Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Film

Recenzija: Nogomet kao zavjesa koja prekriva skandale i korupciju (“Planet Fifa”, J.L.Perez)

09.03.2016. Filip KušterFoto: facebook.com/fifa

Kao dugogodišnji ljubitelj sporta uvijek sam se pitao što vodećim svjetskim sportskim organizacijama znači nogomet. Nakon HRT-ovog prikazivanja dokumentarnog filma Planet FIFA koji nas uvodi u povijest, sadašnjost i budućnost krovne nogometne organizacije sve više sam siguran da znam odgovor na to pitanje. Uostalom, bio sam posve siguran u neke stvari i prije samog gledanja, ali razinu korupcije, malverzacija i količine novca koja je prošla kroz mnoge ruke, mislim da je malotko mogao zamisliti. Kroz dokumentarac izmjenjuju se bivši članovi FIFA-e, sportski novinari, odvjetnici i obični ljubitelji nogometa koji pričaju priču o tome što je nogomet bio, a što je danas, u 2016. godini, postao. Ako možete shvatiti da je kroz godine integracije u društvo, nogomet postao u mnogim zemljama i dio kulture, vrlo brzo ćete biti uvjereni da je ta kultura uvelike zagađena, opasna i što je najgore, ne vidi se pomak na bolje. Iako je „Planet FIFA“ prikazao i dokazao sve sumnje koje su se oduvijek vezale uz organizaciju, sigurno se možete zapitati – ako se tako nešto događa na globalnoj razini, što onda tek možemo reći za naše, lokalne, prilike? O tome ću nešto kasnije, a sada se upoznajmo sa internacionalnom nogometnom organizacijom, kojoj bi moto mogao biti „naša stvar“.

Početkom 20. stoljeća, točnije 1904. godine u Parizu, osnovna je FIFA – malena i neprofitna organizacija koja će brinuti za nogomet i organizirati prvenstva na kojem će se natjecati najbolje reprezentacije svijeta. Iako nije bio prvi predsjednik FIFA-e, kao prvi najvažniji, nameće se Jules Rimet, Francuz koji je imao ambiciju napraviti nogomet globalnim fenomenom te pozvati što više država da se učlane i sudjeluju u njezinom radu. Njegov rad doveo je i do organizacije prvog svjetskog prvenstva u Urugvaju 1930. godine. Nakon organizacije takve manifestacije ugled FIFA-e raste, a glavno sjedište postaje grad Zürich, koji je odabran kao strateška pozicija zbog stabilne valute, prihoda i financijskih suradnji. Rimet je sredinom stoljeća odustao od predsjedanja jer se zbog rata razočarao u nogomet – mislio je da sam sport može nadvladati probleme koje su započele fašistička Italija i nacistička Njemačka.

Foto: facebook.com/fifa

Foto: facebook.com/fifa

Nakon dugih i teških ratnih godina, FIFA se promovirala kao sve važniji i veći faktor u društvu. Nogomet se širio na sve strane, razvoj televizije doprinio je većoj zaradi, sponzorstvima, imidžu i reklami. Tada na scenu dolazi Brazilac Joao Havelange – predsjednik FIFA-e u razdoblju od 1974. do 1998. Da, dobro ste pročitali, 24 godine u kojima se nogomet razvio u multinacionalan milijunski posao, u kojem su Coca-Cola i Adidas postali glavni sponzori (davali su preko 10 milijuna dolara godišnje), a sve se u FIFA-i temeljilo na osobnim odnosima – nije bilo potpisivanja ugovora i pravnih spisa, već su se svi dogovori potvrđivali stiskanjem ruke. Ako vam to budi asocijaciju na neku drugu organizaciju i djelovanje to je sasvim u redu jer su odnosi i hijerarhija u tome potpuno identični. U tim godinama događa se monopol nad televizijskim prijenosima, namještaju se natječaji, cifre se vrte u milijardama eura, a Havelange u džep (dokazano) sprema desetke milijuna eura. Sav se novac skriva na fiktivnim računima u egzotičnim zemljama, a tijekom devedesetih dolazi do promjene na vrhu. Nasljednik Sepp Blatter, strpljivo čeka odlazak osamdesetogodišnjeg Brazilca, a pošto u FIFA-i sve ide prema dogovoru, već je otprije odlučeno da je Blatter budući predsjednik. Švicarac je znao sve o „prljavim poslovima“ koji su se osamdesetih provlačili kroz organizaciju i kao čuvar tajni bio je savršen izbor. Tijekom 1998. godine Blatter postaje predsjednikom FIFA-e i to ponajviše zahvaljujući glasovima iz afričkih država na koje je izvršen određen utjecaj – milijunskim ciframa u dolarima i francima.

