Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Glazba

Izvještaj: Jon Spencer Blues Explosion nam doslovno uništio uši

18.02.2013. Domagoj Puškarić

Foto: Facebook

Ne mogu se sjetiti kad sam bio na koncertu nekog benda koji je cijeli repertoar odsvirao gotovo bez prestanka. Čini mi se da sve pjesme, iako zasebne, čine jednu logičnu cjelinu kada ih se odsvira bez stajanja. Znao sam otprilike što očekivati od koncerta…ali ovakva, klišejski govoreći, eksplozija punka/bluesa/rocka u režiji Žednog uha me iznenadila.

Predgrupa na turneji su im The Mentalettes, simpatičan pop rock bend inspiriran 50/60-im godinama s catchy melodijama čije su tri pjevačice u šljokičastim suknjama bile zanimljive muškoj publici. Svakako vrijedni da ih se posluša. Nešto iza 22 sata je završio njihov set te su krenule pripreme za Jona Spencera i njegove drugove.

Krenuli su sa svirkom i nisu stajali sat vremena. Pjesme su se pretakale iz jedne u drugu. U tom instrumentima ogoljelom sastavu nema kompromisa, što se tiče nastupa. Bubnjar Russell Simmins energično vodi taj organizirani kaos u kojem Jon iz pjesme u pjesmu više viče nego što pjeva u mikrofon, prdi u mikrofon i obavezno na “kraju“ kaže “blues explosion“ kao da su mu to zadnje riječi u životu. Ako Jonu ikad propadne karijera, u što sumnjam, ima siguran posao kao spiker u reklamama za lijekove jer brzina kojom govori u mikrofon je nevjerojatna. Judah Bauer na drugoj gitari često vrši službu basista dajući kontru Jonovoj gitari, a umijeće je pokazao i na usnoj harmonici na kojoj je, poput Jona, više vrištao nego svirao.

Odsvirali su i bis nakon par minuta odsustva s bine te oko ponoći okončali svoj koncert. Čuli smo pjesme s posljednjeg albuma ”Meat and Bone“, ali i neke stare poput “Afro“, “Sweat“ itd. Puna dvorana Pogona Jedinstvo izgledala je zadovoljno iako je meni svo to beskonačno ponavljanje “blues explosion“ i vrištanje postalo naporno nakon sat vremena koncerta. Ne znam jesam li ja došao krivo raspoložen ili mi jednostavno nisu sjeli kako sam mislio da budu. Primjera radi, The Jim Jones Revue koji je žanrovski sličan Jonovoj družini iako imaju uglađeniji zvuk, mi je djelovao svirački puno zanimljivije i napetije. Možda nedjelja navečer jednostavno nije idealan dan za koncert ovakvog prljavog zvuka… a možda je budući da je dvorana bila puna.

A gdje ste svi kad treba podržat domaće?

Nisam mogao ostati imun pri pomisli da na ovakav koncert u nedjelju u ovo krizno doba dođe mnoštvo ljudi, a da će se dan ili dva poslije u mnogim klubovima skupiti jedva šačica ljudi na svirkama domaćih bendova. Ipak, Jon Spencer Blues Explosion su veterani ovog žanra koji žare i pale pozornicama još od 91′, a ovolika posjećenost ne čudi obzirom da im je to treći koncert u Hrvatskoj.

Komentari