Istaknuto
25.07.2017.

Prošlog tjedna prisjetili smo se deset godina starih albuma, a sada je red došao na deset pamtljivih i dragih nam filmova starih deset godina. Možda to nisu najbolji ili najuspješniji filmovi, ali svakako su ostali u sjećanju i vrijedni su (ponovnog) gledanja.

18.07.2017.

Prije deset godina izašlo je mnogo albuma koji su nam ostali u privremenom sjećanju. Ovo su neki koji su nam sasvim sigurno ostali u trajnom i sumnjamo da ćemo ih prestati slušati.

Film

Recenzija: Sukob heroja isprepleten dvojbama (Batman v Superman: Dawn of Justice; Z.Snyder)

27.03.2016. Filip KušterFoto: facebook.com/batmanvsuperman

Ljubitelji stripa diljem svijeta nestrpljivo su čekali ožujak 2016. godine zbog konačnog filmskog uprizorenja dva slavna junaka u međusobnom sukobu. Po mnogima najdraži strip junak, Batman, podosta je izmijenjen u odnosu na Nolanove, Burtonove, a da ne spominjem Schumacherove adaptacije istoimenog lika. Već u samom početku snimanja stvorila se velika skupina skeptika  koja je Benu Afflecku predviđala krah u kostimu viteza tame i sa samim tim saznanjem glumcu je bilo jasno da će morati dati sve od sebe da zadovolji fanove. S druge strane Britanac Henry Cavill reprizirao je ulogu Supermana iz polu-uspješnoga Man of Steela iz 2013. godine. Najzaslužniji za nastajanje ovogodišnjeg blockbustera je redatelj Zack Snyder, ali da budemo posve točni, onda je to američki pisac Frank Miller. Miller je tijekom osamdesetih i devedesetih postao autorom nekoliko utjecajnih i kultnih stripova koji su do danas već preneseni na filmsko platno. Neki od njih su 300 i Sin City, koji su svojedobno bili hvaljeni od strane kritike, ali i poznati po velikoj količini kod publike nepopularne tehnike CGI. Snyderova se karijera upotpunila snimanjem Watchmena i već spominjanog Man of Steela, koji služi kao lagani uvod u priču koja nas čeka u Batman v Superman. Da budemo jasniji – film pred nama uvelike se oslanja na Millerov strip „The Dark Knight Returns“, a Snyder se još jednom našao u nezahvalnoj ulozi onoga koji treba zadovoljiti fanove i one koji će se tek susresti s ujedinjenim svijetom Gothama i Metropolisa.

Film počinje sa scenama koje smo imali prilike vidjeti u prethodnom Supermanu te se objašnjavaju razlozi zašto Batmanu smeta Kryptonac te zašto on smatra da pravdu ne može krojiti kako on želi. Njihovim međusobnim „krivim pogledima“ kumuje Lex Luthor, ekscentrični znanstvenik koji jednostavno ne voli Batmana i još manje Supermana, a pošto želi što više moći u društvu, njih dvojica, kao krojači pravde, mu izuzetno smetaju. Realno, dio s Luthorom je jedan od slabijih segmenata filma. Za neke neupućene motivi glavnog negativca će biti posve mlaki i nelogični, a sam glumac nije doprinio tome da se odupre nekakvoj blažoj verziji Jockera. Jesse Eisenberg imao je želju, ali po uspješnosti dočaravanja lika daleko je od Kevina Spaceyja i Genea Hackmana, ponajviše jer uloga jednog supernegativca ne bi smjela biti uspoređivana s ulogom Marka Zuckerberga na kokainu.

