Recenzija : Slikar i djevojka – Roman o umjetniku i jednoj tragičnoj sudbini
Na spomen žanra povijesne fikcije u većini slučajeva zamišljam romane Phillipe Gregory i njoj sličnih spisatelja i spisateljica koji su se specijalizirali za patetične ljubavne priče smještene u Englesku 16. stoljeća, a koje su jednako tako mogle biti smještene u 21. stoljeće kao i u kameno doba. Roman Slikar i djevojka nizozemske spisateljice Margriet de Moor u izdanju zaprešićke Frakture, nasreću, nije jedan od takvih romana. To je roman o nastanku jedne slike, preciznije crteža Elsje Christiaens, danske djevojke koja je došla u Amsterdam puna snova o budućnosti, a završila kao osuđenica na smrt nakon ubojstva stanodavke.
Roman paralelno priča život dvoje glavnih likova – priču mlade Elsje priča od njenog početka, odnosno odluke da napusti Dansku i pridruži se svojoj sestri Sarah Dini u Amsterdamu, te Rembrandtov život u sadašnjosti i prošlosti, smrt njegove djece i dvije supruge, strašnu kugu u Amsterdamu i njegove susrete s amsterdamskom svakodnevnicom. Ono što razlikuje ovaj roman od mnoštva fikcionalnih povijesnih romana jest njen pristup tematici – de Moor ne pokušava prikazati priču koja pripada našem vremenu, niti svevremensku priču, već je sve smješteno u Amsterdam 17. stoljeća, koji autorica izvrsno oživljava. Jednako vjerodostojno opisuje slikarski atelje i amsterdamsku krčmu, svratište koje djeluje kao javna kuća i veliki amsterdamski trg Dam na kojem svjetina čeka izvršenje smrtne kazne.
Hvatanje zeitgeista
Zahvaljujući tome, ovaj roman možemo smjestiti u rang fikcionalnih biografija kojima se proslavila Marguerite Yourcenar, velika belgijska spisateljica i prva žena članica Francuske akademija. Romani Hadrijanovi memoari (fikcionalna biografija cara Hadrijana)i Crna mijena (fikcionalna biografija) mnogo su složenije građeni, ambiciozniji i opsežniji od romana Margriet de Moor, ali njihova zajednička točka upravo je uspješno hvatanje tzv. zeitgeista odnosno duha vremena, razmišljanja i filozofije. Kao što je Yourcenar izvrsno prikazala umirućeg rimskog cara, de Moor prikazuje proživljavanja jednog umjetnika vezana uz njegovo stvaralaštvo, ali i uz njegov osobni život, odnosno potresnu smrt supruge od kuge. Vjerodostojnosti njenog prikaza doprinosi i baratanje velikim imenima slikarstva i filozofije s kojima je Rembrandt sigurno bio upoznat – među inima vrijedi istaknuti njegovog suvremenika Barucha Spinozu, koji je zbog kritike vjerskih knjiga bio isključen iz vlastite zajednice te Tiziana, tailjanskog renesansnog majstora čijem se radu Rembrandt divio.
De Moor jednako uspješno donosi i fikcionalnu biografiju danske djevojke koja se odlučuje poduzeti ogroman put kako bi svoju sreću pronašla u Amsterdamu, jednoj od prijestolnica 17. stoljeća. Njen zločin proizašao iz afekta povlači za sobom i pitanje odgovornosti, ali Elsje se ne kaje za svoj grijeh već kaznu dočekuje izrazito hladnokrvno. Jedan od najdojmljivijih dijelova romana upravo je ispitivanje i suđenje Elsje te njen boravak u tamnici te samo smaknuće. Način na koji je de Moor prikazala gomilu na trgu Dam primjer je vjernog opisivanja i najsitnijih detalja, poput načina na koji su se Elsjine oči privikle na svjetlost nakon nekoliko dana robije u tamnici ili pogleda iz gomile koji su upućeni prema njoj.
Slikar i djevojka izvrstan je roman za sve ljubitelje povijesti, umjetnosti, ali i realizma u književnosti. Autorica je uspjela pronaći dobru ravnotežu između tragične osobne priče i priče o umjetničkom stvaranju, između stvarnih podataka o izvršenju smrtne kazne i Rembrandtovom životu te fikcionalnih promišljanja dvoje glavnih likova. Roman koji pripada povijesnoj fikciji, ali ne podilazi zamkama i jeftinim trikovima tog žanra stoga vrijedi pročitati.
