novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – ‘Return To The Moon’ (El Vy): Ispolirani spoj The Nationala i Menomene

Vrijeme čitanja: 3 minute

Sad već kultni The National zacementirao je svoju slavu još davne 2001. godine kada je izdao svoj prvi istoimeni album. Zaljubljenici indie rocka nisu trebali dugo čekati – gledajući na period od zadnjeg albuma “Trouble Will Find Me” iz 2013. – na ljupki glas Matta Berningera. No ovoga puta ne u sklopu novog izdanja matičnog benda. Proteklih mjeseci, revno i smiono, Matt Berninger je u kolaboraciji  s Brentom Knopferom radio na novom projektu, nazvanom El Vy. Njihov tandemski rad proizveo je vrlo dobar diskografski uradak nazvan “Return on the moon“.

Zanimljiva kolaboracija nadasve nekonvencionalnih persona proizašla je od spomenutog Brenta Knopfera, skladatelja filmske glazbe i bivšeg člana benda Menomene, koji nije osjetio zasićenje i popunjenost niti nakon rada na svom solo projektu pod imenom Ramona Falls u 2009 godini. Odnosno, glasnicama Matta Berningerovim priskače u pomoć Brentova glazbena komponenta. Glazbena komponenta koju sačinjavaju bubnjevi, klavijatura, bas i gitare; koji savršeno upotpunjavaju angažman akorda iz stiha u stih.

Foto: facebook.com
Foto: facebook.com

 Neiscrpna tema za kojom većina glazbenika poskače, iz koje najviše motivacije i inspiracije crpi  svakako je – ljubav. Manje više skoro se sve vrti oko toga. Ako si sretan – zaljubljen si, ako si pao sve predmete na faksu – zaljubljen si, ako ti je pukla guma na autu- zaljubljen si jer si žurio vidjeti upravo nju, a ako ne jedeš – bolje pojedi. Totalni fijasko. Najdraži fijasko. E tako i ovi momci nazivaju ovaj album ljubavnom pričom gdje su inspiraciju crpili od Mike Watta i D. Boona, članova američkog benda Minuteman iz kojih su proizašla dva glavna lika, Didi Bloome i Michael, čiji karakter je povezao s navedenom situacijom. Za vrijeme inspiracijskih dana Matta Berningera, njegova kćer je danima konstantno slušala Grease koji je ostavio i te kakav otisak na ovome albumu. Kako svaka ljubavna priča ima dvoje protagonista u glavnoj ulozi, poneka i tri, tako Return on the moon ima spomenute Didi i Michael odnosno, Olivia Newrton John (Sandy) predstavlja Didi, a John Travolta ( Danny) stanovitog Micheala.

Radnja filma, u ovom slučaju albuma, odvija se u glavnom gradu države Ohio. Što je toliko posebno u toj američkoj saveznoj državi? Ako ste fanovi The Nationala, mogli se primijetiti da Matt kroz svoje radove često spominje ulice, gradove i okruženje u kojem je odrastao. Gotovo sve iz svoga rodnog Cinncinatija i Ohija –  bilo to da se radi o kauču iz obližnjeg kafića, klupici iz parka, livadi – te nam tim deiktičkim pristupom govori da se pronalaskom mjesta ili osobe možete osjećati ispunjeno i pronaći samoga sebe. I to sve Matt otpjeva glasom koji želite slušati poslije napornog dana, kad mrak ukrade dan, kad zabavu ukrade ozbiljnost, kad maštu oboji agonija, kad Lovac u žitu shvati da želi biti lovac u žitu. Upravo tako zvuči glas Matta – šaljiv, zaigran a pri tome obojan mračnijom stranom.

Taj glas, tu zaigranost, možemo odmah čuti na prvoj stvari s albuma – Return to to moon (Political Song for Didi Bloome to Sing, With Crescendo). Izdanje otvaraju gore navedeni instrumenti, s kojima nastaje eksperimentalan zvuk koji zadržava progresiju akorda preko kojih prelazi baritonski glas. Sličnost toj pjesmi gdje se instrumenti poigravaju, gdje se Matt poigrava bojom glasa je uostalom i pjesma I’m man to be i Paul is alive. U nešto laganijem štihu su Silent Ivy NightNeed a friend, It’s a game i meni osobno najdraža No time to crank a sun koja se savršeno uklapa u jesenjsko izdanje. Slušajući album, dosta pjesama podsjeća na njegove starije pjesme, što dovodi pitanje: “Možemo li očekivati nešto drugačije i nešto novo?” u imperativ.

Inferiornije pjesme koje teže sjedaju na prvu su Sad case i Happiness Missouri.  Sama  sam ih slušala i slušala i nikako da shvatim o čemu se radi, zašto me odbijaju ili možda, ja odbijam njim. Dublji razlog i smisao dobila sam saznavši da je Matt svoju političku aktivnost po prvi put zapisao i proveo kroz te dvije pjesme. To jest, radi se o pucnjavi tijekom komemoracije na ubijenog Michaela Browna u Fergusonu. Nadam se da shvaćate koju priču nam je Matt zapleo i raspleo i zbog čega ga stavljam u sam vrh mojih najdražih glazbenika. Da se cijela hvala ne pripiše samo Mattu, bez raznolikosti materijala i glazbene podloge Brenta Knopfera ovaj album ne bi davao frenetičnost novom slušanju i preslušavanju i traženju skrivenih motiva.

Kada se podvuče crta, ne trebe se nervirati što ne može svaka stvar biti kako ste zamislili ili očekivali, ne treba se nervirati zašto što nije opisan svaki lijep dan , ne treba se nervirati pitajući se tko je Didi a tko Micheal, ne treba se nervirati dok čekate novi njegov (The Nationalov) / njihov album. Autobiografski album Matta, kompariran s imaginarnim likovima, njegovim zapažanjima i njihovim djelovanjima, uvijek će se rado poslušati.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari