Istaknuto
14.12.2017.

"Star Wars: The Last Jedi" osma je epizoda iz najpopularnije svemirske sage o obitelji Skywalker, ali sve više i nekim novim likovima koji pokušavaju donijeti ravnotežu sili.

06.12.2017.

Ganz novi i Dance_Inn festival udružuju snage u fokusu na suvremenu izvedbenu umjetnost i live art. Festival će donijeti dvije premijeri, nekoliko radionica, tribina i rezidencija, a uoči festivala u Zagrebu gostuje Matthias Lilienthal, producent, kustos i ravnatelj Munchner Kammerspiele.

Knjige

Recenzija – “Noćne igre” (Dagerman, S.): Primjer vrhunskog pripovijedanja

02.07.2017. Saša LovrićFoto: Disput.hr

Stieg Dagerman (1923-1954) švedski je pisac i novinar koji je ostavio značajan trag u europskoj književnosti 20. stoljeća. Vjerojatno je najpoznatiji po romanu Tko se jednom opeče, a objavio je, za svog kratkog života, četiri romana te brojne pripovijetke, reportaže i stihove. Prošle je godine, u izdanju Disputa, objavljen prijevod njegove zbirke priča Noćne igre. Zbirku je sa švedskog prevela Željka Černok.

Pripovjedačke bravure

Likovi Dagermanovih priča precizno su oblikovani vještom fokalizacijom koja nam otkriva njihov unutrašnji svijet, osjećaje i misli. To je vjerojatno najuočljivije u priči Muškarci s karakterom gdje na putu do pomalo ironičnog, ali donekle i mračnog završetka, pripovjedač otkriva ljubavni trokut ispunjen sumnjom, strahom, nesigurnošću, sramom, bijesom i ponosom pomičući točku fokalizacije u jednoj gotovo rašomonskoj maniri. Ipak, razlika u odnosu na Kurosawin postupak jest u tome što ovdje priča ne varira, čitatelj zna istinu, iako se ona otkriva tek na polovici priče, ali svaka točka fokalizacije otkriva po jedan aspekt priče, odnosno otkriva nam jedan dio psihe nekoga od likova stvarajući u konačnici cjelovitu sliku pripovjednog kolopleta ljubomore i prevare.

Sižejne su bravure ključno obilježje priče Ubiti dijete u kojoj već na samom početku saznajemo što će se dogoditi, ali to ne umanjuje efektnost i napetost, nego baš naprotiv, povećava napetost iščekivanjem nagoviještenog događaja. Sâm događaj je važan jer određuje tijek i poantu djela, ali prava se bit, kao i u ostalim Dagermanovim pričama, krije u samoj psihi likova, u njihovom doživljaju događaja, a u ovom slučaju i u snažnoj kontrastnoj promjeni koju jedan događaj može donijeti. Ovom je pričom čitatelj postavljen pred svršen čin te saznaje kako je to znati, a ne moći ništa promijeniti. Upravo je ova priča u predgovoru istaknuta kao najpoznatija Dagermanova priča, ona koju znaju svi Šveđani, čak i oni koji nisu pasionirani čitatelji.

Još pripovjedačkih bravura

Priča Susnježica izvrstan je primjer mračnosti koja se često, možda i stereotipno, pripisuje skandinavskim autorima. Ono što je zaista mračno, čak i jezivo u ovoj priči je ono što ostaje neizrečeno. Dagerman, koristeći lik dječaka Alvara kao fokalizator, ograničava spoznajni aspekt pripovijedanog, a mogući zaključci prepušteni su čitatelju. Ono zaista strašno nije eksplicirano, pa za to nema ni dokaza. Sve što preostaje jest jeziva slutnja koja proizlazi iz poetski impliciranog.

Sličnu suptilnost pripovijedanja, ali uz ponešto naglašeniju poetizaciju, možemo primijetiti i u priči Bakina kuća. Kao i u pričama Susnježica i Noćne igre, fokalizator je priče Bakina kuća dječak, a njegova dječja mašta određuje spoznajnu komponentu djela, pa je kadšto teško razlikovati što je igra, a što stvarnost. Takav postupak stavlja čitatelja u rascijepljenu poziciju između zbilje i iluzije te čini priču intrigantnijom.

 Psihološko portretiranje

Kao što se iz dosadašnjeg teksta već moglo naslutiti, Dagerman raznim pripovjedačkim postupcima nastoji zaintrigirati čitatelja i tako na neki način potaknuti aktivno čitanje. Takvi postupci zahtijevaju dobro poznavanje ljudske psihe, a Dagerman to izvrsno pokazuje i u karakterizaciji likova. Sjajan je primjer naslovna priča, Noćne igre. Priča je to o dječaku Åkeu koji poseže za igrom kao svojevrsnim defanzivnim sredstvom. Njegove igre omogućavaju mu da promijeni, makar u mašti, svijet koji nije dobar i suoči se s očevim alkoholizmom. Gostionica je u tim igrama locus horridus, ali Åke u svojim noćnim igrama s lakoćom zamišlja da odlazi tamo i dovodi oca kući. Tako čini ono što mu je danju mnogo teže.

Bon soir je priča u kojoj su izvrsno dočarani mladenački prkos, ljubomora i požuda. Bešćutnici prikazuju odnos prijateljstva i egozima, Otvori vrata, Rickarde! priča je o doslovnom i emocionalnom zatvaranju, pa tako balansira između doslovne i metaforičke razine. Sve su ove priče, kao i one ranije spomenute, lišene suvišne patetike i jeftinih poza i upravo zato djeluju uvjerljivo. Likovi djeluju prirodno, a njihove su motivacije konstantno prisutne.

Kratak zaključak

Dagerman ovom zbirkom pokazuje impresivno pripovjedačko vještinu gdje uočljivim, ali ipak spontanim pripovjedačkim tehnikama oživljava likove, a samo pripovijedanje pritom djeluje fluidno i ni na trenutak zamorno. Likovi su njegovih priča obični ljudi, ali živo dočarani i poetskim umijećem ogoljeni. Ljudi su to skloni maštanju i samozavaravanju, obilježeni unutrašnjim previranjima i sumnjama, ali upravo ih te karakteristike čine čovječnima i čitatelju intrigantima jer Dagerman ne samo da pokazuje pripovjedačku umješnost, nego i izvrsno poznavanje ljudske psihe. Posežući za dubinama ljudskosti, iznjedrio je uvjerljiv i čitak prozni niz. Priče su prožete i sporadičnim duhovitim točkama koje pojačavaju emocionalnu dinamiku čitanja, a tekst čine čitkijim. Noćne igre su kratka, ali pripovjedno impresivna zbirka koja bi trebala biti obvezna lektira svakog ljubitelja kraćih proznih formi.

Što misliš o ovoj knjizi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 4.250 out of 5)

Komentari