Recenzija – ‘The Miraculous’ (Anna von Hausswolff): Ukrašen sraz imaginacije i realnosti
Nordijska mitologija prepričana u dugim bajkama ispunjena vikinzima, mračnim vilenjacima i patuljcima prenosila se iz naraštaja u naraštaj kroz sve nordijske zemlje i šire. U Švedskoj, jednoj od nordijskih zemalja, Anna von Hausswolff odrasla je u gradu Gothenburgu što je uzelo maha na njezino stvaralaštvo. Njezin treći album “The Miraculous” kao da je soundtrack namijenjen za dočaravanje i bolju vizualizaciju osoba koji su zarobljeni u mračnom, gotički ukrašenom i maštovitim domenama. Svestrana Anna, ne samo da pjeva, već i sklada te svira klavir i orgulje koje su fundamentalan element njezinih pjesmama, što ni malo ne čudi jer album je sniman u studiu Acusticum u Pitei, kojeg krase očaravajuće, masivne orgulje.
Introvertirana, ni malo ekshibistički nastrojena ova mlada nada, sigurno i pomalo otkriva svoje kvalitete koje su primjetili svjetski poznati umjetnici kao što su Tindersticks, Lykke Li te M. Ward, pozvavši je da nastupi kao predgrupa na njihovim koncertima. Zbog svoga nekonvencionalnog glazbenog izažaja, uspoređuju je s engleskom pjevačicom Kate Bush, no ja bi se usudila reći da njezino stvaralaštvo više nalikuje na rad Chelseae Wolfe.
Kćer švedskog kompozitora, vizualnog umjetnika i kustosa, Carla Michale von Hausswolffa, koji je svojim glavnim “oružjem” – kamerom, kasetofonom, radarom i sonerom – uz pomoć svoje druge kćeri Marije (koja je ujedno i režiser i fotograf) ukomponirao stilski jedinstvenu ekspresionističku umjetnost ukrašenu obiljem stilskih domena čija se zrcalnosti vidi u video uratku pjesme Evocation.
Album čini devet pjesama koje ukrašen sraz stvarnosti i imaginacije preožet post rockom, doom metalom i gothic elementima, stapa gorljivu priču, prihvatljivu svakom uhu. Smotrena kompilacija ovih žanrova daje pomalo zastrašujuću zvuk, stiliziran zvuk koji u filmovima se pojavljuje usred akcije, usred drame te koji nagovještava da će se nešto dogoditi u tom trenutku. Val mećave, ljutnje i bijesa dočaran instrumentima možemo čuti već u prvom pjesmi Discovery, koja kroz mističnost stapa se s laganijim ritmičkim akordima svepristutnih instrumenata te pri kraj pjesme čuti njezin vrisak i njezinu boju glasa.
Iz pjesme u pjesmu sve više otkriva svoj glas i ne dopušta da fokus bude samo na instrumentima. Tako pjesma An oath, osobno mi vokalno najdraža s albuma, otkiva ljepotu Anninih glasnica. Instrumentalno ambijentalna pjesma koja daje katarzično – digresijski osjećaj je En esam vandrare. Jedina skladba koja sa ovoga albuma pruža sreću. Napetost koju pruža u naslovnoj The miraculous koju uspjeva stvoriti preko devet tisuća cijevi, ne može proći ne primijećena. Svoju priču završila je sa singlom Stranger u kojoj osjećaj anksioznosii i klaustrofobije nestaje. Švedsku umjetnicu bi svakako bilo lijepo poslušati uživo, prenesla bi puno više emocija gledajući kako barata svojim instrumentima te pri tome stvara muziku fenomenalnih dramatičnih razmjera.
Ovaj album nije za razbibrigu, ovaj album je ako želite nahraniti svoje uho, bjeg od svakodnevnice, možda vam se na prvu neće svidjeti Annina priča, no nemojte samo tako lako odustati. Narativnost pjesama kroz alegoriju se može iščitati iz multiinstrumenata s kojima započinje svaku svoju numeru, sve dok okultističkim glasom ne ukrasi započeto.
