Recenzija – Među svojima: Život u kibucu u 8 slika
Nakon čitanja opširnog autobiografskog romana Priča o ljubavi i tmini, u kojem je Amos Oz vješto isprepleo obiteljsku povijest, povijest cionizma i Bliskog Istoka općenito te vlastitu traumu vezanu uz smrt majke, bilo mi je vrlo teško zamisliti kratke priče iz pera istog autora. Iako je 8 kratkih priča okupljenih u zbirku Među svojima ispripovijedano na potpuno drugačiji način od romana koji me ne tako davno oduševio, priče također nose autobiografske elemente i na neki se način nastavljaju na roman.
Naime, Amos Oz, rođen kao Amos Klausner u Jeruzalemu 1939., s 14 je godina napustio svog oca i otišao živjeti u kibuc koji se svojim idejama o ravnopravnoj raspodjeli rada i nepostojanju privatnog vlasništva potpuno protivio uvjerenjima njegovog oca. Amos Oz je svoj prvi književni uspjeh doživio u kibucu i u njemu živio sa svojom suprugom sve do 1980-ih. Zbirka Među svojima upravo se bavi raznim aspektima života u toj specifičnoj zajednici/zadruzi koja je duboko utemeljena u socijalističkoj ideologiji, ali u nekim segmentima podsjeća i na mnogo ranije spise o utopijskom društvu. Iako je Među svojima plod fikcije za razliku od autobiografske Priče o ljubavi i tmini, sigurno je da je autorovo osobno iskustvo života i rada u kibucu te priče s kojima se više od trideset godina susretao značajan dio ove zbirke.
Priče nisu povezane konkretnom radnjom, već svaka donosi zasebnu epizodu iz života kibuca, ali mnogi se likovi provlače kroz više priča, kao na primjer Roni Šindlin, glavni zabavljač u kibucu, David Dagan, odgajatelj ili Joav Karni, tajnik kibuca. Kroz 8 različitih osobnih priča u fokusu kojih su prvenstveno obiteljski i međuljudski odnosi općenito, Amos Oz zapravo govori i o kibucu kao društvenom uređenju. Tako primjerice u posljednjoj priči Esperanto govori o odgovornosti koju pojedinac osjeća prema zajednici s kojom dijeli sve, dok priča Otac govori o mladom članu kibuca koji se nikad u potpunosti nije uklopio u društvo i koji odlazi u posjet umirućem ocu.
Ideološki problemi kibuca
Iako naizgled jednostavnih zapleta i jednostavnog stila, priče Amosa Oza donose pred nas vrlo složene sukobe među pojedincima, ali i unutar pojedinaca. Najčešće se ističe pitanje o slobodi pojedinca – može li sloboda pojedinca biti pretpostavljena dobrobiti čitave zajednice, ili je svatko od nas ovdje s misijom koju mora ispuniti i istovremeno zanemariti vlastitu sreću i samoostvarenje. Osim toga, Amos Oz bavi se i pitanjem privatnog vlasništva u kibucu, odgojem djece (trebaju li dijete odgajati samo njegovi roditelji ili je za odgoj djeteta odgovorno čitavo društvo) i odnosima kibuca s onima koji su izvan njega.
Ipak, svi ti ideološki problemi kibuca samo su okvir za ono u čemu Amos Oz najbolje uspijeva, a to je portretiranje likova koji na neki način nisu prilagođeni životu u takvoj zajednici i koji su spremni podnijeti žrtvu da bi i dalje bili članovi te zajednice. Dječačić prati emotivan odnos dječaka koji se ne uklapa među svoje vršnjake i njegovog oca Ronija Šindlina koji slovi za glavnog zabavljača u kibucu i koji ga u jednom trenutku odvede iz zajedničkih spavaonica i time prekrši pravila kibuca, dok priča U noći prati susret tajnika kibuca Joava Karnija i najljepše djevojke kibuca Nine koja je odlučila pobjeći od svog supruga i time staviti tajnika na kušnju, budući da on još uvijek osjeća i privlačnost prema njoj, ali i odgovornost prema pravilima kibuca.
Atmosfera kibuca o kojima Oz piše u nekim trenutcima podsjeća na atmosferu života na otoku, koji je poput kibuca izoliran od ostatka svijeta i gdje su svi osuđeni na međusobne kontakte i doima se kao dobar materijal za niz filmskih minijatura. U svojim pričama Amos Oz nikad ne donosi moralne osude ponašanja svojih likova, bez obzira na to krše li oni u tom trenutku stroga pravila života u kibucu ili ne i time stvara osjećaj bliskosti s njegovim likovima. Iako je njegova Priča o ljubavi i tmini zainteresirala holivudske producente, kratke priče iz zbirke Među svojima prije bih povjerio nekim europskim filmašima zbog njihove specifične intimne atmosfere i duboke psihološke karakterizacije likova.