U to vrijeme na scenu izlazi i bivši proslavljeni francuski reprezentativac Michel Platini koji dobiva fiktivno radno mjesto u FIFA-i i ključan je za buduće Blatterove pobjede na izborima. U 21. stoljeću FIFA podiže cijene TV prava (1.6 milijardi franaka!), novac se izdaje izravno nacionalnim savezima, Blatter se promovira diljem svijeta – daje se novac za kampove, stadione, razno razne poticajne programe za razvitak nogometa. Kamerun, jedna od najboljih afričkih nogometnih reprezentacija, dobiva 20 milijuna dolara za izgradnju nogometnog sjedišta i kampova, a do danas nije izgrađeno ništa. Korupcija je dokazana, novac koji stiže iz FIFA-e se ne provjerava, u svemu se nalaze osobni interesi, a FIFA se od svega ograđuje.

Foto: facebook.com/fifa

Foto: facebook.com/fifa

Organizacije svjetskih prvenstava od 1998. do danas su također pod velikom sumnjom. FIFA želi za vrijeme prvenstava slobodan protok novca, vize za sve sudionike, slobodan uvoz robe te oslobađanje od poreznih nameta. Sve se to odnosi na ustavni poredak država koje organiziraju prvenstva jer to izravno dokida pravne temelje istih. Južnoafrička Republika kupila je organizaciju SP-a 2010. godine za 10 milijuna dolara, a isto se sumnja i za Njemačku 2006. Sepp Blatter u međuvremenu na sve to žmiri, a u slučaju da je znao, onda je kriv, a ako nije znao, onda je obična marioneta koja treba dati ostavku. Ipak, do ostavke ne dolazi, a farsa se nastavlja. Najveća pogreška moćnika u vrhu FIFA-e bila je dodjeljivanje svjetskog prvenstva 2022. Kataru – tada su i najveći branitelji organizacije shvatili da je korupcija pobijedila, da se poslovi ne vode transparentno, a da je katarskih 250 milijuna dolara učinilo svoje. Čak je i John Oliver prokomentirao tu situaciju u svojoj late night emisiji Last Week Tonight.

Katar je po svim izvješćima po pitanju infrastrukture, ljudskih prava i klime dobio najnižu moguću ocjenu, ali Blattera to nije spriječilo da im dodijeli organizaciju prvenstva. U tom trenutku u priču se upliće FBI. Vlasti SAD-a su na neki način otvorile Pandorine kutiju jer su se odlučile obračunati s korumpiranima u svojim redovima (Chuck Blazer) i pomoću nađenih nepravilnosti na području neplaćanja poreza državi, proširile istragu na cijelu FIFA-u. Ovo je ujedno bila i osveta SAD-a zbog nedobivanja SP-a 2022. Blattera se optužuje za mnogobrojne malverzacije i pronevjere novca, a sve eskalira u svibnju 2015. godine kada je uhićeno preko pedesetak FIFA-inih činovnika koji su zloupotrijebili položaj. Kada bi se zbrojili svi grijesi organizacije koja „voli“ nogomet, ukupna šteta bila bi veća od dvadeset milijardi eura. I to samo za vrijeme Blatterove vladavine (1998. – 2015.). Naravno, kako glava ne otpada sama, Blatter je za sobom povukao vjernog suradnika i dotadašnjeg predsjednika UEFA-e Michela Platinija. Svjetski nogomet ostao je obezglavljen, više se nikome nije moglo vjerovati i trebalo se ići u nove izbore. A novi izbori donijeli su ljude koji su cijelo vrijeme u tome sudjelovali, o svemu tome šutjeli i držali oči širom zatvorene.

