Recenzija- jOBS: Uvjerljivi Kutcher u osrednjoj biografskoj drami
Gotovo mjesec dana nakon američke premijere, u naša kina dolazi biografska drama Jobs. Riječ je o prikazu života Stevea Jobsa, revolucionara u području računalne tehnologije i tvorca korporacijskog diva Apple. Iako je Jobsov život već nekoliko puta poslužio kao umjetnička inspiracija, za knjige, filmove, predstavu pa čak i mangu, redatelj je Joshua Michael Stern (Neverwas, Swing Vote) smatrao da postoji dovoljno prostora za ugurati blockbustersku dramu.
Jobs na LSD-ju
Film započinje scenom u kojoj Jobs (Ashton Kutcher) 2001. godine predstavlja svojim zaposlenicima iPod, što oni pozdravljaju gromoglasnim pljeskom. To je scena koja obilježava cijeli film, jer nam odmah na početku daje do znanja da je to priča o uspjehu, o čovjeku s vizijom kojeg drugi ljudi prate. Iduća scena nas prebacuje u 1974., prikazujući mladoga Jobsa kao perspektivna mladića o čemu svjedoči susret s profesorom (James Woods) koji ga nagovara da ostane na fakultetu i isproba nekoliko stvari dok ne zaključi što želi. U istom periodu eksperimentira s LSD-jem i putuje u Indiju. Taj segment ostaje potpuno nepovezan s idućim u 1976. kada Jobs radi za Atari. Ostaje neshvaćeno je li protagonist u Indiji doživio nekakvo prosvjetljenje zahvaljujući kojeg će ući u povijest. S prijateljem Wozom (Josh Gad), koji je osmislio i izradio računalo Apple 1, osniva tvrtku naziva Apple Computers sa sjedištem u tatinoj garaži. Na projekt dovodi dvojicu prijatelja Billa Fernandeza (Victor Rasuk), Billa Atkinsona (Nelson Franklin) i susjeda Chrisa Espinosu (Eddie Hassell). Do tog dijela smo upoznati s velikim brojem likova, međutim nitko od njih nije razrađen pa tako ni njihov odnos s Jobsom. Jedinog kojeg donekle upoznajemo je glavni lik.
Odlični Kutcher
Ashtonu Kutcheru se mora priznati da se u potpunosti uživio u ekscentrika Jobsa. Usvojio je njegov nepravilan hod, tjelesno držanje, geste i najzanimljivije, način govora. Zasad bi Jobs mogla biti njegova uloga života. Kutcher je tjednima prije snimanja bio na frutarijanskoj ishrani, baš kao i Steve Jobs. Kad je objavljeno da je Kutcher dobio ulogu, mnogi su internetski zli jezici komentirali kako Kelso iz Ludih sedamdesetih neće biti podoban za film. Štoviše, mogla bih ići toliko daleko i reći da je Kutcher jedan od boljih elemenata filma. Usprkos njegovu trudu, a zbog scenarističkih i redateljskih nedostataka gledatelj često ostaje u magli ne razumijevši koji su Jobsovi motivi i razlozi njegova ponekad nestabilna ponašanja. Na krajevima određenih vremenskih odsječaka, kako je film podijeljen, zaključak bi bio kako je Jobs pohlepni sebičnjak koji odbacuje sve, ako ne mogu pratiti njegov prebrzi tempo uspjeha. Njegova antisocijalnost ide do te mjere da odbacuje vlastito dijete, ali film daje do znanja kako mu je sve oprošteno, jer je genijalan, ekscentričan i poseban. Njegovi djetinji ispadi potpune emocionalne nekontroliranosti u trenucima dopiru do granica patetičnosti. Djeluje po principu, ako nije po mome, nije dobro i nije točno. Kao što sam već spomenula, Stern se ostalim likovima nije dubinski zabavio, ali neka od poznatijih imena čine James Woods, Dermot Mulroney, J.K.Simmons i Matthew Modine.
Film traje 128 minuta, što nije bilo dovoljno da se obradi cijeli Jobsov život. Film staje s godinom 1996., kada Jobs ponovo preuzima Apple. Uz to, nisu obrađene godine od 1985. do Jobsovog povratka u kompaniju.
Scenarij je napisao Matt Whiteley kojemu je Jobs ujedno i prvi scenarij. Soundtrack se uglavnom sastoji od pjesama napisanih u 60-ima i 70-ima te lijepo prati radnju filma.
Za nekoliko dana, 12. rujna Jobs stiže u kina, kada ćete moći pogledati Ashtona Kutchera u ulozi Stevea Jobsa, a dotad trailer:
