novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – “Negdje između” (Nola): Nenametljiva doza zaljubljenosti u život

Foto: "Negdje između" [cover]
Vrijeme čitanja: 4 minute

Da riječ Nola, koja podrijetlo vuče iz jezika jednog aboridžinskog plemena, a znači sretni baka i djed, nama na drugom kraju planeta ima ikakvo značenje, zaslužni su Marijan Jelenić i Gabrijela Galant Jelenić, dvojac koji iza tog imena stoji već duge 24 godine. Uoči te obljetnice u suradnji s dugogodišnjim članovima benda, osam godina nakon povratničkog albuma “Iznad oblaka”, s kojim su zaslužili šest nominacija za Porin, a pet godina nakon intimnog “Nola piano” albuma, hrvatsku pop rock scenu obogatili su malim, ali slatkim EP izdanjem pod nazivom “Negdje između”.

U 24 godine, nakon četiri objavljena albuma i četrdesetak pjesama koje su ugledale svjetla pozornice, ovaj nam EP donosi šest različitih izvedbi, ali zapravo pet pjesama. Na albumu se nalaze dvije izvedbe pjesme Drukčije čiju a cappella izvedbu upotpunjuje mješovita vokalna skupina Nešpula. Sve pjesme albuma mogli smo već čuti na našim radijskim postajama jer su prije objave EP-a izašle kao singl popraćen vlastitim video spotom. Tako album zapravo ne donosi novi i nepoznati materijal, već sakuplja izdanja zadnjih godina njihovog stvaralaštva.

Kao i do sada, Marijan Jelenić autor je glazbe i producent svih pjesama, Gabrijela Galant Jelenić koautorica je većine tekstova (Sve bi bilo lakše da je ljeto sama potpisuje kao tekstopisac), dok aranžmane pjesama uz njih dvoje supotpisuju članovi benda Dean Vitasović i Robert Slama. Sve pjesme snimljene su u Studiju Partyzan Pula, studiju u kojem Marijan djeluje. Na albumu još gostuju Ivan Božanić na gitari, Toni Starešinić na klavijaturama te Dario Marušić na violini.

Fine melodije s nježnim stihovima o ljubavi prožeti realnošću svijeta

Pjesma Negdje između otvara album na moćan, hipnotički i gotovo psihodeličan način, a djeluje puno sjetnije od onoga što nam Nolin glazbeni opus inače donosi. Iako se čini da pjesma Drukčije, zbog toga što se pojavljuje u dvije izvedbe, zauzima središnje mjesto albuma, Negdje između je posebno simbolična i važna za pulsku grupu, što je zasigurno i jedan od razloga što je upravo ona naslovna pjesma albuma.

Negdje između možemo shvatiti kao pjesmu koja govori o ljubavi koja je toliko jaka da “bez obzira na sve, stvari (ne)učinjene, riječi (ne)izgovorene; stalo mi je do tebe.” A možemo je gledati i kao pričicu o Nolinom položaju u kretanjima glazbene scene. Kako znamo? Naime, posebna stvar ovoga albuma jest popratni tekst koji se nalazi na njegovom omotu, a kojim su nas Marijan i Gabrijela podsjetili na to tko su, što su i kako su došli do onoga gdje su danas.

“U gradu alternative, gdje je gitara bila isključivo električna i pjevalo se na engleskom, gdje je bend jedino prihvatljivo, mi smo bili negdje između. Dvojac s akustičnom gitarom i tekstovima na hrvatskom, za alternativce komercijalni, za komercijalce alternativni.”

Činjenica je da je Nolina glazba uvijek bila, i još uvijek jest, posebna na glazbenoj sceni. No kako i sami kažu, kao da im je odnos uvijek negdje između. Ona kao da im nikako ne dopušta da ostvare svoj puni potencijal, da osjete slast zasluženog uspjeha. Da pune velike koncertne dvorane onako kako danas pune male – ne samo publikom, već i pozitivnim mislima i energijom, koja je više nego potrebna toj istoj glazbenoj sceni. S druge strane, činjenica je također da su uvijek tu, konstantni već 24 godine. Iako uz povremena povlačenja s glazbene scene, sami ističu kako nikada nije bilo povlačenja od glazbe, a mnogi od nas mogu potvrditi, niti s naših playlista. Što osobnih, što onih s društvom uz gitaru.

