novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – “Machine Messiah” (Sepultura): Nastao si iz praha, a postat ćeš robot

Machine Messiah
Foto: "Machine Messiah" [Cover]
Vrijeme čitanja: 2 minute

The soul is dead, bow down to machine messiah

Modernizacija današnjeg društva dovela je do čudne vrste konverzacije. Kratko, jasno, bezbolno i bezlično. Puna nasmijanih likova, a s druge su strane svi ozbiljni. Puno nekakvih skraćenica: WTF-ova, LOL-ova, ROFL-ova i raznih drugih. Kao zombiji hodamo svijetom očiju uprtih u svoje male, srednje i velike ekrane. Sve manje je vjerovanja u konvencionalne bogove naziva Jahve, Alah i Brahma jer su njih zamijenili Apple, Samsung, HP i slični. Nervozan si kad ispijaš svoju kavu, a konobar ti kaže da im je wi-fi u kvaru. To je za tebe nepojmljivo i tražiš knjigu žalbe. Upijaš svaku subliminalnu poruku koju ti šalje reklama na televiziji. Pozorno slušaš voditelja dnevnika kako te puni beskorisnim informacijama. Snimaju te kamere na svakom kutu, dronovi ti zuje iznad glave, a Google zna i prati svaki tvoj pokret….

Reprogram your aim, rewrite our law, you are human

The main inspiration around „Machine Messiah“ is the robotization of our society nowadays. The concept of a God Machine who created humanity and now it seems that this cycle is closing itself, returning to the starting point. We came from machines and we are going back to where we came from. The messiah, when he returns, will be a robot, or an humanoid, our biomechanical savior.”

To je bila misao vodilja brazilskog benda Sepultura prilikom snimanja novog albuma “Machine Messiah”, a izrekao ju je gitarist Kisser. Tema preuzeta od ideje filozofa Nick Bostroma te viđena u svijetu filmova Matrix ili Terminator. A u ovom svijetu postoje dva istoimena benda, jedan službeni i jedan neslužbeni. Ovaj koji recenziram službena je Sepultura, takozvana Derrick Green/Kisser Sepultura. A tu je i Sepultura braće Cavalera koji su ujedno i idejni začetnici benda. Tektonske promjene događale su se u bendu, a povijest im je turbulentna. Bila je tu izmjena kompletne postave benda, smrt fana i zabrana nastupa u matičnoj zemlji. Animozitet fanova službene i neslužbene postave/ere benda je ogroman. Danas je produkt svega četrnaesti album naziva “Machine Messiah“, dok braća Cavalera okolo po svijetu sviraju uspješni album “Roots” iz 1996. godine.

A product drenched in blood, Profit at any cost

“Machine Messiah” album je koji isprepliće metalcore/groove/thrash metal, uz dodatke brazilskih autohtonih udaraljki te ponegdje soul način pjevanja. Možda neće biti povijesno upamćen kao albumi “Roots” ili “Chaos A.D.”, ali daje do znanja da je Sepultura još uvijek tu negdje pri vrhu. Pjesme polako uzimaju zamah u određene teme i onda raspale u svoj puni potencijal. Kisser je tehnički odličan gitarist, sve to ide jako kreativno i lagodno. U instrumentalnoj Iceberg Dances baš si daje oduška i zapanjujuće prebire po žicama. Ta stvar ima svega – od flamenco sviranja gitare do orgulja kakve su koristili The Doors i Deep Purple. Može biti pokazni primjerak u glazbenoj školi. Eloy Casagrande fino mlati bubnjeve i udaraljke. Alethea je pjesma u kojoj je nesvakidašnji ritam ukomponiran u Kisserov prstoplet po gitari. Green sjaji u thrash metal pjesmi Vandals Nest i orkestralno-metalnoj Sworn Oath. Machine Messiah ima 007 štimung, Phantom Self brazilske udaraljke s orijentalnom skalom, I Am The Enemy je galopirajući thrash metal, a Cyber God kao blagi industrial zatvara album u jednu zdravu cjelinu.

Najekstremniji bend južne hemisfere odradio je ovim albumom zavidan posao. Utažio je žeđ trenutnih fanova za novom brutalnom dozom metala, a onim starim fanovima dodatno uznemirio duhove. Album fino vozi od samog početka, lagano podižući temperaturu. Tečno i tehnički fino odsviran, vokalno sjajno otpjevan, a tekstualno jako maštovit i aktualan. Album koji demonstrira širenje prepoznatljivog zvuka benda, ali ostavlja ono nešto poznato čak i u ovim poznim godinama. Za sada najbolji album proizveden u eri Green/Kisser.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari