Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Film

Recenzija: Život je putovanje (“Passengers”, M. Tyldum)

03.01.2017. Duje KovačevićFoto: Hibernacijske kapsule u Avalonu Foto: Official Trailer - YouTube

Dobro razrađeni filmovi s futurističkom tematikom izrazita su rijetkost u industriji. Osim The Island (2005) i Interstellar (2014), koji su se proslavili svojom inovativnošću i izvanrednom produkcijom, gotovo je nemoguće prisjetiti se ičega vrijednog spomena.

No da izuzeci odista uvijek postoje, pokazuje i Passengers (2016) redatelja Mortena Tylduma. Kombinacija kreativno osmišljene priče, produkcije i režije van svih kategorija te naposljetku i izvrsnog tandema Jennifer Lawrence i Chrisa Pratta, ovaj je film učinilo spektakularnim i nagovijestilo bombastičan ulaz u 2017. godinu.

Na pragu stvarnosti

Svemirski brod Avalon prevozi 5,000 putnika do planeta Dom II (Homestead II). Putovanje traje 120 godina, tijekom kojih se posada i putnici nalaze u dubokom snu – hibernaciji sve do zadnjih 5, odnosno 4 mjeseca putovanja. Međutim, dogodi se kvar na letjelici i to uzrokuje buđenje jednog putnika, Jima Prestona (Pratt) i to 90 godina ranije nego što je bilo potrebno. Nakon godine dana provedene u samoći i traženja načina da se vrati natrag u hibernaciju, osim Jima probudi se i mlada novinarka Aurora Lane (Lawrence) koja će postati njegovom jedinom suputnicom.

U kontekstu tematike ovaj film briljira iz razloga što problematizira veoma realnu i, u skorijoj budućnosti, ostvarivu mogućnost. Koloniziranje i naseljavanje okolnih planeta već je neko vrijeme tema glavnih predviđanja budućnosti, a s obzirom na sve brži razvoj tehnologije i njime uvjetovan društveni razvoj, rast populacije i slično, prilično je jasno da će se veoma brzo doći do otkrića koja će nam omogućiti da se maknemo od matične nam Zemlje.

Način na koji je osmišljena i realizirana priča je kompleksan, ne manjka detalja ni kvalitete, tako da se u tom smislu tvorcima ovog filma malo toga može prigovoriti. Visoki budžet na kojem je utemeljen vidljiv je u svakom kadru, scenografija je kreativna do srži, a efekti besprijekorni i krajnje realni.

„Every hero needs a guide“

Što se tiče uloga, od bivanja u koži klasične heroine i/ili anti-junakinje u kakvoj smo navikli gledati Jennifer Lawrence, ona se ovoga puta ipak izrazito odmakla od klišeja. Iako se tako ne čini iz službenog trailera, Aurora Lane osim što je odlučna i samouvjerena, ima odviše prisutnu dozu senzibiliteta i ranjivosti, što je posebno vidljivo u njenom odnosu s Jimom. Dok ona predstavlja samouvjerenu, no (prikriveno) emocionalnu stranu medalje, Jim već izvana djeluje iznimno osjetljivim, a ispod toga krije se praktično sposobna osoba sigurna u svoje vještine.

Koliko god smo voljeli Katniss Everdeen, ipak se čini kao da ovakva uloga više pristaje Lawrence jer ne zanemaruje njezinu, takoreći, ljudskost i senzibilnu osobnost. U ovome slučaju, glavni junak (heroj) priče bio bi Jim, ali bez njenog vodstva, ideja i u određenim slučajevima – požrtvovnosti, ništa od onoga što su uspjeli zajedno ne bi bilo izvedivo.

Jim, robot Arthur i Aurora u baru na brodu
Foto: Official Trailer – YouTube

Premda je portal Rotten Tomatoes bio blago rečeno kritičan prema Passengers, ono na što je jako teško imati zamjerku jest gluma – posebice zbog Jennifer Lawrence. Baš tu krhkost i senzualnost, koja je manjkala u nastavcima serijala The Hunger Games, kao i u najnovijem X-Menu, Lawrence je dočarala na živopisan, stvaran način. Ni u jednom trenutku nije izgledalo kao da ona stvarno ne proživljava agoniju, bol, ljubav, sreću, dok se to događalo na ekranu. I u tom smislu, film je dosegnuo svoj vrhunac.

Dakako, Chris Pratt je odradio izuzetno dobar posao, njegova gluma nije ništa manje vrijedna, no činjenica je da je pored Lawrence skoro i nemoguće uzeti glavna svjetla refletkora. Kao njezin svojevrsni sidekick, svojom je vještinom Pratt u tančinu nadopunio umijeće svoje partnerice. I da ne zaboravimo naglasiti, kemija između njih dvoje, it’s the real deal.

Svrhu možemo pronaći i „na putu“

Zadnje, no vjerojatno i najbitnije od svega jest poruka koja se odašilje kroz, više-manje, čitav film. Lawrence kao Aurora Lane i u ovom je aspektu bila protagonist, budući da je po ulozi novinarka koja je kroz putovanje na Avalonu (od buđenja) počela pisati knjigu. To se odlično implementiralo u srž filma, a inspirativni citati doprinijeli su dojmu da sve što se događa ima neku određenu svrhu, no ne na način da je sve predodređeno.

Aurora i Jim pokazuju kako ono što detaljno isplaniramo nije uvijek ono što je jedino dobro ili najbolje, već da se zbog „zapreka“ na putu možemo naći u situaciji iz koje, ako izvučemo maksimum, možemo pronaći životnu svrhu i postati zadovoljniji no ikada. Ako prvotni plan propadne, nema smisla žaliti i ne nastavljati dalje, već se snaći u situaciji u koju smo bačeni.

I nije samo stvar u citatima, jer svojim postupcima Aurora i Jim oživljavaju i utjelovljuju te ideje, pa čak i ako niste ljubitelj futurističkih filmova, ovdje ćete naći inspirativnu poruku vrijednu i potrebnu svakomu čovjeku. Po mojemu skromnom mišljenju, u tome i okorjeli kritičar može pronaći nešto fascinantno. I sad za kraj, poslužit ću se jednom izjavom Aurore Lane koju smatram prigodnom i veoma inspirativnom, a kaže:

“If you live an ordinary life, all you’ll have are ordinary stories.”

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 3.000 out of 5)

Komentari