Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Film

Retropetak: Jezivo remek-djelo čehoslovačke kinematografije (“Kremator”, Juraj Herz)

23.09.2016. Tomislav Goleš BabićFoto: www.facebook.com/Spalovač-mrtvol/

Kremator (Spalovač Mrtvol), djelo pomalo zanemarenog Juraja Herza, najuspjeliji je predstavnik istočnoeuropskog, odnosno srednjoeuropskog horora, koji nikad nije bio dominantan žanr na području iščezle željezne zavjese. Međutim, horor, koji se događao iza i prije nje – slavenska jeza – itekako je intrigantan i nepresušiv izvor inspiracije po kojem filmaši ovih prostora tek trebaju grublje zakopati. Herzovo djelo jedan je od najjasnijih dokaza da čehoslovačka kinematografija nudi mnogo više od, u nas toliko popularnih, komedija.

Čehoslovačka kinematografija desetljećima je žarila i palila, no šezdesete su definitivno bile njezine zlatne godine u kojima su češki i slovački autori iskoristili nešto liberalnije kulturno ozračje koje je vladalo prije burnog Praškog proljeća 68′ kako bi se u svojim djelima zdušno obračunavali s prošlošću i kritizirali suvremenost života u čeljustima komunističkog režima pritom eksperimentirajući s novim, inovativnim oblicima filmskog izražaja. Tako je slovački redatelj Juraj Herz, iako danas u sjeni svojih mnogo poznatijih kolega poput Miloša Formana i Jirija Menzela (koji se ovdje pojavljuje u maloj, sporednoj ulozi), u Krematoru je otvorio jednu od najefektnijih režija tog razdoblja.

 Strava i crni humor

Iako foršpani i tekstovi pogrešno ukazuju na to da gledatelja čeka čisti horor, Kremator je film koji puno markantnije koketira s gotikom, odnosno djelima njemačkog ekspresionizma, napose F.W Murnaua i Fritza Langa uz primjese izrazito crnog humora. Međutim, što se tiče žanra, Kremator definitivno pripada filmu strave i to onoj vrsti u kojoj nema ništa nadrealnog, već se jeza i tjeskobna atmosfera postižu oslanjanjem na sugestivnu moć kinematografije i samog medija. Klasične žanrovske karakteristike filma strave evociraju se gotičkom atmosferom (koju će kasnije reinventirati holivudski ekscentrik Tim Burton), hipnotizirajućom crno-bijelom vizualnošću, neobičnim korištenjem širokokutne kamere i fokusom na groteskne i bizarne detalje, a valja istaknuti i sablasni  uvodni score skladatelja Zdeneka Liška. No, najveća jeza, kao i u Kubrickovom Isijavanju, dolazi od ludila koje sve više obuzima glavnog junaka filma, pana Koprfingla (maestralni Rudolf Hrušinský).

Foto: https://www.facebook.com/pages/Spalovač-mrtvol/

Foto: www.facebook.com/Spalovač-mrtvol

Karl Koprfingl imućni je i pomalo ekscentrični vlasnik velikog praškog krematorija opsjednut tibetanskom filozofijom i spaljivanjem tijela. Uvjeren da spaljujući tijela pokojnika zapravo oslobađa njihove duše, u svojem je poslu pronašao razlog življenja i smisao postojanja uopće. Svoja razmišljanja o budističkom učenju o reinkarnaciji, smrti, kremiranju i poslovnim planovima iznosi u gotovo svakoj sceni – melodičnim glasom- ne mareći pritom o prikladnosti, odnosno neprikladnosti trenutka. Svejedno mu je nalazi li se u posjetu bordelu ili objeduje sa svojom, kako kaže „krasnom i savršenom obitelji“.

