Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Glazba

Recenzija – ‘Songs of Innocence’: Kako je U2 opet uspješno izbjegao mirovinu

10.09.2014. Teuta Butuči
Foto: www.u2.com

Foto: www.u2.com

S obzirom na dugotrajno odgađanje datuma izlaska albuma, pet različitih producenata i općenite atmosfere manjka samopouzdanja za novim materijalom te viška jada koje su U2 projecirali u javnosti, dajući natruhe kako bi jedan od najvećih rock bendova ubrzo zaista mogao u mirovinu, trinaesti studijski album U2-a na prvo slušanje zvuči dosta solidno. Zvuči upravo kao U2. Onako arena-rock veliko, spontano zapanjeno, melodično, gromoglasno i fluidno, prepuno masivnih slojeva zvuka koji suptilno časkaju s malim zvučnim eksperimentima u dinamici introspektivnih i polu-autobografskih tekstova, kakvi su obilježili većinu njihova stvaralaštva.

Pet godina nakon albuma “No Line on the Horizon”, koji je prihvaćen s mješanim kritikama, U2 je na Appleovoj promociji za novi iPhone preuzeo stage te uz nikakvu prethodnu najavu izveo pjesme s novog albuma, “Songs of Innocence”, koji je istovremeno ponuđen kao besplatan download svim korisnicima iTunesa. Zanimljiv marketinški model “suprise” albuma čini se da postaje sve popularniji u zadnje vrijeme, nakon što su sličnu stvar izveli Beyonce, Kid Cudi, Skrillex, Wolfmother i mnogi drugi. Naravno, iako je album ponuđen kao besplatni download, U2 je to zasigurno dobro naplatio. Drugim riječima, daleko je to od modela koji su 2007. napravili Radiohead, ponudivši album “In Rainbows” na besplatni download, u vlastitom izdanju. Čim je ovdje Apple, znaju se osnovni postulati kapitalizma.

Appleova promocija i najava albuma

William Blake, pjesnik i slikar romantizma, jedna je od onih literarnih ličnosti koje su na mnogo malih vrata nezaobilazno ušli u svijest popularne kulture te gotovo neprimjetno postali dio njezina temeljnog pletiva. Allan Moore tvrdio je kako su mu Blakeova djela poslužila kao inspiracija za stripove. Allen Ginsberg, sada već isto tako pod patinom moderne zabavljačko-umjetničke okoline, pjevao je Blakeovu poeziju jer je vjerovao kako je ona zapravo namijenjena pjevanju. Adoulx Huxley, Phillip Pullman, Salman Rushide i mnogi drugi pisci navodili su Blakea kao književnu inspiraciju. Blake posvuda. Blake u knjigama. Blake iz paštete. Blake na grafitima, na skejtu. Blake u naslovu U2-ove nenajavljene glazbene pinjate “Songs of Innocence”, koja naslov posuđuje od istoimene zbirke poezije posvećene pokušaju definiranja svijesti kroz suprotnosti dječje nevinosti naspram životnog iskustva, opjevanog u zbirci “Songs of Experience”, koja joj je trebala biti protuteža. Tako barem tvrde komparatisti književnosti. Romansa između U2-a, ili barem tekstopisca Bona, i Williama Blakea seže još tamo daleko do albuma “The Joshua’s Tree”, za koji je Bono tvrdio kako ga je napisao čitajući Blakea u avionu. Ali ovo nije književna kritika. No, u kontekstu novog U2-a, mogli bismo probati vidjeti što je roker htio reći s albumom naslovljenim prema pjesniku kojeg su do sada skinuli s popisa službene lektire.

U2 – The Troubles

Zvukovno su “Songs of Innocence” dosta bliske albumu “All That You Can’t Leave Behind”, koji je oživio bend nakon eksperimentalnih devedesetih svojom jednostavnom estetikom, iako se novi album u tome razlikuje zbog ogromnih naslaga produkcije preko cijelog zvuka, koji je na albumu, zapravo, sasvim jednostavan – gitare, bas, bubanj, kratko i efektno, za razliku od toga kako su pjesme formirali na “No Line on the Horizon”. Od prosjeka odstupaju snovita estetika atmosferične The Troubles ili pak pjesma Volcano, dinamični komad sa zrcalnim odrazom Pop-ere i zaraznom bas dionicom, zbog koje pomisliš nešto poput: “O, dobar dan Adam Clayton, kako život? Vidim da ide.”

Cedarwood Road, This Is Where You Can Reach me Now ili Every Breaking Wave podsjećaju na pjesme poput Staring at the Sun, Walk On i Beautiful Day te onu daleku, raspuknutu atmosferu visokih nebodera, urbane kakofonije te letargije s primjesom nečega poput urođenog bunta protiv vlastite pasivnosti ili mekane, šarmantne melankolije trenutka. Te su jednako ljepljive za uši.

Unatoč brojnim tehničkim, umjetničkim i drugim uspješnicama koje ovaj album čine veoma elegantnim glazbenim pejsažem, U2 i dalje u nekim trenutcima pati od nečega što se jedino može opisati kao začudna fluktuacija bendovske dinamike, zbog čega, nažalost, neki brojevi ostaju nezadovoljno neizrečeni do kraja. Razbijeno na individualne elemente, svaki komadić albuma “Songs of Innocence” ulašten je do savršenstva. U jednom trenutku sve divno funkcionira, kao na pjesmi Raised by Wolves, koja stvara sličnu krhku, ali direktnu atmosferu na magnetičnoj pozadini gitara kakvu je imala Stay (Faraway, So Close) ili The Unforgettable Fire, da bi se trenutak kad počne refren raspala u stilski zbunjene komadiće koji teturaju svaki u svom pravcu dok refren ne završi.

U2 – Cedarwood Road

No možda je fluktuacija bendovske dinamike oduvijek bila jedna od U2-ovih prirodnih stanja. Sjetimo se samo albuma “Zooropa” i “Pop”, koji su svojevremeno dočekani na nož zbog promjene žanra, ali koji isto tako sadrže kvalitetne pjesme, poput spomenute Stay ili Last Night On Earth, i ona malo manje koherentna glazbena stvorenja. Drugim riječima, U2 se doista trude na svakom albumu promijeniti zvuk, pronaći neki novi pristup, što im uvijek i uspijeva, a da pritom ostanu prepoznatljivi u svojoj glazbenoj estetici.

Kako god bilo, uz svu svoju veličinu u modernoj povijesti glazbe, U2 i dalje dostojanstveno stari. To ne znači da moraju u mirovinu. Ne skladaju pjesme kakve su skladali kao klinci, pretvarajući se da su još uvijek klinci, što je veliki plus u doba gdje mnogi veliki izvođači s vrhuncem slave iz prethodnih desetljeća pokušavaju muzičkim botoxom izproducirati lažnu mladost. Umjesto bacanja na electro-indie ili što već bi mogli zamisliti da prolazi na top-listama, ovaj bend jednostavno stari i raste, što si na sreću mogu priuštiti.

U2 je još jedanput uspješno izbjegao mirovinu, kao tektonska ploča glazbene popularne kulture kakva i jesu, a bit će zanimljivo čuti kamo će to sve odvesti, jer čini se da U2 još dugo namjerava ignorirati mirovinu. U međuvremenu možemo čekati kakvu će zanimljivu i originalnu turneju ovoga puta smisliti.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(No Ratings Yet)

Komentari