Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Glazba

Recenzija – “No Plan” (David Bowie): Svestranost glazbenog kameleona

31.01.2017. Vlatka SemenčićFoto: "No Plan" [cover]

EP “No Plan” objavljen je sedmog siječnja, dan uoči rođendana kojeg David Bowie na žalost nije dočekao. Riječ je o izdanju sa svega četiri pjesme, a koje su snimljene za mjuzikl Lazarus. Naslovna pjesma mjuzikla već se nalazi na albumu “Blackstar“, dok su ostale tri posljednje (za sada poznate) studijski zabilježene pjesme Bowieja.

Kao predložak samog mjuzikla poslužio je roman “The Man Who Fell To Earth” autora Waltera Tavisa, a glazbu i stihove napisao je sam Bowie. Glavni lik je Thomas Jerome Newton, čije se ime može naći u spotu za No Plan. Najavni je to singl ovog EP izdanja čiji su početni stihovi ‘If there’s no music here’. Dajući odmah do znanja kako je glazba njegov pokretač, Bowie glasom poput vapaja uz nježnu harmoniju izvodi pjesmu kataklizmičnog prizvuka.

Pjesma Lazarus svoj je vizualni identitet već dobila ranije, u režiji Johana Rencka. Spot koji je snimljen za izlaska “Blackstara” ostavio je vrlo dubok dojam. Naravno, kontekst koji je dobio samom smrću glazbenika nemjerljiv je. Prikaz čovjeka na bolničkom krevetu obogaćen s toliko simbolizma zapravo je prigodan i za samo gledanje, poput nekog performansa. Stihovima ‘dropped my cell phone down below’ dodaje još jednu dimenziju, onu suvremenog invaliditeta. Iako bespomoćan, miran je i čeka slobodu.

Killing A Little Time vrlo je teatralna pjesma. Tematski obilježena bijesom, ljutnjom i tjeskobom za glazbenu pozadinu ima svu silu instrumenata i zahtjevan aranžman. Na trenutke čvrst, a na trenutke „labav“ vokal samog Bowieja kontrira glazbi. Bori se svojim glasom protiv glasne i čvrste glazbene sekcije te na taj način dodaje još drame u ionako napetu pjesmu. I to sve, naravno, na vrhunski način.

When I Met You podsjeća na neka ranija njegova ostvarenja. Nostalgija se javlja slušajući ju, iako je sasvim originalna. Najpjevnija je od svih na ovom EP izdanju, no ima i ona svoje iznenađenje. Pri kraju pjesme postoji psihodeličan dio koji za cilj ima zbuniti i dezorijentirati, apsolutno prateći stihove ‘when I met you I was the walking dead/ I was kicked in the head’ između kojih se probijaju drugi ‘she stole your heart/ she tore you down’.

EP kao poklon

Ovaj EP je zapravo, uz poklon fanovima, još jedno odavanje počasti velikom glazbeniku. A da nije samo glazbena već i nacionalna ikona potvrda je i kroz činjenicu da Britanska Kraljevska pošta izdaje deset poštanskih markica koje će krasiti lik i djelo Davida Bowieja. Njih šest će prikazivati naslovnice albuma “Hunky Dory”, “Alladin Sane”, “Heroes”, “Let’s Dance”, “Earthling” te posljednjeg “Blackstar”. Na preostale četiri bit će ovjekovječene fotografije s četiri koncerta.

Čini se da je David Bowie zapravo mogao što god je poželio. Čega god se primio to je bilo dobro. Možda ćemo u budućnosti biti počašćeni s još ponekim djelom njegova genija.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari