Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Film

Recenzija – Pepeljuga: Novo ruho pasivne ljepotice

27.03.2015. Edi Ćelić
facebook.com/Cinderella

facebook.com/Cinderella

Bila jednom jedna psihološki opravdana Pepeljuga. U klasičnom stilu braće Grimm, posljednje filmsko ostvarenje tvornice Disney prepravlja fabulativnu i karakternu plošnost originalnog književnog predloška. Ono nadograđuje radnju smislenom kauzalnošću, te kroz pridodanu uzročnost postupaka vrši preinaku likova iz jednolično obojenih arhetipova u nešto više iznijansirana lica. Kenneth Branagh, ovog puta redatelj, u formi blockbustera nudi rafiniranu inačicu poznate bajke u kojoj je hotimični izvanjski sklad refleksija stabilne i donekle originalne unutarnje strukture.

Od prve zapisane (1634) do trenutno aktualne filmske verzije (2015), Pepeljuga je doživjela mnogobrojne adaptacije, različito sretnih ishoda, kako za film tako i za kazalište. No, bez obzira na stupnjeve njihove različitosti siže priče gotovo uvijek čine identični elementi izvornika: smrt supruge i majke, ponovna ženidba udovca, dominacija maćehe i njenih kćeri nad pokćerkom, proglas o balu, pomoć dobre vile, upozorenje o prolaznosti čarolije, ples,  zaljubljivanje princa i ”nepoznate kraljevne”, ponoć, bijeg, cipelica, otkrivanje identiteta i zasluženo sretan završetak. Zadržavajući sukus prauzora ovo se viđenje Pepeljuge temelji na pohvalno čistim dramaturškim intervencijama koje unose red u tradicionalno prihvatljiv kaos bajke kao žanra, gdje zašto i kako nisu uvijek nužno obrazloženi. Izražena je i međuzavisnost noviteta i Diznijeve animirane verzije (1950) s bitnom smjenom sila koje upravljaju sudbinama protagonista. Naime, pasivni princ i Pepeljuga postaju aktivni Kit (Richard Madden) i Ella (Lily James), dok visokofrekventni animirani miševi prestaju biti dominantni nositelji radnje, te se opravdano premeću u ljupke CGI pomoćnike.

Iako nabijene teškom fantastikom, bajke su oduvijek sadržavale stanovitu mjeru uvjerljivosti. Jasno naglašene pouke sretnih završetaka namjerno ciljaju na moral čitatelja, pokušavajući ga naivno podučiti kako u životu uvijek treba biti dobar i nikad zao. Vjerojatno najdragocjenije nasljeđe nove Pepeljuge je izmjena slike o monokromnosti ljudskog karaktera. S obzirom na to da su bajke prvenstveno namijenjene djeci, raspisivanjem likova i događaja (scenarij Chris Weitz) u kojima se mijenja percepcija lica kao isključivo valjanih i nevaljanih, bitno utječe i na odgoj publike. Ovaj hvalevrijedan postupak približene realnosti bitan je pomak u adaptaciji bajki za film, koji unutar fantastične konstrukcije nudi minuciozniji prikaz stvarnosti.

No, unatoč značajnim dramaturškim intervencijama, Pepeljuga svejedno vidno odražava izraženo perfektan, gotovo površan svijet, u kojem su i najneugledniji pojedinci, te okruženja značajno estetizirani. Vizualni tim Pepeljuge uporište za takav pristup pronalazi u žanrovskim zadatostima, koje diktiraju lijepo i čarobno kao dominantne vrijednosti izmaštanog svemira. Naizgled proizvoljno kitnjast on je ipak duboko promišljen, te inspiriran umjetnošću, i to njenim različitim stilovima, uzimajući prvenstveno raskoš kao svoje bitno izražajno sredstvo. Jednom davno, umjesto jednog, objedinjuje više perioda i utjecaja, reflektirajući svoju specifičnost ponajviše u kostimu (Sandy Powell). Ova stilska heterogenost zapravo je izbalansirano slavlje baroka, rokokoa, secesije, pa čak i starog holivudskog glamura. Osim što su vizualno dojmljivi, kostimi ujedno podcrtavaju i proširuju osobine lica koja ih nose.

facebook.com/Cinderella

facebook.com/Cinderella

Uobičajeno je da u ostvarenjima ovakvih razmjera jedan od krucijalnih elemenata dobrog filma kaska za ostalima. U Pepeljugi se, ali samo prividno, radi o glumi. Agresivna estetika cjeline u drugi plan potiskuje suptilnost glumačke igre. Dovođenje čuvenih holivudskih imena (gotovo) uvijek garantira velik financijski uspjeh, ali ne nužno i njihova značajnija umjetnička dostignuća. Istina, uglavnom se takav nedostatak tolerira i pažljivo prekriva izvanjskim maskirnim sredstvima, ali zapanjujuća posvećenost radu pojedinaca filmske A produkcije, čak i ovakve spektakle čini pamtljivima i to ne samo po njihovoj naglašenoj estetici. Kada bi dobra vila najednom uklonila svu artificijelnost Pepeljuge u njezinoj bi suštini preživio glumac. Potpomognuta kvalitetom teksta, probrana glumačka ekipa ima sva potrebna sredstva za kreaciju. Oboje glavnih protagonista, James i Madden, stvaraju istovremeno mlade, ali i zrele pojedince čiji osnovni sukob leži u održavanju ravnoteže između dužnosti prema vlastitim roditeljima, te samima sebi. Pepeljuga prestaje biti neopravdano dobra, te se transformira u lice opipljive odlučnosti, optimizma i ranjivosti. Princ konačno dobiva osobnost, te se umjesto u samo poslušnog sina razvija u uistinu zavodljivog, iskreno zaljubljenog, te itekako sposobnog budućeg vladara. Helena Bonham Carter (Dobra Vila) se vjerojatno zasitila vječnog igranja vještica, a u svoju kratku pojavu osim očekivane dobroćudnosti upisuje i znatnu dozu igrane zbunjenosti i pouzdane britanske šmire. I dok spomenuti nadopunjuju pravila igre, Cate Blanchett (Lady Tremaine) njome u potpunosti vlada. Može li se uopće više govoriti o zloj pomajci nakon što je njezinim posredstvom stvoren svekoliko opravdan antagonist? Gradirajući izvedbu, fizički i emotivno, kronološki svjedočimo degradaciji postojane žene koja se zbog nestalne ljubavi novog muža pretvara u krutu, pretjerano strogu maćehu, iskaljujući vlastitu nesigurnost i bijes na Pepeljugi, otjelovljenju svih kvaliteta koje njezine kćeri ne posjeduju. Napretkom radnje Blanchett ulogu obogaćuje izvještačenim, stiliziranim kretnjama pokušavajući prekriti moralni raspad koji se odvija u unutrašnjosti. Tu je i Stellan Skarsgård (Nadvojvoda), te neprepoznatljivi Derek Jacobi (Kralj), koji nešto manje zastupljeni ipak pokazuju znatniju slojevitost od uobičajenog plemstva Pepeljuge. Imajući u svijesti iskonska obilježja bajke, Branagh namjerno potiskuje psihologiju, a samim time i glumački doprinos, u drugi plan, dok fantastičnost očaravajućeg izvanjskog sadržaja premeće u prvi.

facebook.com/Cinderella

facebook.com/Cinderella

Istina je kako Pepeljuga nema značajniji emotivni naboj i nepredvidivost radnje, ali takve bi priče i trebale uljuljati gledatelja u neponištivu bajkovitost vlastitog sadržaja, te održati naivnost vjerovanja u sretan kraj. Branagh u svojoj verziji zadržava zadatosti bazične strukture, proširujući je razumijevanjem za sva lica, čija motivacija sadrži dublji moral od pojednostavljenog dvobojnog dualizma. Klasično prepričana, vizualno upečatljiva Pepeljuga nudi jedinstvenu fabulu opravdanu s pozicije svakog lika promovirajući više dijalog i spremnost na praštanje, negoli tipičnu ljudsku jednostranost.

(Visited 448 times, 1 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(7 votes, average: 3.143 out of 5)

Komentari