Recenzija – “Sense8”: Neobjašnjiva priroda svemira
Mogao je to biti još jedan komercijalan pokušaj da se zadovolje guilty pleasure globalne publike, ali nova Netflixova serija „Sense8“, kreatora The Whachowski i Michaela Straczynskog, nudi više. Iako je dosada izašla samo prva sezona, posve je jasno kako novih 12 epizoda na tržištu možemo očekivati vrlo skoro. Ako raspravljamo/govorimo o ideji koja prožima cijelu seriju ona se možda najbolje ogleda u riječima Lane Wachowski kada govori kako je „neobjašnjiva priroda svemira u stalnom dijalogu s našom vlastitom sviješću, te kako posljedično naša svijest utječe i na neobjašnjivu prirodu svemira“.
Upravo spomenute riječi savršeno su se uklopile u osam likova koje serija prati i portretira na individualnoj razini te zumira kroz kolektivnu svijest i međuljudske odnose. Odmičući se od klasičnog SF pristupa, autori kao novu dimenziju izgradnje vlastitoga brenda (kada je u pitanju kreiranje medijskog sadržaja) koriste empatiju, solidarnost i etiku brige te na puno suptilnijoj i estetski razrađenijoj razini kreiraju živo tkivo za koje se lako zakačiš. No, diskurs koji su kreatori prepoznali kao važan i unutar kojeg su stvoreni likovi ipak je ograničen binarizmom svijest/svemir te ne prepoznaje materijalnu stvarnost u kojoj se utemeljujemo kao ljudska bića.
Serija je podložna analizi i kritici iz različitih kutova, pa će ova perspektiva naglasak staviti na dvije jako bitne komponente koje su, čini se, obilježile cjelokupan prikaz serije, a to su prije svega naglasak na kolektivizmu u kontekstu međuljudskih odnosa te moći izbora kao ekspresije slobode unutar mogućeg. Gledajući prema svim šarolikim značenjima kojima dvojac puni epizode jako puno toga ostaje na simboličkoj razini, iako se sadržaj koji gledamo bavi mnogim aktualnim pitanjima s kojima se suvremeno društvo suočava. Tu je prije svega nezaobilazan globalizacijski utjecaj na kulturalni melting pot koji bi naočigled trebao biti poentiranje važnosti kulturalnog razumijevanja i tolerancije te naravno adresiranje multikulturalnosti kao pozitivnog konteksta unutar kojeg društveno-politički sistem operira. Ova kulturalna komponenta vidljiva je već u uvodnoj špici koja kratko prikazuje krajolike istosti i različitosti kao i interkonekciju koja se ne može ignorirati. Takav narativ prožima i cijelu seriju jer je snimana na osam različitih lokacija diljem Planete čime autori daju važnost autentičnosti prikaza, premda s druge strane ostaje nejasno zašto svi likovi govore engleskim jezikom čime se cijela multikulti ideja kolonizira i patronizira.
Likovi koje autori kreiraju postaju jedna cjelina (klaster) ponovnim rođenjem u nedefiniranom prostoru kojeg nisu svjesni te se u Wachowski postmodernističkim manirama ukotvljuju u svijesti jedni drugih kako bi iskoristili specifična znanja i snage za rješenje problema s kojima se svakodnevno susreću. Naime, Will je policajac u Chichagu, Sun je potlačena direktorica u očevoj korporaciji, Nomi bivša hakerica i trans osoba, Kala znanstvenica zatočena u ljubavnom jadu, Capheus vozač busa iz Nairobija koji se bori za spas majke oboljele od AIDSA, Riley Dj-ica iz Londona, Wolfgang berlinski lopov, te Lito autohomofobni gej glumac iz Meksika. Svi oni nemaju ništa zajedničko, ali ih povezuje kolektivna svijest koju autori poentiraju kao evolucijski aspekt koji nas očekuje, ali čime naglašavaju i važnost prihvaćanja različitosti s obzirom da to smatraju civilizacijskom putanjom. Ovo oslanjanje na prihvaćanje različitosti i drugačijosti zasigurno možemo pripisati Laninom autobiografskom momentu jer je 2012. izašla u javnost kao trans osoba i, koliko je poznato, ovo joj je prvi autorski potpis nakon tranzicije (op.a. iako je to teško utvrditi s obzirom da glasine o tranziciji kruže filmskim svijetom od 2000). Također, iz autobiografskog se sigurno rađa i Nomi kao trans lik koja ekranizira materijalizaciju norme te se nastoji pokazati kako je ona prije svega osoba s emocijama, koja voli i može biti voljena te kako ni po čemu nije drugačija. Naglasak je generalno stavljen na queer identitete zbog čega je serija vrlo kritizirana i zbog čega je izazvala negativne reakcije publike. Ovaj „poqueereni“ trenutak svoj vrhunac doseže grupnim seksom gdje se autori lukavo koriste erotizmom kako bi naglasili postojanje odnosa koji iskaču iz konteksta neokonzervativnih politika.
Osim svjesnosti klaster povezuje i element izbora kojem se posvećuje puno pažnje. Kroz svaku epizodu izbor, koji nije nužno racionaliziran niti postavljen u kontekstu ostvarivanja vlastitog interesa, svakog od likova dovodi u poziciju da mora odabrati između ponuđenog s čime se gledatelji na svakodnevnoj razini mogu vrlo lagano poistovjetiti. Wachowski uvođenjem izbora kao podteme odašilju poruke oslobođenja od patnji, povijesnih nepravdi itd. Najdramatičniji prikaz izbora koji je zasigurno privukao pažnju Litov je ostanak „u ormaru“ u korist vlastite karijere bez obzira na posljedice takve odluke, a koja je utemeljena u strahu i javnoj osudi. Naravno, tu je i Sun koja zbog obećanja koje je dala majci na samrti (da će paziti na brata i oca) bira odlazak u zatvor umjesto prokazivanja brata koji je potkradao očevu kompaniju. Sun je ovim izborom odaslala nekoliko patrijarhalnih poruka koje autori odlično poentiraju, a to su redom tradicija, ženska odanost, submisivnost, iracionalnost. S druge je pak strane Capheus koji, kako bi priskrbio lijek svojoj majci, bira postati suradnik najomraženijeg kriminalca u Nairobiju čime je njegov izbor predstavljen kao etički ispravan zbog činjenice kako njime spašava život majke. Svi su ovi izbori na nekoj razini problematični i mogu se generalizirati, no činjenica je kako uvijek postoje momenti u kojima će određene odluke trebati biti donesene te kako svaka od njih ima svoje posljedice, ali i odgovornosti.
Da se razumijemo, unatoč žanrovskom odmaku od norme, adresiranju društveno-politički važnih pitanja, umetanju queera u popkulturalni mainstream, „Sense8“ ipak pada na testu analize i razumijevanja suvremenog društva. Ovime ostaje samo još jedan senzacionalistički pokušaj da se određena pitanja, iako potrebno mapirana, ipak plasiraju napunjena kulturalnim stereotipima koji se kontinuirano reproduciraju što iznenađuje s obzirom na Laninu tranziciju te osjetljivost na rodno prefiksirane teme. Muško/ženski odnosi kao i njihovo smještanje u kontekst svakodnevlja portretirani su kroz pozicije moći u kojima Will mačistički spašava klaster i bacajući se u naručje histeričnoj i iracionalnoj Riley čeka bolji trenutak za spas svijeta dok ga ona nježno miluje i odvodi daleko od očiju zlikovaca. Ovaj klasičan prikaz muške dominacije ili prikaz Sun kao hladne, snažne i bez emocija nezaobilazna je stereotipija jer se likovima žele pripisati određene vrijednosti, a da pritom postanu važni i jednaki ne razumijevajući kako se time i dalje reproducira moćan patrijarhalni diskurs koji ne dozvoljava da žene, a u ovom slučaju ženski lik, budu emancipirane ili postojane bez potrebe da ih se hiper-emocionalizira/seksualizira/osnažuje. U tom smislu tvorci serije „Sense8“ trebaju još puno učiti o osnovnim feminističkim pojmovima jer im pozivanje na solidarnost, drugarstvo ili etiku brige ostaje vrijednosno ispražnjeno te im se u tom smislu i dalje otvara prostor za nadgradnju ukoliko svoju priču žele ostvariti na ovim principima. Međutim, važno je napomenuti kako način na koji autori razrađuju ideju ima smisla ukoliko govorimo o širenjima područja borbe, kreiranju prostora za afirmaciju vlastitih pozicija i identiteta te na kraju krajeva i osnaživanju zbog čega ovu seriju itekako vrijedi pogledati. Na samom kraju za pretpostaviti je kako će Willovo buđenje iz sna očekivano biti uvod u novu sezonu, a prema najavama Straczynskog prva sezona samo je intermezzo o postanku dok se u drugoj može očekivati genijalna dinamika s kojom će nas trojac uskoro počastiti kroz novih dvanaest epizoda.
