Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Glazba

Recenzija – “Skye | Ross” (Skye & Ross): Duo u potrazi za Morcheebom

21.09.2016. Milenko MargetaFoto: Skye | Ross [Cover]

Što uopće može trip hop ponuditi nakon dvadeset+ godina na sceni, pogotovo u 2016. godini kada u eri ‘jeftinih’ EDM obrazaca njegova složena i slušateljski zahtjevna produkcija nipošto nije primamljiva, dapače? Tri su moguća rješenja: pokušati nanovo izmisliti trip hop, lagano se primaknuti EDM-u ili po navici nastaviti peglati svoju klasičnu trip hop smjesu s nadom da će izlazni tonovi biti koliko-toliko friški.

Što će Morcheeba nakon još jednog osipanja benda u dvadesetogodišnjoj karijeri, kada je trojac Skye, Paul i Ross postao dvojac Skye | Ross, učiniti kada bude izbacivala novi album? Rješenje broj jedan nikako – to je rezervirano za Massive Attack, rješenje broj dva su isprobali na ‘Head Up High’ iz 2013. godine pa izdali najgori album u karijeri. Ne preostaje im nego zamijesiti po starom pa što ispadne da ispadne.

Rješenje broj 4?

Britanski trip hop veterani jedni su od najredovnijih gostiju iz kategorije internacionalnih glazbenih imena te će tako ove jeseni u studenom odraditi i drugi koncert u Hrvatskoj. Pri ljetnom šibenskom koncertu odradili su spot za najavni singl Light of Gold novog albuma, u međuvremenu su izbacili van i taj album pa na jesenski zagrebački nastup stižu s novim materijalom. I pitanje je: zvuči li duo kada zamijesi po starom kao nekadašnji tercet ili… ili je to nešto potpuno novo, neko, na primjer, rješenje broj četiri?

Albumom ‘Skye | Ross’ dobili smo materijal klasičnih morčibskih trip hop varijacija, što će reći da je svakako bolji od zadnjeg albuma izdanog pod imenom Morcheeba „Head Up High“, koji je bio totalno promašeno EDM koketiranje. Nažalost, kazano ne znači da smo na slušno uživanje dobili jako dobar ili čak odličan album, nešto u rangu prvijenca ili „Big Calm“, ne. Rezultat je sredina sredine prosjeka, album kakvih je Morcheeba u devedesetima mogla štancati godišnje pet-šest. Nažalost, dvadesetak godina nakon te najkreativnije faze benda, a uzevši u obzir već rečeni katastrofalni posljednji „Head Up High“, album „Skye | Ross“ zvuči kao najbolje što duo kao ostatak nekad potentne Morcheebe može dati. I dalje je to album za koji bi znatan broj bendova ubio, ali ne i Morcheeba.

Bezidejnost i par bljeskova

U tek nešto više od tridesetak minuta glazbe stislo se deset pjesama koje se trude zvučati kao kompaktna cjelina i to bi im gotovo i pošlo za rukom da se svako toliko ne dogodi pjesma kakvu bend iz najsjajnijih dana nikad ne bi objavio. Na ukupno deset pjesama imati tri-četiri takva pjesmuljka, koja su tu tek da zapune album, odaje dojam bezidejnosti pri komponiranju te automatizmom album etiketira kao prosječan. Pritom ostatak albuma neprestano ostavlja slušni trag kao da si to nekad negdje već čuo, i da je to što si čuo bilo kudikamo odličnije. I zaista je tako.

Dok je uvodna dvominutna Repay the Saviour toliko nemušta da ćete je uvijek preskakati dotle Light of Gold želi biti križanac Blindfold i Rome Wasn’t Built in a Day. Unatoč ozbiljnim namjerama, pa iako je riječ o odličnoj numeri, spomenute joj uspješnice kvalitativno izmiču. Krasna balada All My Days ugođajem zvuči kao dio pjesmarice prelijepog albuma „Blood Like Lemonade, a Clear My Mind je nježna meditacija. I to je to jer zapravo su samo te tri pjesme iznadprosječne, a od onoga što drži vodu valja izdvojiti Medicine, i Feet First na kojoj ponajviše dolazi do izražaja Rossova čeznutljiva bluesy gitara.

Izdvojiti se mora i nadasve promašeni dvominutni falseto Head Home, potpuno isprazan i komad tek prikladan za ekipu s gitarom koja se trijezni na kakvoj makarskoj plaži pred zoru, a muka im otići nazad u apartman. Album zatvara šestominutna The Point of No Return, koja je pokušaj da se album kao cjelina zaokruži na način prvijenca (pjesma Who Can You Trust?) ili Beat of the Drum s „Blood Like Lemonade“. Pokušaj je solidan i ne tako loš, ali opet značajno slabiji od uzora.

Elektronika u tragovima

Lirika je albuma klasična morčibska te u osrednjosti materijala to više nisu moćne priče o ljubavi i koječemu još nego sladunjava patetika, ljubići s kioska. Umjesto moćnih pjesama o ljubavi imamo ljubavne pjesme s viškom šećera: teško pitko na duže slušanje. Najveći se pak nedostatak osjeti u produkcijskom dijelu; Paul itekako fali. Elektronika kao okosnica trip hopa na albumu se nalazi tek u fragmentima i takav produkcijski manjak ne može nadoknaditi ni poslovično svilen, uvjerljiv i kristalno jasan vokal Skye Edwards.

Osrednjost materijala pogađa, naravno, i njen vokal koji u tome svemu često gubi na uvjerljivosti. Minimalizmom osim elektronskih zahvata odiše i instrumentalni dio koji je uskraćen za raskošniju orkestriranost, kakva je krasila najbolja izdanja. Unatoč minimalizmu i ostalim prethodno spomenutim zamjerkama, a zahvaljujući godinama i godinama trip hop staža, duo je album umio presvući finom aurom nježnosti, bezbrižnosti i opuštenosti.

3/5

Skye i Ross ovim albumom dokazuju – još jednom – da vješto vladaju trip hop zanatom, ali za nešto više, za snimiti ingeniozan album koji bi ih vratio u A ligu izvođača, čini mi se da će im biti potreban povratak odbjeglog Paula. Možda on može spasiti Morcheebu od prosječnosti u koju su zapali, možda bi njegov povratak mogao imati isti efekt kao i kada se bendu vratila Skye Edwards – fantastični „Blood Like Lemonade“ pred šest godina.

Preslušavam album i razmišljam što ovaj materijal posjeduje, a da bi se svidjelo ikome tko Morcheebu dosad nije slušao. Ništa, i ništa. Nije ovo album za preporučiti ikome osim zagriženim fanovima Morcheebe kojima će album opetovanim preslušavanjem ući u uho što će realnu ocjenu 3/5 povisiti na lijepih 4/5.

Povrh svega, na „Skye | Ross“ albumu nema kultne Morcheebine senzualnosti, opojnosti koja naginje psihodeliji, bajkovitosti i snenosti, nema kremastih napjeva uz koje bi vodili ljubav. Za najveće fanove definitivno će biti ljubavi i uz ovaj album, ali ne i na repete. Za tu će svrhu svatko od njih posegnuti za nekim ranijim uratcima.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari