Recenzija – ‘Ritual Spirit’ EP (Massive Attack): Uzorak nadolazećeg albuma
Nakon skoro pet godina studijskih neaktivnosti, Massive Attack vraćaju se u postavi koja nas može uvelike vratiti u prošlost, točnije u 1994. godinu. O postavi nešto kasnije, a za uvod bih uzeo par nepobitnih činjenica o bendu. Massive Attack unikatan su bend. S gotovo svakim izdanjem uspiju trip-hop vratiti na glazbenu kartu i diljem Europe napraviti koncerte za pamćenje. Svjetlosni efekti, jaki basevi, određene političke poruke za državu u kojoj nastupaju, nevjerojatna profesionalnost i skup pjesama koje vas vode u sedmo nebo neki su od doživljaja dua iz Bristola. Već godinama Robert „3D“ Del Naja i Grant „Daddy G“ Marshall nisu razočarali obožavatelje, a svakim albumom stekli su i nove. EP “Ritual Spirit” izdan je krajem siječnja i zaista je mogao dobiti još par pjesama pa da napokon prekinu sušu jer mnogi već nestrpljivo čekaju turneje koje neminovno slijede nakon novih albuma. Sada su mnogi došli na svoje jer ljeto će im biti radno, a posjetit će i Hrvatsku, točnije otvorit će Dimensions festival u grandioznoj pulskoj Areni.
Činjenice o EP-u: “Ritual Spirit” je samo priprema za ono što će album kasnije ove godine ili najkasnije početkom sljedeće donijeti. Traje nešto više od sedamnaest minuta i dovoljno je da vas očara, ali samo u domeni EP izdanja. Zaista ništa više od toga. S Massiveom je uvijek situacija takva da puno bolje funkcioniraju na „duge staze“, odnosno da te uvedu u svoj magični svijet dok imaš više od pola sata materijala za slušanje. Oni su bend koji ne ovisi o singlovima te je, barem meni, teško slušati pjesme pojedinačno. Njihovi albumi su kao knjige, a čitanje samo jednog poglavlja i ostavljanje drugih po strani nikad nije dolazilo u obzir.
Prva velika stvar novog EP-a je konačan povratak Trickyja. Posljednji put sudjelovao je na albumu „Protection“ iz 1994., a sad je suautor zadnje pjesme Take It There. Pjesma dosta vuče na neke pjesme s posljednjeg Trickyjevog albuma „Skilled Mechanics“. Ipak, osjeća se razlika kada Tricky radi s dečkima iz Massivea i obrnuto. Točnije, s Massivom se dobije dodatna doza energičnosti, tmurnosti, prepoznatljivog beata i popratnih elektroničkih efekata. Zlokobna atmosfera vlada cijelim, kratkim izdanjem, ali nije to ništa neočekivano. Zanimljiva suradnja rađa se i u pjesmi Ritual Spirit s londonskim soul pjevačem Azekelom koji podsjeća na Horace Andyja, glasa iz uvodne numere legendarnog albuma „Mezzanine“, jedne od najboljih trip-hop pjesama u povijesti. Siguran sam da znate o kojoj se pjesmi radi.
Pjesma Voodoo In My Blood izvedena je s hip hop grupom Young Fathers. Na toj pjesmi se možda najviše čuje odmak od njihova zvuka te se takvo stanje stvari može pripisati dečkima iz škotske grupe. Na kraju dolazimo do prve pjesme EP-a Dead Editors koja je također suradnja, ovaj put s londonskim reperom Roots Manuvom i koji je stihovima rasturio pjesmu, a produkcija je prvoklasna. Sve se ovo čini kao velika underground spika – Massive Attack je uzeo trojac koji je vrlo nepoznat publici koja se ne nalazi u Londonu, dao im većinom glavnu vokalnu ulogu u pjesmama i odriješene ruke. Daddy G i 3D većinom su u ulozi nadgledanja i stvaranja muzike, a ne stihova, iako možete čuti Del Najin prepoznatljivi vokal na Take It There. Svaki od izvođača unio je nešto svojega u toliko unikatne pjesme da se Massiveu ne može ništa zamjeriti. Išli su na kartu različitosti u žanru, a i sami su izjavili da ne žele ostati okovani u nekim nevidljivim granicama. Uostalom, šire se oni još od „Mezzanine“, a „Heligoland“ je to samo potvrdio. Na kraju, bolje i ovih sedamnaest minuta Massivea, nego još jedna godina bez njih. Na sreću, ono pravo tek slijedi, a Bristol rijetko kad razočara.
