Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Glazba

Recenzija – “Poslednji album” (S.A.R.S.): Bez panike, bit će njih još tu

21.07.2016. Ivan KošarFoto: facebook.com/sarsbend

Priznajem, nasjeo sam na foru. Ali to im je i bila namjera. Zašto bi bend koji žari i pali našim prostorima odjednom ugasio taj plamen? Bend koji godišnje odradi stotinjak koncerata i ima šest uspješnih albuma. U deset godina skupili su popriličan broj hitova i imaju vojsku obožavatelja. Nema logike. Zato mi na prvu nije bilo jasno. “Poslednji album” samo je simboličan naziv kraja jedne ere i početka nove. Kaže frontmen Kovačević da je format albuma i CD-a zastario te da će ubuduće prodavati samo singlice u digitalnom izdanju. A ustvari zašto i ne? Glazba kao takva u konstantnom je procesu evolucije. Kako glazbenik traži novi zvuk, tako traži i kreativnost u smislu marketinga i privlačenja novih ušiju koji će ga slušati. Istina je da se u današnje doba digitalizacije i YouTube-a sve manje tiskaju CD-i te sve odlazi na .mp3 ili .wav format. CD doživljava sudbinu koju ima vinil, možda će, kako ima kolekcionara vinila i kazeta, u budućnosti biti kolekcionara CD-a.

Odluka S.A.R.S.-a da ubuduće ne izdaje albume, već samo singlove možda bi mogla biti dobra odluka. Uostalom, bolje se fokusirati na kvalitetu nego kvantitetu. Ni “Perspektiva”, “Ikone pop kulture” i “Kuća časti” nisu u opipljivom izdanju. Do sada je jako rijedak broj albuma koji su u cijelosti u mojoj privatnoj fonoteci. Znam da to rade i drugi, ostave samo pjesme koje im odgovaraju. Upravo iz toga dolazi njihova odluka.

Navikao sam čut ska utjecaj u njihovoj glazbi, ali na novom albumu kao da se malo izgubio. Ipak je to provjeren recept na našim prostorima koji vješto koriste bendovi poput Dubioze, Kawasaki 3P-a, Postolara i ostalih koji žele u taj koš. Malo su više nagnuli na pop rock, ali nisu svoje korijene zaboravili. Narodni melos sveden je na minimum. Suradnje su svedene na pristojnu dozu. Ničim izazvan daje finu dimenziju u Glupost, Kandžija bičuje u U Se Na Se, Bishke nema Diplomu kao ni ja, a Kriki ne želi promijeniti adresu.

Ljubav je vrlo teška bolest čiji je glavni simptom neuravnoteženost stanja i duha i tijela. Paradoks te bolesti je da svi žudimo da obolimo od nje i da po mogućnosti trajanje bolesti bude što dulje. Pepeo je balada o ljubavi u kojoj više nema budućnosti. Truba i gitara daju uvod u tužnjikavu atmosferu, a bango daje ritam kroz pjesmu. Glupost je pjesma upućena onima koji misle da se svijet prestaje vrtjeti ako svoj životni put ne dijeliš s nekim. Baš odlična pozitivna vibra zrači iz zvučnika kad ta pjesma ide van.

Ne znam dečki, ali ja sam bez Diploma (i jednina i množina) iako sam bio upisan na faks preko veze. Samo što mi je ta veza bila kasnije beskorisna pa sam sad bez papira. Žao mi je samo onoga kojem sam uzeo mjesto na listi. Ispred svog imena stavljam mukom zarađenu titulu OFR (obični fizički radnik).

Pjesma za guzotresno plesanje je U Se Na Se. Baš za dernek. Iako sam na prvu mislio da je to neki Vuco remix (moram prestati čitati nazive pjesama prije slušanja jer se zaje…).  Da imam ima špageti western uvod, ali nikako i temu ostatka pjesme. Emigracija i odljev mozgova opjevani su u Istok-Zapad. Svi smo imali pokraj sebe nekoga sličnog u pjesmi Trula jabuka, sva sreća pa stablo ima još plodova .

Ima li potencijala da neka pjesma na “Poslednjem albumu” ima status hitova kao što su To rade, Ratujemo ti i ja, Perspektiva, Buđav lebac ili Lutka? Iako su mi se neke usadile kao dosadan komarac koji leti oko uha, sumnjam da ću ih zapamtiti. Trenutno ih pjevušim jer ih stalno preslušavam, ali brzo ću zaboraviti refren i melodiju. Zvuk je ozbiljniji i zreliji, ali nema ono nešto. Bar meni. Lutka je mnogim mladencima na izboru za prvi ples, To rade opisuje inat malog čovjeka prema NWO, a Buđav lebac na satirički-komičan način prikazuje neimaštinu. Pitao sam frenda koji je njihov tvrdokorni fan što on misli o svemu. Kaže Luka da su nakon Lutke zagazili u komercijalu i da su izgubili energiju. Citiram „Kao da su rekli sad smo zaradili ali moramo nastavit svirat da još skupimo love iako nam se ne da više“. To su razmišljanja samo jednog sljedbenika. Ali nakon izjadanja rekao je da ih ide baš opet poslušati za gušt. Ali isto tako znam da će on biti 21. listopada u Domu sportova. Bit će u prvom redu sa svojom dragom i zagrljeni pjevati nove i stare pjesme.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(8 votes, average: 3.500 out of 5)

Komentari