Foto: facebook.com/fifa

Foto: facebook.com/fifa

Ovo je priča ukratko ispričana. I takvih priča sigurno ima na mnogim drugim područjima ljudskog djelovanja. U samoj srži ljudi žele što više novca i što veću moć. Nogomet, iako predstavljen kao zabava za narod, odavno to nije. Postao je leglom kriminala i samim ulaskom u neku nogometnu organizaciju oko koje se vrte velike pare, ulazak je u kriminalno društvo. Povucimo paralelu s hrvatskim prilikama, tek toliko da budemo svjesni i pobijemo moguće skeptike oko čistoće hrvatskog nogometa. Da predsjednik HNS-a Vlatko Marković nije obolio i gotovo onakav, bolestan, umro na predsjedničkoj fotelji, pitanje je kada bi došlo do ”izbora” za novog predsjednika, nakon kojih je to postao Davor Šuker. Izbori su namjerno stavljeni pod navodnike jer vrlo je jasno da tu nije bilo nikakvog izbora – propadanjem Šukerovih (preskupih) akademija za mlade nogometaše, Davor je odlučio ući u hrvatski nogomet i već par godina prije nego što je postao predsjednikom, on je sigurno znao da će to postati ako bude beskompromisno stao uz Mamića, Vrbanovića i Cvrka.

Šuker je to učinio na najbolji način, jer je većinu vremena proveo šuteći ili ponavljajući ono što vrh nalaže, a drugu većinu vremena pohvatao je, kako on sam kaže, „cake“ pomoću kojih će voditi hrvatski nogomet, odnosno samo hrvatsku reprezentaciju, jer u hrvatskoj nogometnoj ligi ipak nema toliko profita.Isto tako, HNS se zalaže za izbacivanje politike iz nogometa i sporta općenito, a nije niti najmanji problem kada su članovi Izvršnog odbora HNS-a, koji se sastoji od 17 ljudi, njih 11 članovi najhrvatskije stranke u Hrvata. Isto tako, nije niti najmanji problem kada je dopredsjednik HNS-a, Zdravko Mamić čest posjetitelj godišnjih skupština najveće oporbene stranke u Hrvatskoj. Nema problema kada se preko veze nabavljaju dosjei građana, kada se sukobljava sa zaštitarima, policijom i nogometnim dužnosnicima, kada se vrijeđaju novinari, kada se rukama guti UEFA-inog delegata. Ponavljam, nije problem kada je Zdravko Mamić, sa svojim bratom Zoranom (trenerom GNK Dinama), pozvan na inauguraciju hrvatske predsjednice i sjedi odmah do najvećih političkih državnika Poljske, Češke, Slovačke…

Foto: facebook.com/fifa

Foto: facebook.com/fifa

Treba shvatiti da se ovdje ne radi o nogometu, jer nogomet na terenu ne može biti primaran u ovakvoj situaciji. Svjetski i hrvatski nogomet zajedno su u velikim problemima. Ovdje se radi i o društvu koje je dozvolilo da nogomet postane igračka par ljudi, a sportski dužnosnici su pomoću političkog zaleđa sve to legalno uklopili u zakonske okvire. Ne može opravdanje za povik „Za dom spremni“ biti opera, isto tako ni opravdanje za borbu protiv HNS-a ne može biti crtanje svastike. Ali što ako je svastika na poljudskom stadionu, prije otprilike godinu dana, pokazala ono što svaki normalni i razboriti čovjek misli o Savezu, FIFA-i i UEFA-i, a to je izjednačavanje navedenih s fašističkom tvorevinom? Nogomet se danas ne igra na terenu već iza kulisa.

Znam, mnogi će to teško prihvatiti, ali kako drugačije razmišljati nakon postupaka globalne i lokalne nogometne organizacije koji su, u najmanju ruku, totalitaristički?

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari