novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – NIN ‘Hesitation Marks’: Sukob sa Reznorovom audiofilnom opsesijom

Vrijeme čitanja: 3 minute
Foto: facebook.com/ninofficial
Foto: facebook.com/ninofficial

Napokon, neki bi rekli i sa godinama zakašnjenja, izbačen je novi LP Nine Inch Nailsa, „Hesitation Marks“. To je, što se tiče fanova. Sa strane autora je vjerojatno drugačija priča. Naime, daleko je od istine da je Trent Reznor posljednjih pet godina bio pasivno smetalo zastarjelih playlista. On je, naime, između „The Slipa“ iz 2008-e i recentnog uratka izveo nekoliko glazbenih akrobacija koje dobro barem navesti, ne dovodeći pri tom u pitanje upućenost pravih NIN fanova kojima se unaprijed ispričavam na dosađivanju. Što, dakle, radi Trent posteriori 2008-e? Osim što je objavio „The Slip“ te osnovao indie label The Null Corporation, godinu nakon uslijedio kompletni score za Fincherov „The Social Network“ koji mu je u godini koja je uslijedila zaradio Zlatni Globus i Oskar za najbolju originalnu glazbu u full feature filmu. I 2011. daje još jedan score, ovaj put za „The Girl with the dragoon tatoo“. U međuvremenu se i oženio s Mariqueen Maandig, te stvorio projekt How to destroy angels i izbacio jedan koliko-toliko dobro prihvaćen LP iz ove godine. Osim niza kolaboracija sa drugim kantautorima i bendovima, 2012-e počinju i najave o radu na novom NIN materijalu koji je i sam vrlo kolaborativan. Novi NIN čine tako Adrian Below (King Crimson), Eric Avery (Jane’s Addiction), Josh Eustis (Telefon Tel Aviv), uz povratnike A. Cortinija i I. Rubina.

Opsjednut opsjednutim

Na prvo slušanje (i samo na prvo!), „Hesitation Marks“ ostavlja mlak dojam. To je ponajprije zato jer se u prvoj polovici albuma nalaze sva tri najavna singla. Trentu svakako priznajem da je dobro pogodio koje će pjesme golicati fanovsku i inu maštu kada je odaslao u svijet Came back haunted i Copy of A, a onda i iznenađujuće radijsku Everything koja sigurno neće naštetiti budućoj tiraži – prije no što mu je leaknuo cijeli album par dana do službenog outanja. Ta su tri singla ujedno i najmaštovitiji momenti albuma, zato je onaj drugi dio, iako konceptualno doveden do zamjetnih visina; pokušava nas povući negdje dublje, ali teško zadržava pažnju. S druge strane, Came back haunted čak je i doslovno opasan, ili bar tako kaže upozorenje prije video broja koji pak bez obzira na to vrijedi pogledati. Pripremite za to svoj najzbunjeniji izraz lica, nećete biti razočarani. Vidim situaciju u kojoj bi mogao priznati ovoj pjesmi toliko bitan status da je stavim između uspješnica poput Terrible Lie i Only, toliko je svakako zaslužila.

Korijenska elektronika Nine inch Nailsa koja na trenutke zvuči kao zlatno doba Kraftwerkovih loop mašina zamjetna je u početku gotovo svakog broja, makar je teško previdjeti doprinos Reznorovih all-time favorita, ambijenta ranog Depeche Modea, i eksperimentalnih reinvencija berlinskog Bowiea. Savršen je odraz tih utjecaja upravo plesna, ali i dalje mračna All time low. Od tih gitarskih gotovo funk dionica izmjenjuju se ovdje žanrovi koje gotovo valja i izmisliti pa reći da neke od pjesama neodoljivo, sa trncima u rukama zvuče kao nešto što bih prozvao horror cyberpunkom,a to ne bi trebalo biti ništa zabrinjavajuće, a niti autoru začuđujuće. Satellite je pak ispunjen trip-hop prizvucima koje je sa suprugom apsolvirao na „Welcome oblivion“ od How to destroy angels projekta. I would for you sa svojim teškim basevima i glasnim refrenom neodoljivo poziva na bilo koji od live nastupa Tension 2013 turneje, koja nas je ovaj put zaobišla. Bez nepotrebnih duljenja, već kod završnih InTwo i pomalo rasklimanog While I’m still here mogli biste shvatiti da ste opsjednuti, sve do idućeg, i idućeg slušanja.

Audiofili, s oprezom

Daleko od toga da će vas zabaciti u nove glazbene dimenzije, novi Nine Inch Nailsi su u totalu svega rečenog novim albumom logičan nastavak prijašnjih ostvarenja i ozbiljan konkurent da dolaze u playlistu odmah nakon remek-djela  „With Teeth“, za koji će se ipak morati još kojim albumom potruditi da nadjačaju. Album „Hesitation marks“ nije me razočarao, tako da se nadam da će i u rukama pravih fanova dobiti svoju dozu poštovanja, pogotovo uz činjenicu da ga je moguće naručiti kao Audiophile Mastered Version i potrošiti ostatak godišnjeg (ako ga je ostalo) na otkrivanje svega što se u tom masteru otkriti može.

Be social

Komentari