Recenzija – I to će proći: Priča o gubitku, ljubavi i seksu
‘Zbog nekog čudnog razloga nikada nisam pomislila da ću doživjeti četrdesetu. Kad mi je bilo dvadeset godina, zamišljala sam kako će mi život izgledati u tridesetima, kako ću živjeti s muškarcem svojega života i s nekoliko dječice. A sa šezdeset, pravit ću pite od jabuka za unuke, ja, koja ne znam ni jaje ispeći, ali naučit ću. A s osamdeset, kao oronula starica, pit ću viski s prijateljicama. Ali nikad se nisam zamišljala s četrdeset godina, čak ni s pedeset. Pa ipak, evo me ovdje.’
Blanca, protagonistica romana I to će proći španjolske autorice Milene Busquets, žena je u četrdesetim godinama koja živi pomalo neobičnim životom. Udavala se dva puta, iz svakoga braka ima po jednog sina, a s bivšim muževima u odličnim je odnosima. Roman započinje pogrebom Blancine majke koja je umrla nakon duge bolesti. Blanca, već pomalo iscrpljena od dugotrajne brige za majku, odlučuje se preko ljeta preseliti u majčinu ljetnu kuću u Cadaques, nekad ribarsko seoce, sad mondeno ljetovalište. Ondje odlazi sa svoja dva sina, oba bivša muža, grupom prijatelja i prijateljica, a u blizini su i aktualni, uskoro bivši, i jedan potencijalni ljubavnik, zgodni neznanac koji se misteriozno pojavio na pogrebu. Blanca na putu svoga iscjeljenja istražuje i propituje složen i strastven odnos nje i majke koji su njegovale tijekom svih 40 godina Blancina života. Vodi intimni razgovor s majkom, sjećanja se svakodnevno gomilaju, ali polaku zacjeljuju rane nastale nakon majčine smrti kako bi otkrila novi početak.
I to će proći roman je o gubitku, ljubavi i seksu. Autorica o seksu piše nesputano i otvoreno, ne boji se pisati o njemu, a za nju je seks treći glavni junak, uz Blancu i njezinu majku.
‘Koliko ja znam, jedino što nas oslobađa mučnine pred smrću i što trenutačno ukida smrt – a isto tako i život – to je seks. Munjevit učinak seksa pretvara sve u prah. Ali samo na tih nekoliko trenutaka, ili u najboljem slučaju, ako poslije zaspiš, na nekoliko sati.’
Roman se brzo čita, a to je zato što je pripovjedačica otvorena prema čitatelju, otkriva mu sve svoje obiteljske tajne, raskrinkava ljubavnike – znamo tko je opsjednut seksom, tko previše pije, tko ima kubansku stražnjicu i glavu okupiranu Freudom, tko se voli kupati gol, a tko sve goste ljubi u usta pri pozdravljanju. S druge strane, roman je pismo koje Blanca piše svojoj majci, u kojem se životnost i tugovanje izmjenjuju, a naracija u trećem licu prelazi u drugo. Majka je za Blancu odigrala važnu ulogu u životu, a ovaj roman, rekla bih, sjajan je, ogoljen i bolan spomen na posljednji pozdrav.
‘Živjet ću s tobom dok ne umrem. Naučila si me da je jedini mogući način zaljubljivosti onaj kada te strelica pogodi u srce (imala si pravo). Ljubav prema umjetnosti, knjigama, muzejima, baletu, velika darežljivost kad je novac u pitanju, velike geste u pravim trenucima, dosljednost u postupcima i riječima. Nikakav osjećaj krivnje, i sloboda, i odgovornost koja uz to ide. (…) Jednog ćemo dana govoriti o tebi. Počela sam bolje disati i gotovo da više nemam noćne more, i ponekad osjećam kako se vrtloži vilinski prah ponad moje glave, ne jako i ne često, ali i to je početak.’
Ovaj je roman bio najtraženija roba na prošlogodišnjem Frankfurtskom sajmu knjiga, podigao je buru među svjetskim nakladnicima, a otkako je objavljen, ne silazi s liste najprodavanijih knjiga u Španjolskoj. Hrvatski prijevod, u izdanju naklade Vuković & Runjić, slijedi korak za francuskim i talijanskim, a pripremaju se prijevodi na 30 svjetskih jezika. Za Milenu Busquets kažu da je Francoise Sagan 21. stoljeća. Rođena je 1972.godine u Barceloni. Pohađala je Francusku gimnaziju i završila studij arheologije u Londonu. Godinama je radila u izdavaštvu. Ovo je njezin drugi roman. Živi u Barceloni s dva sina.