Foto: facebook.com/batmanvsuperman

Foto: facebook.com/batmanvsuperman

S obzirom na poveći broj bitnih likova, film se u prvom dijelu susreće s dosta poteškoća. Brza radnja, izmjenjivanje scena i prebacivanje s događaja na događaj bez mogućnosti prijašnjeg razmišljanja zašto je netko napravio baš taj potez, mogao bi izazvati pravu zbrku kod gledatelja, ali editiranje nije moglo biti drugačije izvedeno. Snyder je propustio napraviti film za sve i napravio ga je za one kojima će trebati barem neko predznanje o tome tko je kome što napravio u prošlosti i u kakvoj su oni vezi. Ulogu Lois Lane reprizira Amy Adams koja dosta vjerno prenosi ljubav prema Clarku Kentu i novinarskom poslu. Iako je Lane mogla biti bolje iskorištena od nekih klasičnih postulata u kojima ostane zatočena pa se onda čeka Supermana da je spasi, ona je uz još jedan ženski lik u obliku Diane Prince dobila pristojnu količinu screen timea. Ne želim otkrivati previše zbog mnogih koji film još nisu pogledali, ali pošto je film službeni uvod u složeni DC Comics svijet, spomenuo bih kako su se na mnogo toga okrznuli, ali da su redatelj i producenti bili vrlo svjesni što bi bilo kada bi publici pružili više od onoga što ovaj film nosi. A vrlo je jasno da nosi naslov Batman protiv Supermana te su to na kraju mnogi došli i vidjeti.

Postojao je strah od previše CGI-ja, a taj strah se na kraju ispostavio opravdanim. Šteta je što se filmovi danas toliko baziraju na kreiranju kompjuterske grafike i na kraju krajeva dosta liče jedni na druge. Tako je završna borba sigurno nešto u čemu su se The Avengers bolje snašli, ali zato sukob Batmana i Supermana ima epski predznak i vrlo je efektno izvedena te bi trebala zadovoljiti sve strane. Metropolis kao Supermanovo prebivalište izgleda suvremeno, dok s druge strane Gotham je previše sličan onome u kojeg ga je smjestio Nolan u svojoj triologiji. Nije to preveliki minus, ali ostaje nada da će se u sljedećim nastavcima više posvetiti izgledu grada i na taj način doprinijeti atmosferi. Ovako je na trenutke sve izgledalo kao New York City s pridruženim CGI zgradama. Radnja se u jednom trenutku seli i u Washington, ali ni u tim scenama ne osjeća se atmosfera nekog drugog grada u koji su došli superjunaci. Cjelokupna radnja najbolje funkcionira tijekom mračnije radnje u kojima glavnu figuru čini Batman, odnosno Bruce Wayne. To je posve Affleckova zasluga jer je pokazao da je moguće vjerno dočarati Batmana iz stripova – mračni anti-junak sa svim svojim ljudskim vrlinama i manama. Svoju starost pretvorio je u plus, postao je mudriji, odlučniji, a na kraju i svjestan da je on, za razliku od Kal-Ela, samo čovjek s vrhunskim znanjem u tehnologiju i napredak civilizacije u pravom smjeru.

Foto: facebook.com/batmanvsuperman

Foto: facebook.com/batmanvsuperman

Batman v Superman: Dawn of Justice je početak stvaranja i jedna od premisa za sve ono što slijedi, a to su – The Justice League u dva dijela, Suicide Squad, Wonder Woman, The Flash i Aquaman. U sljedećih par godina slijedi nam prava invazija Marvelovih i DC Comics nadmetanja tko je sposobniji uprizoriti ono što već dobro funkcionira na papiru. Nakon filma, može se steći dojam nedorečenosti i eventualno previše zbrke na području scenarija, ali ovo je moderni prikaz onoga što možemo očekivati u budućnosti od filmova baziranih na stripu. Soundtrack Hansa Zimmera i Junkie XL-a u nekim trenucima je neprimjetan, dok u drugom trenutku odaje dojam epskoga i moćnoga. Ovisno o samoj sceni koja je na ekranu, tako ćete primijetiti i samu glazbu. Snyder se pokazao kao veliki ljubitelj Millera i njegove „tame“ te sigurno nije htio riskirati s odlascima u krajnosti koje su mnogi htjeli vidjeti. Film koji je bio pred velikim pritiskom sa svih strana na kraju se dobro othrvao svim napadima kako će doživjeti krah, ali ako svaki sljedeći nastavak bude slijedio i nadopunjavao formulu, siguran sam da će DC svijet uskoro postati mnogo zanimljiviji od onoga što nam već par godina nude konkurenti na tržištu. Uostalom, DC ima Batmana koji je već u ovome filmu pravilno usmjeren, a nekima je samo to dovoljno da ih obuzme magija koju nose strip junaci.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(15 votes, average: 3.600 out of 5)

Komentari