Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Film

Recenzija: Nemilosrdan portret posrnule zvijezde („Helmut Berger, Actor“, A. Horvath)

17.09.2016. Dario DunatovFoto: facebook.com/artforuminternational

Split film festival voli pronaći mjesta u svom programu za uratke koji vraćaju u filmsku prošlost, pa se tu redovito nađu dokumentarne bilješke o starijim filmovima, pravcima, neeksponiranim ili zaboravljenim redateljima i glumcima, te drugim važnim filmskim i općenito društvenim pojavama. Nakon što su posjetioci lanjskog izdanja ovog festivala imali prilike pogledati film koji se prisjetio velikog Rainera Wernera Fassbindera, ove godine u fokusu, kao jedan od najzvučnijih imena, našao se dokumentarni uradak austrijskog autora Andreasa Horvatha koji portretira nekad slavnog austrijskog glumca Helmuta Bergera. Film nosi jednostavan i sugestivan naslov Helmut Berger, Actor.

Slava je potrošni materijal

Helmut Berger glumačku slavu stekao je igrajući u filmovima Luchina Viscontija, i ponekim većim ostvarenjima (Kum III) uz bok slavnim svjetskim glumcima, što mu je donijelo priličnu slavu, deblji bankovni račun i ulaznu kartu u zvjezdano društvo. Interesantne fizionomije i neobične ljepote, najzapaženiji je bio u filmovima La caduta degli dei i Ludwig. Kao kontrast glamuroznim sedamdesetima, kad je Berger bio na svom glumačkom vrhuncu, austrijski dokumentarist Horvath s ovim filmom servirao nam je pogled u Bergerovu sadašnjost. Helmut Berger danas živi na socijalnoj pomoći u trošnom i neurednom stanu, okružen praznim bocama piva, lijekovima, u borbi s depresijom i okružen filmskim posterima koji podsjećaju na stare dane.

Prvi dio filma paralelno servira Bergerovu priču iz njegovog kuta, ali i kuta njegove čistačice kojoj nerijetko treba pomoć da pospremi i očisti njegov stan. Ona u filmu stoji kao svjedok jednog pada držeći prizemljenu liniju priče za razliku od one koja izlazi iz Bergerove glave. Kasnije pratimo Bergera i Horvatha kako kreću na putovanje i kako se to putovanje pretvara u pakao.

Foto: facebook.com/SplitFilmFestival

Foto: facebook.com/SplitFilmFestival

Priča o zvjezdanom padu je univerzalna priča

Priča o palim zvijezdama stara je koliko i filmska industrija koja ih stvara. U tom smislu ništa u filmu tematski nije strano. Vrijeme u kojem živimo prepuno je raznih Helmuta Bergera, samo što se oni danas zovu recimo Charlie Sheen, a odlaske u klinike za odvikavanje uspješno pretvaraju u glamurozne izlete i medijske mamce. Univerzalna je to tema pada koja je samo sporedna u ovom uratku jer najveća snaga ovog filma leži upravo u nadilaženju granica i beskompromisnom prodiranju u suštinu glavnog lika. Teško se sjetiti ovako nemilosrdnog portreta jednog glumca, skidanja maske koja se gradila dugom karijerom i prepuštanja čitavog sebe objektivu kamere.

Mučan i nemilosrdan portret glumca

Helmut Berger, Actor tjeskoban je i mučan film, koliko gledateljima toliko i akterima u njemu. Berger je agresivan, narcisoidan i sklon naglim promjenama raspoloženja, ali ispod grube površine ranjiv je i depresivan. Unatoč svemu, teško je skrenuti pogled s ekrana jer voajerski crv živi u svima nama, pa je u određenoj mjeri uvijek intrigantna tuđa intima kakva god bila. Što pomaknutija, tim bolja.

Film se otvara i zatvara (nešto eksplicitnijom) scenom masturbacije glavnog lika. Na simboličkoj razini, to je izuzetno promišljeno postavljeno jer sugerira Bergerovu izgubljenost u stvarnosti, rastegnutu između rijetkih i kratkotrajnih zadovoljstava, te dugih praznina koje nastupaju nakon njih. Stojeći ogoljen ispred kamere kao da vapi za pažnjom i pomoći u onim rijetkim trenutcima kad skida sa sebe ciničnu i agresivnu masku, pokazujući osjetljivu i usamljenu stranu zbog koje su mu te maske potrebne. To je onaj drugi sloj glumca i glume koja je potrebna za svakodnevno preživljavanje. Svi su ljudi glumci, samo neki glume i na filmu.

Pred projekciju filma Helmut Berger, Actor u splitskom kinu Karaman moglo se sve skupa izbrojiti ne više od deset ljudi. Tako se učinilo da je prokletstvo zaborava koje je prekrilo nekad slavnog Helmuta Bergera, bacilo svoj trag i na ovaj film. Šteta je što više ljudi nije pogledalo ovaj intiman i tjeskoban glumački portret, jer je rijetkost da se stvari odvedu ovako daleko i snimi u ovoj mjeri autentičan i iskren striptiz duha i tijela, te ostavi dokument o jednom, u suštini univerzalnom, nesretnom biću.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 2.333 out of 5)

Komentari