Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Glazba

Recenzija – QOTSA: Sablasna zavodljivost i primamljivi osjećaj opasnosti

03.06.2013. Josip Kraljević

 

Photo: Facebook

Photo: Facebook

Iako je jako nezahvalno u procjeni novog albuma u obzir uzimati stara ostvarenja, kod ovog benda to je neizbježno. Uvjeren sam da Josh Homme više nikad neće napisati stih ili riff kojeg netko neće pokušati porediti sa po mnogima najboljim i najzrelijim rock albumom 21.st (imajte u vidu da je stoljeće mlado kao i konkurencija drugih albuma)– „Songs Of The Deaf“. Nadao sam se da će mi QOTSA olakšati posao recenziranja i izbaciti rock bombu kao u „pjesmama za gluhe“, ali na moju žalost, to se nije dogodilo. Što opet samo po sebi nije loša stvar. Najveći forte albuma je, sasvim očekivano, Hommeov briljantni lirički genij. Sablasna zavodljivost i primamljivi osjećaj opasnosti upotpunjen nervoznim zvukom klavira još jednom dokazuju da Josh nije sposoban napraviti lošu pjesmu, te da je, usprkos cijeloj skupini odličnih glazbenika koji su dio sebe unijeli na ovaj album, on i dalje sam sebi dovoljan.

Album „A Like Clockwork“ zaista obiluje jakim imenima. Za razliku od zadnjih albuma, nema bubnjara Joeyja Castilla, ali angažman Dave Grohla je više nego odličan nadomjestak. Doduše, nije to onaj Grohl na kojeg smo navikli u zvuku Nirvane i Them Crooked Vulturesa. Umjesto gromoglasnog bubnjanja ovdje koristi sasvim drugačije oružje. Stječe se dojam da je bubanj nastao u nekom kompjuterskom programu a ne pod njegovim palicama.

Mark Lanegan, Hommeov vjerni „Sancho Panza“ ni ovaj put nije propustio Joshovoj poeziji dodati prstohvat mistike i jedinstvenog načina prezentiranja osjećaja. Začin bez kojeg bi ovaj recept ipak bio nepotpun. Ohrabreni uspješnom suradnjom na Grohlovu Sound City projektu, Homme i Trent Razor isti recept prenose i na ovdje. Zajedničkim snagama napravili su, po meni, najupečatljiviju numeru cijelog albuma. Pjesma Kalopsia nije tipično QOTSA ostvarenje, ali možda baš u tome leži razlog neodoljive privlačnosti. Iako na prvi pogled doista netipično, gostovanje Elton Johna je najlucidniji potez i definitivni dokaz da Josh Homme rock glazbu definira na potpuno drugačiji način od ostalih glazbenih suvremenika.

Iako ovo nije najbolje ostvarenje, s ovim albumom bend pokazuje da rock nije mrtav te da taj „vitalni starac“ definitivno ima što za ponuditi. „Like Clockwork“ je sigurno korak naprijed, potez s kojim je ovaj „pustinjski genijalac“ naznačio QOTSA budućnost bez da je uništio prošlost.

(Visited 97 times, 1 visits today)

Komentari