Recenzija – “Melodrama” (Lorde): Holivudske lekcije o traženju sebe
Nepune četiri godine nakon jednog od najboljih albuma 2013., “Pure Heroine”, Lorde je objavila svoj drugi album, “Melodrama”. “Pure Heroine” je bio jedan od onih opasnih albuma koji obećavaju potentnu karijeru, ali isto tako mogu biti početak kraja za jednu takvu. Ovjenčali su ga brojnim nagradama, a 17-godišnja Ella Yelich-O’Connor postala je glas razuma koji pop glazbi vraća smisao ili što god joj već nedostaje. “Melodramom” je Lorde pokazala da je ozbiljno shvatila svoje poslanje te da svoj osobni i glazbeni razvoj nije prepustila slučaju. Čini se da je njegova reputacija već nadišla onu koju je imao prvijenac, a to može značiti samo jedno – Lorde je prava umjetnica. Ako niste previše oduševljeni dosadašnjom ponudom ljetnih hitova za 2017., na ovom albumu mogli biste pronaći (nešto za) sebe. Ipak, Lorde više ne pjeva o životu u provinciji kakav većina vas živi, ali i u neispunjenoj čežnji ima ljepote.
Melodrama ili još jedan album o prekidu?
Da, Lorde više ne živi u Devonportu. Kritičari su puni hvale za njezin novi album i cijeli Internet je ponosan na mladu ženu u koju je izrasla, ali ja ne mogu preboljeti njezin prvi album. Lorde je demantirala da je “Melodrama” još jedan album o prekidu. No njezina izjava da je to album o tome kako je biti sam ne uspijeva otkloniti taj dojam. Nije li to upravo ono što se dogodi nakon prekida? Ne učimo li tada (iznova) kako biti sami? Prije no što lagano seciram najjače punktove “Melodrame”, voljela bih se s nostalgijom osvrnuti na “Pure Heroine”. “Pure Heroine” je album koji otkriva ljepotu jednostavnosti. Nastao je u suradnji s producentom Joelom Littleom. On je Ellinim tekstovima dao minimalističku, ali jaku podlogu na kojoj je ta divna priča o jednoj mladosti mogla zaživjeti. Ako bi zamjenicama mogli sažeti njezine albume, “Pure Heroine” je mi, a “Melodrama” ja.
U moru ja-albuma rado ću izabrati upravo onaj koji je napravila Lorde, ali ako još ima nade za život u kolektivu, dajte da se nadam. Pjesma kojom završava prošireno izdanje prvog albuma, Swingin Party, obrada je pjesme Paula Westerberga, odnosno The Replacementsa, a opisuje sve ono što volim kod mlade Lorde. Opisuje i sve što mi nedostaje na drugom albumu. Taj fenomen oduševljenja prvim albumom mogu objasniti iskustvom gledanja Coppolinog “Kuma”. Bez obzira na to što je drugi dio bolji, bez prvog dijela nema niti pravog značenja niti klasičnih rečenica kao što su “Leave the gun – take the cannoli” ili “Not very pretty, but we sure know how to run things”. Tako me moja osobnost vjernog psa uvijek vrati prvijencima. No kada završi moja jadikovka, ostaje objektivna činjenica da je “Melodrama” dobar album koji donosi nove razloge da se voli Lorde.
“If being afraid is a crime, we hang side by side, at the swingin’ party down the line”
U zlatnim, introspektivnim trenucima albuma Lorde se približava genijima svojih prethodnica, bilo vokalno, bilo tekstualno. No svi oni kreveti u lijepim stanovima na kojima se Lorde budi i sva pića koja pije na lošem svijetlu nekog plesnog podija čine lanac dosadnih motiva kojih će valjda uvijek postojati dok glazbu rade bogati i slavni. “Melodrama” je kao naziv albuma vrlo punny, ali u ovom slučaju i vrlo dobro ime za album. Prvi singl, Green Light, pjesma je koja otvara album i daje mu početnu paletu boja. One, kako album odmiče, počinju tamniti na vrlo dobar način i tek povremeno gube svoj plesni potencijal. Producent većine pjesama s albuma je Jack Antonoff. On album obogaćuje new wave ritmovima kojih nije bilo na “Pure Heroineu”. U paru s latentnom morbidnošću koja prati Lorde, taj nam zvuk dopušta da slike koje Lorde gradi ne shvatimo preozbiljno.
Ipak, razlozi zbog kojih ćete iznova preslušavati ovaj album nisu isključivo nagonski. Hitovi su hitovi, naša tijela nisu otporna na njih, ali “Melodrama” u sebi krije glazbene poslastice koje ne smijete propustiti. Po mom skromnom mišljenju, koje proizlazi iz ograničenog uvida u suvremeni život billboarda, veliki potencijal da budu ljetni hitovi imaju pjesme s prvog dijela albuma. To su redom beatovima nabijene Sober i Homemade Dynamite te hipnotički taylor swift dragulj The Louvre. Na njih se naslanjaju malo dosadnije Hard Feelings / Loveless, Sober II i najslabija Supercut. Pjesme koje ostaju su one koje mogu preživjeti ljeto. Prva od njih je Liability u kojoj Lorde pokušava prihvatiti da je njezina osobnost i način života čine teretom ljudima kojima se svidi. Nismo svi Lorde, ali strah od toga da ćemo zbog svoje osebujnosti ili upravo suprotnog ostati sami svi kad-tad osjetimo.
Pop matters, a svijet uvijek treba ljute žene
Druga od tri zlatne je u svakom smislu vrhunac albuma. Njezino ime je Writer in the Dark. Ovo je najiskreniji komad glazbe na albumu, a način na koji Ella pjeva emocionalni pripjev podsjeća na velikanicu Kate Bush. Lorde često uspoređuju s Lanom Del Rey i sličnim izvođačicama, ali ja sam je spremna usporediti s glazbenicom koja je za mene epitom svega što volim kod žena u glazbi, Fionom Apple. Tu sam usporedbu tražila i pronašla i na internetskoj stranici “The Denver Posta”. Autor članka istaknuo je da postoje sličnosti u njihovom pristupu glazbi, ali dok su problemi koje Fiona Apple ima vrlo individualizirani, Lorde pjeva o nečemu što nam je svima blisko. Tako je, između ostalog, opisao i razliku između popularne i nepopularne glazbe. Razlika između njih dvije, koju bih ja istaknula, je činjenica da Fiona ne dopušta svojim pjesmama da postanu monotone. Lorde se s tim bori, i to uz pomoć brojnih sidekicka.
Treća od istaknutih, a ujedno i posljednja na albumu je Perfect Places koja svojim kolektivnim subjektom evocira prvi album. Uz sve zamjerke, pa čak i ako nije zaokružena cjelina, ovaj album vrijedi poslušati opet i opet. Osim toga, iskreno se nadam da će turneja koju album pokrene Lorde dovesti u Hrvatsku. Rijetko postavljam takav zaključak, ali ovaj album uz koji, ako ga već ne možete živjeti, treba voziti bicikl, rolati se, kuhati, prati veš i plesati, rado bih čula uživo. Možda ste zasićeni problemima prvoga svijeta ili “prestari” za ovakav album, ali ove holivudske lekcije o odrastanju možda pogode i neku vašu žicu.
