža sneno putovanje kroz mnogo aspekata psihodelije, indiea, post rocka i još par žanrova koji bi se uklopili u sliku oko Warpaintovske melodije.

Realno, nakon ovog albuma Warpaint neće postati ništa poznatiji bend nego što je bio prije, iako album ima potencijala i među širom publikom. Njihova moć da zvuče vrlo živo dok sviraju odmah im pruža daleko više mogućnosti od klasičnih studijskih albuma. Ako uzmemo u obzir da su Kokal, Lindberg, Mozgawa i Wayman sve odreda multiinstrumentalistice, ne možemo reći da iz njih ne izlazi puno više znanja nego što im to instrument dopušta. Njihov rad na albumu je puno iskreniji nego što se može danas naći u moru razno raznih glazbenika koji dosta stvari prepuštaju u ruke producentima.

Elektronika je dozirana u smislu da ne prelazi granice žanra. Usko postavljeni synth (jedina radnja producenta Bercovica) i Waymanove klavijature iskorištene u maniri post rock minimalista učinile su ovaj album proizvodom koji će oduševiti fanove. Uz to, zainteresirat će ostale koji možda prvi put na YouTubeu okrenu neki session u kojem cure doslovno rasturaju. Više je strana privlačnosti Warpainta i aktualnog albuma.

Alternativa kao izazov nostalgije prošlih vremena

Na trenutke može vam zazvučati previše intimno, a zatim se sljedećom pjesmom posve otvori u plesnom i življem ambijentu. Red onoga na što smo od njih navikli, a s druge strane red noviteta učinili su „Heads Up“ vrlo dobrim albumom koji će mnogima poslužiti za relaksaciju nakon radnog dana. Vjerojatno je i izdavanje tempirano za nešto hladnije i nostalgično doba godine kao što je jesen pa je hidrometeorološka uvertira već urađena.

Los Angeles po tko zna koji put u povijesti pokazuje da je grad u kojem glazbena putovanja mogu ići u svim smjerovima. Ipak, ovaj put mijenja poziciju i oživljava neke stare uspomene na alternativne početke devedesetih. Što se tiče samog benda – on nastavlja kvalitativno rasti nimalo ne dopuštajući smanjenje umjetničkog integriteta.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari