Istaknuto
01.12.2016.

Cijela naša povijest satkana je na slučajnosti i poticajima vremena u kojem smo se našli. Bez ikakvog problema mogu zamisliti situaciju u kojem nas je umjesto rock manije prije 40 ili 30 godina pokosila neka druga „zarazna bolest“.

28.11.2016.

Izložba se dokazala kao kompleksan narativ jer je od izrazite kulturne važnosti za povijest kazališta, glazbe, kostimografije i baleta. Otvorenjem ove izložbe MUO se ucrtao na umjetničku kartu svijeta kao prvak u cjelokupnoj prezentaciji Orašara, remek-djela klasičnog baleta.

Glazba

Recenzija – “Nobody But Me” (Michael Bublé): Neodlučan, ali uvijek nasmijan majstor obrada

13.11.2016. Elena JapundžićFoto: "Nobody But Me" [Cover]

Michael Bublé je kanadski Frank Sinatra koji se smije i pjeva u isto vrijeme. Posebno vesele njegove autorske pjesme koje podižu raspoloženje i bez iznimke pričaju o ljubavima sa sretnim ishodima. Tako da je činjenica da je njegov deveti studijski album s tri autorske pjesme i obradama dobrih starih klasika, „Nobody But Me“ ugledao svjetlo dana u ovo predbožićno vrijeme poseban razlog za uzbuđenje.

Hladan tuš

Pripremi se čovjek za sunčanu, romantičnu zimu s vrućom čokoladom i keksima. Pravo američki. Kad ono, hladan tuš. Prva pjesma na albumu I Believe In You zvuči kao generički, lažno pozitivni, motivirajući video za mršavljenje i preuzimanje kontrole nad vlastitim životom. Nije loše, ali nije ni dobro. Pogotovo dok držite keks umočen u vruću čokoladu i želite smireno slušati o ljubavi i zamišljati kako se događa upravo vama. Problem je prve pjesme što podcjenjuje slušatelja, na tragu trenutnih hitova koji pričaju isključivo o petku navečer. Međutim, ako uzmete u obzir da Michael ne misli ništa loše i da nije on kriv što je uronjen u trenutnu kulturu, oprostite mu i nadate se najboljem.

I najbolje uslijedi. My Kind Of Girl vraća vjeru u spašeni keks. Nasmiješeni glas je tu, zvuk prošlih vremena je prisutan i sve je opet dobro u svijetu. Čak i nositeljica albuma Nobody But Me ne može pokvariti raspoloženje magičnog glasa, dok se ne dogodi neshvatljivo. Usred ove vesele pjesme zabavnog ritma i klavira u pozadini Black Thought (član hip hop benda The Roots) počne repati. Čovjek malo ostane zabezeknut, bez teksta, i s laganom neugodom kao kad tata priča vic pred tvojim prijateljima. Ali ovom tati je vic uspio. Jednostavno si ne možete pomoći. Počnete se smijati sami sebi, keksima, Michaelu Bubléu, svojim suludim očekivanjima i veselje je tu, a sa sljedećom pjesmom On An Evening In Roma (Sotter Celo De Roma) postane jasno da je Michael jedan neodlučan, eklektični veseljak koji je nakanio napraviti isto tako neodlučan album.

Malo Božić, malo Karibi

Nakon početnog šoka, ostatak albuma je očekivano pozitivan, veseo i zabavan. Autorska Today Is Yesterday’s Tomorrow je vrlo dobra i na tragu fantastičnog klasika Everything, a duet s Meghan Trainor na Someday je smjer u kojem je album trebao ići i predstavlja upravo savršenu kombinaciju stare i dobro poznate Bubléove kvalitete s novim i svježim razvojem. Obrada The Very Thought Of You je pustila suzu, a posljednja God Only Knows me zacementirala za stol i nisam se mogla kretati od emocije koja me obuzela. Fantastična obrada.

Kada se sve zbroji i oduzme „Nobody But Me“ je album izvanrednih obrada s dvije uspjele nove pjesme. Osjećaj je to veselja, sreće i smijeha. Doduše, malo vas vodi u toplu božićnu kolibu, a malo na Karibe, ali što je tu je. Možda bi bilo bolje da Michael Bublé ubuduće izdaje albume odvojeno, jedan s obradama a jedan s novim pjesmama.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 3.500 out of 5)

Komentari