Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Glazba

Recenzija: ‘Lazaretto’ Jacka Whitea i zvučna autonomija

01.07.2014. Teuta Butuči
Foto: facebook.com/jackwhite

Foto: facebook.com/jackwhite

Whiteov novi album beskompromisna je izložba virtuoznosti i stila, hiperdetaljna glazbena blues kutija ispala kroz slučajnu rupu u vremenu lamatajući okolo magnetofonima i najavljujući novu emocionalnu apokalipsu. Namjerno slojevit skoro do prepotentnosti, Lazaretto drži (s pravom) gotovo opsesivnu kontrolu nad svakim najmanjim zvukom, jekom i otkucajem koji odzvanja kroz raskošno zamišljeni glazbeni prostor Jacka Whitea u kojem je “odmor” samo neprepoznatljiva riječ bez značenja, a glad za “onim upravo tamo iza ćoška” pokretački perpetuum mobile cijelog kompliciranog univerzuma. Za Jacka Whitea sve obećano je uvijek “tamo iza ćoška”, sve uvijek može biti još mrvicu bolje ispolirano, još mrvicu originalnije.

Malo je koji suvremeni glazbenik toliko gladan za “još nečim” kao Jack White. Malo koji suvremeni glazbenik uspijeva držati toliku kontrolu nad vlastitim perfekcionizmom da mu se isti ne obije o glavu. Od The White Stripesa preko Raconteursa, The Dead Weather i masivne hrpe bendova s kojima je surađivao (da ne spominjemo svu filmsku muziku, izdavačku kuću Third Man Records i ostale umjetničke pothvate), Jack je kronično nesposoban snimiti loš komad muzike. Lazaretto, koji je ime dobio po talijanskom izrazu za karantenu brodova, prema Whiteu je napola inspiriran zbirkom pjesama, drama i drugih tekstova koje je napisao kao dečec od 19, te pronašao godinama kasnije na svom tavanu. Tjedan dana od objavljivanja, jedanaest pjesama samouvjerenog rokerskog bluesa prodalo se u oko 135.000 primjeraka te pomelo glazbene ljestvice, uključujući i onu Billboardovu.

Jack White – Lazaretto

Album otvara stilski pomalo manijakalna Three Woman čija se naracija nastavlja na tematiku Whiteova debi albuma Blunderbuss iz 2012., za kojom slijedi energični naslovni singl Lazaretto i High Ball Stepper čiji se naglašeni ritmovi instantno lijepe za uši i mozak negdje između alarmantnog stanja panike i kompletnog chilla. Svaka pjesma na ovom albumu kao da ima svoj vlastiti mali, samostalni mehanizam postojanja u kojem radi što god hoće, naslagujući melodije, riječi i pronađene elemente američke glazbene kulture u mozaičnu kuću za zvukove. Iako su neki momenti albuma poput “Would you fight for my love?” ili “The Black Bat Licorice” malo više usmjereni prema rock eksperimentu i možda zbunjujući na prvo slušanje, Whiteov drugi solo album postaje, svakim slušanjem, sve bolji i bolji

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(No Ratings Yet)

Komentari