Foto: https://www.facebook.com/pages/Spalovač-mrtvol/

Foto: www.facebook.com/Spalovač-mrtvol

Njegov status uzoritog, uglednog građanina samo je maska kojom prikriva čudovište koje čuči iza te pažljivo održavane fasade. Najvještije je to portretirano u uvodnoj sceni u kojoj vidimo Koprfingla i njegovu obitelj u posjeti zoološkom vrtu. Prizorima životinja u kavezima i jukstapozicijom ekstremnih close upova Koprfinglovog lica sa siktajućim zmijskim jezikom i tigrovim očima ukazuje se na njegove skrivene animalne porive.

 Nacizam i ludilo

Karakterizaciju glavnoga lika uvelike pospješuje dominirajuća, već spomenuta, ugođajnost filma s mračnim nokturalnim raspoloženjima kojima se dočarava um i psihološko stanje oportunističkog luđaka koji stupa u suradnju s nacistima cinkareći svoje židovske prijatelje i kolege kako bi se domogao dobrobiti u „novom europskom poretku“. Njegova obitelj, supruga Dagmar i dvoje djece, Zina i Mili namjerno su zanemareni od strane redatelja kao i većina ostalih likova u filmu. Ovo je priča o jednom čovjeku i njegovom postupnom srljanju u zlo i ludilo.

Tanka linija između ludosti i zdravog razuma, stvarnosti i halucinacije počinje blijediti kada Koprfingl saznaje da mu je supruga polužidovka- U potpunom pomračenju uma odluči se riješiti i nje i djece da bi u izrazito efektnom i grotesknom finalu od strane nacista dobio ponudu života – upravljanje krematorijem u koncentracijskom logoru.  Koprfingl, sada već potpuno lud, pada u delirij, svjestan da ima priliku u prah pretvoriti i „spasiti“ na tisuće ljudskih tijela i njihovih duša i zatvara film sablasnom rečenicom : “ Nitko neće patiti. Spasit ću ih sve. Cijeli svijet! “

Foto: https://www.facebook.com/pages/Spalovač-mrtvol/

Foto: www.facebook.com/Spalovač-mrtvol/

Kritika češke pasivnosti              

Herz izrazitom dojmljivošću tretira ozbiljne političke teme kroz punokrvni žanrovski film, a Kremator ide u red najunikatnijih filmova o holokaustu. Herz putem njega progovara o zlu i ljigavoj ljudskoj spremnosti da ga iskažu ukoliko su za to prigodne društvene, odnosno političke prilike-slično kao što će to desetljećima kasnije Bela Tarr učiniti u Wreckmeisterovim Harmonijama, a Hanake u Bijeloj Vrpci -Svi su ti povijesni zlotvori bili nečiji dragi susjedi i prijatelji kojima tanka opna civilizacije i strah nisu dozvoljavali da prijeđu s riječi na nedjela.

Foto: Foto: https://www.facebook.com/pages/Spalovač-mrtvol/

Foto: www.facebook.com/Spalovač-mrtvol/

U Krematoru se otvara bolna temu o češkoj političkoj kolebljivosti i notornoj pasivnosti. Pasivnost u strpljivom iščekivanju povijesnih događanja koji će im omogućiti da budu svoji – slobodni. Voljni su čekati godinama, desetljećima i nadati se da će ih netko spasiti od Nijemaca, pa potom od Rusa. Demonstrirano je to u likovima Koprfinglove obitelji koji tijekom obiteljskih večera i ručkova pognute glave slušaju sulude monologe glave porodice, očito sluteći na što je sve sposoban. Dominira njima u savršenom miru, nikad ne podižući ton. Svoju ženu tako bez imalo napora nagovara da počini samoubojstvo vješanjem.

Foto: https://www.facebook.com/pages/Spalovač-mrtvol/

Foto: www.facebook.com/Spalovač-mrtvol/

Neosporno trijumf Herzove karijere. Zabranjen i bunkeriran od strane čehoslovačke komunističke partije odmah nakon premijere 1969., ovaj filmski dragulj, koji u Češkoj zasluženo uživa  kultni status, vjerojatno bi i danas zjapio u mraku i prašini nekakvog skladišta da  se 1989. nije dogodio slom komunističkog režima. Hrvatski  ga filmofili tek trebaju otkriti!

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 4.333 out of 5)

Komentari