Kako je već spomenuto, Drukčije se na albumu nalazi u dvije verzije. Kada se na albumu od šest pjesama pojedinoj ustupe dva izvedbena mjesta, teško je ne zapitati se kakvu poruku ta pjesma nosi. A ona se koncentrira na pojedinca i naglašava važnost pronalaska samopoštovanja i vlastite vrijednosti u društvu. Na jednostavan način, uz pomalo mističan početak, a optimističan ton refrena, podsjeća da trebamo znati stvarati sami svoje proljeće, biti ti koji će probuditi i potaknuti promjene u vlastitom životu. Druga izvedba pjesme, a capella, kao posljednja zaokružuje čitav album, a uz to dodatno naglašava poruku pjesme donoseći je u ogoljenoj vokalnoj verziji. Ovakva izvedba čini pjesmu još intimnijom, poruku još snažnijom, zahvaljujući Gabrijelinom moćnom vokalu koji pozadinski obogaćuje jednostavna i melodiozna zborska dionica.

Nakon što su nam pjesmom Drukčije poručili da se trgnemo, ostatak albuma nas usmjerava kako sada, kada smo spremni i samosvjesni, poštovati i voljeti drugoga; onako kako Nola kroz čitavu svoju karijeru pjeva o tome – iskreno i do kraja. Da se ne bojimo biti glavom Iznad oblaka dokle god smo nogama čvrsto na zemlji. Činjenica je da svaki glazbenik stvarajući svoju glazbu ima nekakvu misiju, nešto što njome želi postići. Nepobitno je da Nola uspijeva u onome čemu su posvetili svoje glazbeno stvaralaštvo – potiču nas da budemo sretni i da se usmjerimo na pozitivne stvari, koliko god surova i teška realnost bila.

Najvedrija i najpozitivnija pjesma čitavog albuma je definitivno Moj svijet, pjesma koja vam je sigurno privukla pažnju ukoliko ste je čuli putem radija ili televizije. Poletna i lepršava melodija te Gabrijelin gotovo dječje naivno bezbrižan glas, uz zarazno zviždanje tijekom čitave pjesme, čine Moj svijet toliko nabijenu pozitivom da ćete je htjeti slušati svaki dan, cijeli dan.

Svirati i stvarati, stvarati i svirati

Čitav album odiše laganim pop-rock zvukom, uz kraće solo dionice udaraljki, bubnjeva i gitare na pojedinim pjesmama. Kao da nas ne žele opterećivati teškim zvukovima kojima nas pojedini glazbenici u zadnje vrijeme sve više izlažu. Glazba je, čini se, Nolin medij putem kojega prenose svoju poruku. Poruka izrečena Marijanovim riječima i otpjevana Gabrijelinim jedinstvenim glasom poziva nas da se prepustimo zaraznom pozitivnom ritmu njihovih melodija te da se podsjetimo svi zajedno koliko je život predivan.

Inspiracija im je očito ljubav – ljubav dvije osobe ili osobe prema nečemu, bilo čemu što ju je sposobno vratiti u život, što joj daje snage za otjerati sjetu, za olakšati dane koji nisu ljetni. Netko ili nešto što je uz osobu kada se ona nalazi Negdje između. Kada i zaboravimo na postojanje svijetle točke života, kada pomislimo da je kraj u bilo kojem smislu, Nola nas svojim pjesmama, tako i ovim albumom, podsjeća da se vratimo onome što nas upotpunjuje (ili da to pronađete). I to čine na tako jednostavan način. Tome je sigurno jedan od razloga i ljubav između Gabrijele i Marijana, koju onda utiskuju i u svaku svoju pjesmu.

Ako želite saznati nešto o grupi, samo pročitajte već spomenuti popratni tekst s omota albuma jer baš on ocrtava njihovu glazbu: jednostavna, ogoljena, bez potrebe sakrivanja iza velikih riječi i (pre)nakićenih melodija, s neiscrpnim izvorom pozitivnosti uz sveprisutnu dozu realnosti. Nešto što nam svima nedostaje u današnjem svijetu. I koliko god se na prvu možda činilo izvedbeno prejednostavno, postavlja se pitanje zašto se nitko drugi nije sjetio te “jednostavne” glazbe? Jer je u glazbu uvijek bilo lakše utisnuti stvari koje nam smetaju, koje nam se ne sviđaju i koje nas muče, nego podijeliti stvari koje nas usrećuju. A Nola ih dijeli i to čini na način koji očito usrećuje i njih same – s osmijehom na licu.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari