Recenzija – ‘Subversive I’ (Radar Men From The Moon): Nova evolucija u okvirima psihodeličnog rocka
Radar Men From The Moon su još jedan u nizu bendova koje imate prilike sresti pri gotovo svakoj youtube sidebar avanturi ako ste ikada slušali imalo moderne psihodelije ili stoner rocka. Nizozemski sastav već godinama spada u sam vrh europske psihodelične scene ali i u jedne od najkvalitetnijih i renomiranijih bendova potpisanih za Fuzz Club Records. Njihov prvi studijski uradak, „Intergalactic Dada & Space Trombones“, obvezno je štivo za svakog ljubitelja psihodelije, a od toga albuma do aktualnog, četvrtog po redu, „Subversive I“, bend je evoluirao u gotovo potpuno drugačijem smjeru od onog koji im je bio gotovo pa zacrtan nakon prvog izdanja.
Velik dio modernih psych bendova ima problema s održavanjem kvalitete svojih izdanja zbog konstantne monotonije nastale svakim novim dugosvirajućim uratkom. Realno, vrlo je teško napraviti zanimljiv i intrigantan album koristeći se gotovo isključivo gitarskim solažama, a da opet ne ispadnete naporni poput Slasha i ostatka pretenciozne gitarske družine. Prvi album RMFTM imao je klasična obilježja žanra, upravo te opuštene ali opet napete solaže te fantastičnu ritam sekciju. Sve to ukomponirano u ponešto moderniji zvuk dalo im je priliku da se probiju među morem sličnih sastava. „Subversive I“ je pak sasvim drugačija priča. Iako je glazba načelno u okvirima žanra, nimalo se ne libe potegnuti inspiraciju iz sasvim drukčijeg svijeta, onog elektronskog. Od prve minute je jasno kako je novi album RMFTM do sada najdublje zakoračio u potpuno novi prostor postajući pritom čista suprotnost onome što bismo očekivali od konvencionalnog psihodeličnog benda. Većina tog cijelog žanra svodi se na njegovu meditativnu prirodu i evociranje stanja sličnom transu, stanja u kojem je muzika dovoljna da vas riješi svake misli, a iako je sasvim očito da to „Subversive I“ uspijeva − čini to na sasvim drugi način. Umjesto intrigantne opuštenosti i usporenih dionica, ovi su se glazbenici odlučili na suprotan pristup gdje plesnim ritmovima ‘napadaju’ slušatelja i uvlače ga u svoj svijet. Više-manje cijeli album je koncipiran na taj način uz povremenu gitarsku progresiju, i to od kategorije noise rocka ili pak shoegazea do pratnje poneke zanimljive bas dionice.
Iako je repeticija osnovni alat svakog podžanra psihodelije, gotovo uvijek se pokaže kao dvosjekli mač te stanje nije ništa drugačije na „Subversive I“. Iako je bubanj odsviran na način koji emulira ritam mašinu te su dodani elektronski dijelovi umjereno zanimljivi, problem nastaje u nedovoljnoj raznovrsnosti navedenih. Ujednačeni efekti na gitari također odmažu cijeloj situaciji, no sasvim je razumljivo zašto je to tako. RMFTM su odlučili napraviti cjelovit album i na žalost pritom žrtvovali nešto svoje kreativnosti iz ranijih dana. Iako to možda zvuči poprilično „teško“, nije zaista toliko strašno budući da album kao takav funkcionira, čak i ako je na momente pomalo repetitivan.
Monotonija uzrokovana simuliranjem elektronike razbijana je upravo već spomenutim shoegaze/noise dionicama, no najveće iznenađenje pri samom preslušavanju jest bila iznenadna tišina. Nakon 16 minuta intenzivnih ritmičkih dionica i predistorziranih gitara odjednom nastaje neočekivan muk popraćen šumovima statičkih smetnji te nejasni zvukovi ponavljani u nekom ritmičkom obliku. Zanimljivo je da je upravo ta tišina, odnosno iznenadno smirivanje svih instrumenata, najveći šok na ovom izdanju. Postupno se na sve male i nejasne zvukove proizvedene tko zna čime dodaje još slojeva te se zvuk već oformljen na prvom dijelu albuma iznenada vraća u svom pravom, gotovo agresivno plesnom ruhu.
„Subversive I“ nije najbolje što RMFTM može, niti je najbolje što su do sada napravili, ali je i dalje kvalitetnije od većine nusprodukata želje svakog garažnog psihodeličnog benda da izda ploču. Zanimljiv koncept, iako povremeno narušen prekomjernom repeticijom, i dalje je dovoljan da se album proglasi i više nego dobrim, a lude Nizozemce i dalje jednako aktualnima kao i prije nekoliko godina.
