Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Glazba

Recenzija – Poliça ‘Shulamith’: Feminističke tendencije synthpop radikalizma

21.11.2013. Dario Vuger
Foto: facebook.com/thisispolica

Foto: facebook.com/thisispolica

Prije nešto manje od mjesec dana ponuđen je glazbenoj publici svježi synthpop uradak američkog kolaborativnog benda Poliça. Od preliminarnih napomena bitno je istaknuti neke momente iz biografije benda. Naime, kao Poliça Ryan Olson i Channy Leaneagh, uz ostatak live benda izbacili su na Valentinovo prošle godine album „Give You the Ghost“ koji im je priuštio odlične kritike. Prije 2012. Olson i Leaneagh sudjelovali su u osnivanju bend-projekta Gayngs koji je izbacio za sada jedan album. Bend ima oko dvadeset i pet članova od kojih su poznatiji Justin Vernon, osnivač Bon Ivera, ali i članovi stvarno iznimnih indie bendova poput The Rosebuds, Megafun i Solid Gold. Poliça je, osim njihovih synthpop studijskih tendencija, bend s vrlo dinamičnim live nastupom s pjevačicom Leaneagh, basistom Chrisom Bierdenom, te dva bubnjara. Ti nastupi do sada nisu našli put do naših prostora, ali se zato tome toplo nadamo u skoroj hladnoj budućnosti, ili bar na nekom od ljetnih festivala. Novi album „Shualmith“ nazvan je kao tribute kanadskoj radikalnoj feministkinji Shulamith Firestone, a najavljen je singlom Tiff. On će se pokazati kao svojevrsna okosnica albuma te kao izvrsno pogođena kolaboracija s već spomenutim Justinom Vernonom koji se svojevremeno nije libio reći kako je Poliça najbolji bend koji je ikad čuo.

Osim potkožnog feminizma koji je više inspiracija nego implikacija ovog albuma, „Shulamith“ je tekstualno zadržao prevladavajuće ljubavne preokupacije, ali i mnoštvo zanimljivih filozofskih aforističkih ekskursa. Pogotovo je to čitko i slušljivo u Very Cruel kada nam Leaneagah pojašnjava „If you love all men, you’ll be left with none“. Prema kraju albuma priča se ipak komplicira. Tekstovi ovdje ozbiljan naglasak stavljaju na osoban narativan element pričanja kojim se Leaneagah zaista bliži opjevavanju nekih specifičnih odnosa s Drugim. To je pak pogotovo osjetljivo u I need $.

Mnoštvo naelektriziranih klimaksa

Vokalno-instrumentalna strana priče također nosi svoje specifičnosti, uspone i padove. Chain my name u svakom je slučaju iznimno uspješan broj, odlično pogođen početak albuma. On je kao drugi singl albuma ponajviše pomogao isplivavanju benda iz bespuća nerangiranih singlova te pomogao samom albumu da za razliku od prvog, „Give you the ghost“, debitira, tj. ozbiljno konkurira na relevantnim top listama. Prvo što se zamjećuje je predominacija bass dionica, što će biti boljka svih pjesama albuma. Prilično brza i dinamična pjesma, sa punchy loopiranom klavijaturom poziva na neka neodređena gibanja već od prvih sekundi albuma. Smug je zato vrlo suptilniji broj, kao i Vegas, tamniji, s naelektriziranim klavijaturama koje negdje u dubini pozivaju na neke momente iz klimaksa Bowieve Ashes to Ashes, ali vjerojatno su za oblikovanje elektroničkog elementa albuma daleko više zaslužni suvremenici  nego ovaj klasik.

Iznenađujuće, u narednim pjesmama nema mnogo instrumentalnih inovacija već radikalno ispitivanje mogućnosti nekolicine instrumenata, odnosno efekata koje su odlučili uključiti u produkciju ovog cijelog koncepta. Mnoštvo je ovdje disonantnih tonova i instrumentalnih klimaksa nagurano u svaku pjesmu koja postiže vrlo tamne, ali i pokrenute atmosfere. Very cruel posebno odskače svojim trip-hop tendencijama, a Torre se može pohvaliti i gotovo hip-hop vokalnim dionicama. Poslije Tiff dolazi brza Spilling Lines, a onda i već spomenuta I need $ i ostale tekstualno bogate pjesme koje zatvaraju album u jednu izvanredno slušljivu cjelinu.

Posebne pohvale možemo odaslati inovativnoj vokalistici Channy Leaneagah (inače iz Roma di Luna) čiji glas uzburkan efektima auto-tunea zvuči kao (vrlo uspješna) kombinacija Bjork i We fell to earth, ispunjeno nečim osobitim i posve osobnim. To je ujedno i pohvala cijelom albumu kojem jedino ona uspijeva dati onaj dodatni šarm koji kritika zna cijeniti. Tu je i vrlo ambiciozan bubanj kao poziv na live nastup, i uglavnom sve ostalo što nas ostavlja u želji da što prije čujemo još više od ovog benda – zaigranog i ujedno ozbiljnog kombiniranja alternativnog rocka i synthpopa.

Komentari